Budi dio naše mreže
Izbornik

Nuncij Lingua stavio palij na ramena nadbiskupa Kutleše

Solin (IKA)

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua stavio je metropolitanski palij na ramena splitsko-makarskoga nadbiskupa i metropolita Dražena Kutleše na početku misnoga slavlja u subotu 9. srpnja, na blagdan blažene Marije Propete Petković, u crkvi Svete obitelji u Solinu.

„Palij simbolizira posebnu povezanost između nadbiskupa metropolite i Petrova nasljednika i izražava snagu zajedništva s Rimskom Crkvom a koju nadbiskup stječe po pravu u svojoj pokrajini“, rekao je nuncij Lingua.

Podsjetio je kako je papa Franjo od 2015. povjerio zadaću papinskim predstavnicima da u njegovo ime stavljaju palij metropolitima u njihovim nadbiskupijama kako bi potaknuo biskupe sufragane i Božji narod na sudjelovanje na liturgijskoj svečanosti i tako doprinio boljem razumijevanju i vrednovanju tog znamenja.

Uređen metropolitanskim insignijama nadbiskup Kutleša nastavio je predvoditi euharistijsko slavlje u koncelebraciji s nuncijem i jedanaestoricom (nad)biskupa: umirovljenim splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije i zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem, riječkim nadbiskupom koadjutorom Matom Uzinićem, zadarskim nadbiskupom koadjutorom Milanom Zgrablićem, šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem, kotorskim biskupom Ivanom Štironjom, hvarskim biskupom Rankom Vidovićem, dubrovačkim biskupom Rokom Glasnovićem, vojnim ordinarijem Jurom Bogdanom, mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim Petrom Palićem i umirovljenim šibenskim biskupom Antom Ivasom.

U ukrašenoj solinskoj crkvi sudjelovalo je i oko 60 svećenika, redovnici i redovnice, provincijalke, bogoslovi, sjemeništarci i kandidatice, obitelj nadbiskupa Kutleše: majka Danica, brat Grgo s obitelji, rodbina i prijatelji te brojni vjernici Splitske metrpolije.

„Palij je vuneni dio liturgijske odjeće koji metropolite nose u liturgiji preko ramena poviše misnice. Palij označava vlast koju metopolit u zajedništvu s rimskom Crkvom po pravu ima u svojoj pokrajini. Taj ures i znak časti metropolite nose samo unutar granica svoje biskupije i u biskupijama svoje crkvene pokrajine, tj. metropolije. Splitsku crkvenu pokrajinu ili splitsku metropoliju čine: Splitsko-makarska nadbiskupija i sufraganske biskupije dubrovačka, hvarska i šibenska te kotorska u Crnoj Gori“, kazao je don Miroslav Vidović u uvodu u misno slavlje. Podsjetio je nazočne da je nadbiskupu Kutleši blagoslovljeni palij uručio papa Franjo u vatikanskoj bazilici sv. Petra nedavno na svetkovinu svetih Petra i Pavla.

„Slušajući riječi Isusa, Dobrog Pastira, koji Petra poziva na puninu ljubavi, Dobroga Pastira koji svoj život polaže za svoje prijatelje, razmišljam o daru izabranja i zahvaljujem Bogu na tom daru i na povjerenju Svetog Oca Pape Franje“, započeo je nadbiskup Kutleša svoju propovijed u kojoj je govorio o simbolici palija koji nije samo dio liturgijskoga ruha nego znak koji postavlja konkretne zahtjeve i odgovornosti. „Svaka odgovornost je briga, nova žrtva, zato je palij urešen križevima, u nj je ušiveno šest crnih križića, koji simboliziraju Jaganjca raspetoga i probodenog za spasenje svijeta. Koje su to odgovornosti nadbiskupa metropolita? Možda na to pitanje najbolje može odgovoriti molitva koju se izriče prilikom stavljanja palija. U toj molitvi istaknute su tri temeljne odrednice: palij je znak ‘metropolitanske vlasti’, ‘znak jedinstva i potvrda zajedništva s Apostolskom Stolicom’, te ‘veza ljubavi i poticaj jakosti’. Dakle, pred nadbiskupa metropolita stavljena su tri važna zadatka: služiti drugima, graditi zajedništvo i umnažati pravu ljubav“, kazao je splitski metropolit.

