Hodočašće muškaraca župe Punitovci: „Putevima uzora vjere i muževnosti"

Ove godine muškarci su pod vodstvom svoga župnika dr. Đurice Pardona krenuli putevima uzora vjere i muškoga života u Bosnu i Hercegovinu s nakanom doživjeti snagu koja se krije u primjerima svetaca muškoga roda, osnažiti svoju ukorijenjenost u vjeri i ponovno se povezati sa zemljom svojih predaka. Prva postaja hodočašća bio je samostan i crkva Sv. Marka, evanđeliste na Plehanu. Iz župe Plehan nakon oslobođenja Slavonije od Turaka doselili su prvi Punitovčani. Stoga je Plehan važno mjesto u povijesti župe Punitovci i Slavonije. U crkvi Svetoga Marka muškarci su obnovili povezanost sa svojim pradjedovima i oživjeli osjećaj da u borbi života nisu ostavljeni da se sami odupiru poteškoćama i izazovima. „Naši su preci vjerovali u budućnost i s tom su nas vjerom rodili, pripremali su za nas temelj za bolji svijet. I mi smo dužni razvijati vrednote zbog kojih su oni svoje živote uložili te svojim potomcima pripremili zemlju na kojoj će oni moći zakoračiti dalje prema sigurnijem i boljem društvu“, istaknuo je župnik Pardon svijetao primjer svetog Marka evanđelista koji je u svom evanđelju zapisao povijest Isusa Krista kao svjedočanstvo vlastite vjere i vjere Crkve za buduća pokoljenja vjernika. Srdačnu dobrodoščicu hodočasnicima je poželio gvardijan Franjevačkog samostana i župnik župe svetoga Marka Plehan fra Anto Tomas te hodočasnicima priredio okrepu u prostorima samostana. „Zahvaljujem Bogu, župniku Đurici Pardonu i vjernicima koji su nas svojim primjerom potaknuli na čuvanje svojih korijena jer mi živimo od ove zemlje i primjera vjere svojih predaka“, rekao je fra Anto.

Druga postaja hodočasničkog puta bilo je svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju. Muškarci su u prigodnoj meditaciji potaknuti na njegovanje praštanja i milosrđa u svakodnevnom životu. Sv. Leopold htio je djelovati u misijama, osvajati duše, ali ga je Bog učinio oruđem milosrđa i opraštanja. Njegov život je nadahnuće današnjim muškarcima da nenasilno i milosrdno privuku druge ljude k Bogu, a i da se sami s njime pomire u sakramentalnoj ispovijedi. Župnik župe sv. Leopolda Josip Jelić predvodio je pred moćima Sveca pomirenja molitvu za obitelji i domovinu, a nakon molitve muškarci su se ispovijedali i primili dar Božjeg milosrđa i oproštenje svojih grijeha.

Treća postaja prvoga dana hodočašća bio je samostan sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci. Još za vrijeme vožnje voditelj hodočašća Pardon pročitao je i protumačio muškarcima dijelove evanđeoskih izvješća o životu i djelovanju sv. Ivana Krstitelja. Istaknuo je da muška hrabrost i odlučnost zahtijeva ozbiljnost vlastitog života i svjedočanstvo vjere svojim suvremenicima. U homiliji župnik Pardon naglasio je važnost svjedočenja vlastitim primjerom pred svojom djecom. Stabilan muškarac pruža svojoj obitelji oslonac i svojoj je supruzi uvijek potpora, a djeca rođena u njihovu zajedništvu primaju doživljaj zaštite sigurnog doma. Na ustrajnost u svjedočenju vjere pozvao je hodočasnike i gvardijan samostana fra Željko Brkić koji je muškarcima pokazao blago svjedočanstva vjere što su ga zajedno s kraljicom Katarinom i vjernim pukom sačuvali kroz teška vremena bosanski franjevci iz samostana u Kraljevoj Sutjesci. Već kasno navečer hodočasnici su stigli do mjesta Potoci gdje su na večeru i noćenje primljeni u kući susreta „Emaus“ ustanovi Caritasa Mostarske biskupije.

