Započeo godišnji pastoralni skup hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe

Skup je počeo zazivom Duha Svetoga. Sve je na početku pozdravio uime organizatora delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina. Pozdravljeni su novi djelatnici u pastvi u Zapadnoj Europi don Stjepan Lončar (Pariz), fra Kristijan Šilić (Frankfurt) i s. Gordana Davidović (Wiesbaden).

Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar u pozdravnoj riječi istaknuo je da je „Hrvatska inozemna pastva u našoj Crkvi važna komponenta u pastoralnoj djelatnosti njezina crkvenog bića, ali i naroda kao takvog. Ona se više puta pokazala obećavajućom i obogaćujućom stvarnošću i za Crkvu i za narod“. Izražavajući zabrinutost zbog iseljavanja, biskup je rekao da je stoga tema ovoga skupa u današnje vrijeme jako aktualna, pa se skoro niti jedan važniji skup danas u Europi kako građanske tako i vjerske naravi ne odražava, a da tu temu ne dotakne.

Ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislav Markić rekao je da migracije bole, prekidaju vezove na koje smo navikli. Ta bol može biti i spasonosna, koja može donijeti i dobro, ako to iskustvo učinimo plodnim za sebe i za naše zajednice, rekao je dr. Markić.

Pozdravnu riječ uputio je i dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu mons. dr. Darko Tomašević, koji je uvelike pomogao pri odabiru teme i organizaciji skupa. Zahvalu njemu i rektoru Bogoslovije preč. Josipu Kneževiću uputio je delegat vlč. Komadina. Na početku skupa bio je i generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević, a na skupu i predsjednik Hrvatskoga kulturnog društva „Napredak“ dr. Franjo Topić te više profesora KBF-a iz Sarajeva.

U rad je uveo dr. Adolf Polegubić, koji je podsjetio kako će se predavanja sa skupa naći u sljedećem jubilarnom 20. zborniku radova s tih skupova u izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni.

Predavanje „Međureligijski i međukulturalni dijalog u naučavanju Katoličke Crkve“ održao je doc. dr. Tomislav Kovač s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Istaknuo je kako je u globaliziranom svijetu u kojem su narodi međusobno sve povezaniji, susret i dijalog između pripadnika različitih kultura i religija postao nezaobilazan izazov. „Ovaj izazov posljednjih desetljeća posebno pogađa zapadnoeuropska društva, u kojima danas prevladava svjetonazorski, kulturalni i religijski pluralizam. Nove seobe naroda, sukobi u svijetu i izbjeglička kriza još više nameću potrebu za međukulturalnim i međureligijskim dijalogom, radi stvaranja uvjeta za mir i skladan suživot. Od tih izazova nije izuzeta nijedna religijska zajednica. Međureligijski i međukulturalni dijalog sastavni je dio evangelizacijskog poslanja Crkve, koji treba imati svoje mjesto kako u redovitom pastoralnom djelovanju, tako i u svakodnevnom životu kršćanina. No, premda dijalog pretpostavlja dobronamjernu otvorenost prema drugome, on također zahtijeva poznavanje i čuvanje vlastitog identiteta. Svojom višestoljetnom etničkom, kulturalnom i religijskom različitošću, Bosna i Hercegovina je privilegirano mjesto za raspravu i produbljivanje ove teme“, kazao je dr. Kovač, dodavši kako dijalog ima teološko utemeljenje u Božjoj objavi. Dijalog je sredstvo upoznavanja, svjedočenja i suradnje. Dijalogom religije pokazuju svoju odgovornost za čovječanstvo i opće dobro, a važna je i politička dimenzija dijaloga (Bliski istok, Europa, migranti…). Dijalog je prevencija i rješenje za ekstremizam, fundamentalizam, komunitarizam, identitarizam, nacionalizam, diskriminaciju, nasilje i sl. Crkva je u Kristu na neki način sakrament odnosno znak i sredstvo najprisnijega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda, istaknuo je.

Predavanje „Teološka dimenzija međureligijskog i međukulturalnog dijaloga“ održao je prof. dr. Niko Ikić s KBF-a u Sarajevu. Govorio je o konkretnoj međureligijskoj suradnji u BiH sa Židovima i muslimanima. Islam u BiH je pod utjecajem Zapada (europski islam), ali i Istoka u fundamentalističkom smislu koji se osjeća i nakon rata kroz razne načine: islamizacija pojačanom gradnjom džamija, promijenjenom demografskom slikom i sl. Neki islamski teolozi (Hafizović) sugeriraju međureligijski dijalog, da islam u BiH ne zapadne u getoizaciju, a kršćanski ekumenizam doživljavaju kao prijetnju islamu (sve uglaviti u Kristu – planetizacija kršćanstva na fašistoidni način). Velika većina muslimana u BiH usprkos različitih dogmatskih interpretacija (trinitet, Kristovo božanstvo…) zagovaraju međureligijski dijalog jednako kao i MRV BiH. Međureligijski dijalog valja shvatiti kao put i sredstvo, a nipošto kao stvaranje nove religije. Međureligijski dijalog ne ide za sukobom religija, kultura i civilizacija nego za njihovom suradnjom za dobrobit čovjeka. Dijalog je hodočašće nade. Budimo hodočasnici na tom putu, potaknuo je sudionike dr. Ikić.

U popodnevnim će satima predavanje o religijskoj i kulturalnoj različitosti u BiH kao izazovu za Katoličku Crkvu u Bosni i Hercegovini“ održati biskup Sudar.

Misno slavlje u katedrali u Sarajevu predvodit će vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić.

Skup nastavlja s radom u srijedu 26. rujna duhovno-studijskim putovanjem u franjevačke samostane Fojnicu i Kraljevu Sutjesku. Misu u crkvi Drinskih mučenika u Sarajevu predvodit će biskup Sudar.