Govoreći o služenju kao temeljnoj zadaći vršenja vlasti naglasio je da svaka uprava mora voditi računa o konkretnim potrebama naroda Božjega i o onome što Bog želi. Služiti istini znači donijeti čovjeku istinu o njemu samome. „Svjedoci smo da naši suvremenici žive površnim, vjerski indiferentnim životom koji završava u osobnim i obiteljskim brodolomima. Iskrivljuje se i zamagljuje istina o samoj naravi čovjeka i njegovu dostojanstvu. Zato je navijestiti Isusa Krista, pravu Istinu o Bogu i čovjeku, postala najveća hitnost. Mi ne posjedujemo tu istinu, primamo je po Objavi koju autentično tumači Katolička Crkva. Mi kršćani živimo od te istine. Toj istini vjerni smo služitelji i svjedoci, i dužni smo je čuvati i po cijenu života.“ Podsjetio je da svaki krštenik, neovisno o položaju u Crkvi i stupnju vjerske izobrazbe, aktivni je nositelj evangelizacije (EV, 120).

Govoreći o drugom zadatku nadbiskupa metrpolite – građenju zajedništva – nadbiskup Kutleša je naglasio da je cijela „Crkva pozvana hodati zajedno, tražiti izgubljeno, nositi na svojim ramenima ranjeno, brinuti se o najkrhkijima i najslabijima s nježnošću. Nekad smo i mi, koji mislimo da smo dio Božjega stada, zapravo izgubljeni i potrebiti skrbi. Tada nam Bog po milosti zajedništva Crkve pritječe u pomoć. Kako je silno potrebno čuvati naše jedinstvo! Crkva ima organsko i hijerarhijsko jedinstvo. U Crkvi postoji mnoštvo karizma i darova koje jedna drugoj nisu suprotne, nego ravnane Duhom Božjim pokazuju organiziranost i sklad kakav pronalazimo u tijelu.“ Pavlovskim rječnikom upozorio je da „suparništva, rivalstva, nadmetanja, zavisti, licemjerje, podmuklost i dvostruki život, nagrđuju Tijelo Kristovo i uništavaju sklad koji je nužan da bi Crkva navijestila Evanđelje. Naše zajedništvo ne može biti propisano i nametnuto odredbama. Ono će nastati kada nam u srcu bude poniznost a u pameti ono što je Božje.“

Osvrnuvši se na suvremeno djelovanje Crkve i pojedinaca u njoj kazao je da se temeljito propituju, a katkada prokazuju objektivno loši postupci, „ali nerijetko takve procjene ostaju na razini sociološke ili psihološke analize i ponavljanja stereotipa s rezultatom da se crkveni nauk treba prilagoditi zahtjevima modernog svijeta, dok reakcija na njih dovodi do zatvaranja današnje stvarnosti i bijega u shematsko ponavljanje prošlosti. No, realnu sliku Crkve steći ćemo tek očima vjere koja u njoj vide otajstvenu stvarnost, to jest stvarnost u kojoj se „bez miješanja i bez dijeljenja“ sjedinjuju Božanski i ljudski čimbenik.“

U tom je duhu mons. Kutleša pozvao na zajedništvo s Papom, na vjernost i odanost Petru naših dana. „Zanemarivanje Božansko-ljudske naravi Crkve i papinske službe prouzrokuje prema vani tromost u evangelizaciji ili neučinkovit aktivizam, a prema unutra ogorčeni pesimizam i pasivnost ili okorjelost srdaca i dvoličan život. Stoga se valja u poniznosti preispitati o motivima i razlozima propitivanja, sumnjičenja i donošenja sudova. Propitujemo možda iz raznih prizemnih razloga, iz skrivenih oblika mržnje, podjela i suparništava, kleveta, ocrnjivanja, osveta, ljubomora i želje da pod svaku cijenu nametnemo svoje ideje i svoju osobu. Ovo ne znači da je zabranjeno govoriti i propitivati, ali na izgradnju a ne razgradnju naroda Božjega, uzimajući u obzir uvijek posljedice na cjelovitost i dobro svega naroda Božjega.“

Treći zadatak nadbiskupa metropolita – umnažati pravu ljubav – na osobit se način pokazuje u Presvetoj Euharistiji, u „sakramentu ljubavi“ (sv. Toma Akvinski): Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, realno je nazočan pod prilikama kruha i vina koji su plod zemlje i rada ruku čovječjih. „Opet imamo čudesan spoj nebeskoga i zemaljskoga, ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu, kako ističe papa Benedikt XVI.: ‘Euharistijsko zajedništvo, uključuje obje dimenzije: biti ljubljen te sam ljubiti druge. Euharistija koja ne prelazi u konkretna djela ljubavi sama je u sebi krhka i nepotpuna’ (Deus caritas est, br. 14).“