Vrhunac hodočašća bilo je nedjeljno euharistijsko slavlje u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve koje je predvodio vlč. Pardon. U homiliji je pojasnio retke nedjeljnih čitanja o neraskidivosti bračne povezanosti. Muž i žena čine jedno tijelo. Njih su dvoje jedno drugome potpora i jedno drugome izvor snage za život. Često se događa da ljudska tumačenja braka iz kojih i danas izrastaju razne konvencije iskrivljavaju osnovu bračnog zajedništva. Isus u svome nauku o bračnom zajedništvu poziva svoje slušatelje da se vrate na osnove, na početak i temelje braka. Župnik Pardon pozvao je bračne parove da se prisjete svoga vjenčanja i svoje prve ljubavi. Prigodom izgovaranja molitve Gospodnje pozvao je muževe i žene da se prihvate za ruke i da se sjete svog prvog zajednički izmoljenog Očenaša, a umjesto uobičajenog znaka mira pozvao ih je da se zagrle kao na svome vjenčanju i obnove svoje zajedništvo. Dok je bračno zajedništvo sigurno iznutra, bračni će drugovi odoljeti svim vanjskim napadima na brak, zaključio je dr. Pardon i pozvao vjernike da kroz izgradnju vlastitog zajedništva muževa i žena čuvaju sigurnim svoju djecu, svoj dom i svoju domovinu.

Drugi hodočasnički dan nastavljen je razgledavanjem grada Mostara i okolice, prisjećanjem na iskustva iz vremena ratnih sukoba u kojima su, braneći svoju domovinu i hrvatski narod u Hercegovini sudjelovali i neki od hodočasnika. Po Mostaru i hercegovačkim brdima uz iscrpna objašnjenja i nadahnjujuća svjedočanstva o životu vjernika muškarce su vodili ravnateljica kuće Emaus Tanja Raič Tarčuki i vjeroučitelj Viktor Zubac.

Treći dan hodočašća bio je označen pohodom katedralnoj crkvi u Sarajevu u kojoj je muškarce dočekao i o iskustvu života sarajevskih vjernika govorio dr. Darko Tomašević, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Hodočasnici su upoznati s poviješću Vrhbosanske nadbiskupije i posjetili Bogoslovno sjemenište u Sarajevu. Katolici i Hrvati su u Sarajevu i u cijeloj Bosni i Hercegovini sada vjerska i nacionalna manjina, pa se s mukama bore pod pritiskom i nedaćama života koji su se upravo toga dana nakon izbora u BiH činile još težima s malo nade da će budućnost biti bolja. Dr. Tomašević rekao je muškarcima da je vjernička zadaća katolika u Sarajevu i u cijeloj državi neprestano svjedočenje da su katolici i Hrvati konstitutivan narod u BiH. Biti manjina ne znači biti maleni, neznatni i bez dostojanstva, nego dostojno i ponosno svjedočiti svoju nacionalnu pripadnost i svoj vjernički identitet.

Upravo su se u to na svoje oči mogli uvjeriti muškarci hodočasnicu u župi sv. Antuna u Žepču gdje ih je s radošću dočekao župnik Predrag Stojčević. Hodočasnici su uputili molitvu sv. Antunu za svoje obitelji i svoju Domovinu potaknuti primjerom hrabre borbe Hrvata iz Žepča i okolice. Župa Žepče preživjela je teške dane tijekom rata u BiH. Ubijeno je preko 400 vjernika Hrvata, o čemu svjedoči spomenik u središtu Žepča. Ipak taj kraj svjedoči neizmjernu žilavost i snagu svojih stanovnika. Svoju zemlju poštuju i ljube, ponovno joj udahnjuju život, obnavljaju njezinu plodnost. Primjer vinarije „Povratak“ koja je u vlasništvu Vinka Zovka dotaknuo je i osvojio srca muškaraca. Ljubazni domaćini pokazali su vinariju i ponudili im kušati vina iz kolekcije nazvane „Zemlja“ što su potekla iz ljubavi prema svome kraju i ljudima kao plod napornog rada i Božjega blagoslova.

Zahvaljujući svome župniku Pardonu na uspješnoj organizaciji hodočašća, muškarci su istaknuli: „Cilj hodočašća bio je da muškarci osjete snagu vjere koja se krije u ljudima koji žive u BIH i teško proživljavaju ove dane u svojoj domovini. Nama je važno da i mi ponovno to doživimo te da se trgnemo iz ravnodušnosti i ponovno oživimo, ustanemo hrabro napravimo potrebne korake u svjedočenju da nam je stalo do Boga, Crkve, vjere i do naše Domovine.“