Na kraju propovijedi nadbiskup Kutleša je govorio o Petrovoj ljubavi prema Kristu koja je Petru donijela zadatak i križ. „Ljubav uvijek uključuje odgovornost i uvijek uključuje žrtvu. Zapravo ne ljubimo Krista ako nismo spremni suočiti se s njegovim zadatkom i preuzeti njegov križ. Velika mi je želja da se kao novi nadbiskup metropolita zajedno sa svima vama usmjerimo upravo na taj zadatak i preuzmemo njegov križ djelujući karitativno prema najpotrebnijima, da u zajedništvu sa Svetim Ocem i braćom biskupima idemo u potragu za onom zalutalom ovcom, da siromašni i odbačeni, stari i bolesni osjete blizinu i potporu nas kršćana, da budemo sol zemlje i svijetlo svijeta ovoga dezorijentiranog svijeta, u konačnici da donesemo Krista u najmračniji i najudaljeniji kutak ljudskog srca“, poručio je mons. Kutleša.

Nakon zahvalne pjesme „Tebe Boga hvalimo“ uslijedili su prigodni govori čestitke metrpoliti Kutleši, kao i zahvale nadbiskupu Barišiću na dugogodišnjem vođenju Splitske Crkve. Nadbiskup Barišić, čestitajući nadbiskupu Kutleši, prisjetio se dobre suradnje s biskupima Splitske metrpolije rekavši: „Susretali smo se sa sličnim izazovima pa smo se često sastajali, telefonski se čuli i dijelili svoje poteškoće i brigu za Crkvu, ali i iskustvo. Zajedno smo molili, razgovarali, odmarali, šalili se pa i igrali. Bili smo složni i poštivali se. Na taj način smo gradili jedni druge i pomagali jedan drugome da bude bolji vjernik, svećenik i biskup.“ U tom je svjetlu poručio biskupima metrpolije da čuvaju i njeguju zajedništvo i prijateljstvo međusobno i da te bratske osjećaje prenose na svećenike i vjernike. „Uloga Crkve je da okuplja, uloga pastira je da čuvaju okupljeno. A vas braćo i sestre Kristovi vjernici pozivam da molite za vaše svećenike i biskupe. I molite za nova duhovna zvanja da Gospodin pronađe radnika po svom srcu za Božji vinograd. Još jednom hvala Vam nadbiskupe Dražene, što ste prihvatili imenovanje Petra naših dana i došli u ovaj prelijepi kraj Lijepe naše, gdje danas na ovom svetom mjestu Gospe od Otoka u novoj crkvi Svete Obitelji – buduće bazilike – primate palij, te da predvodite u ljubavi ovu mjesnu Crkvu i Vašu braću sufragane. Najiskrenije Vam čestitam naš metropolito!  Bog Vas poživio!“

Govoreći uime biskupa Splitske metropolije biskup Rogić je naglasio: „Zahvaljujući Bogu, zahvaljujemo i tebi metropolito na poslušnosti svetoj Majci Crkvi, na odanosti svetom ocu Papi i spremnosti služiti Božjem narodu kamo god bio poslan. U svakodnevnom predanju u Ruke Božje neka te i nadalje vodi tvoje biskupsko geslo: U tebe se Gospodine uzdam! I neka te nadahnjuje blaženi Alojzije Stepinac koji je imao isto geslo. Neka Te resi snaga vjere Solinskih mučenika i prati zagovor svetih zaštitnika: Tripuna Kotorskog, Vlahe Dubrovačkog, Stjepana Hvarskog i Mihovila Šibenskog, a neće izostati potpora i zagovor svetoga Duje, te naše blaženice koju danas slavimo Marije Propetog Petković. Nebeska majka Marija u zajedništvu s apostolima iščekivala je Kristovo obećanje, snagu Duha Božjega, u dvorani posljednje večere, neka Te ona svojim majčinskim pogledom uvijek prati. U vremenu koje nam Bog podari okupljaj nas i nastavi izgrađivati zajedništvo biskupa splitske metropolije. Neka bratska ljubav i podrška, i dalje krase naše odnose, kako su nam to naši prethodnici ostavili u zavjet. Dobri i svemogući Bog uvijek Te vodio, pratio i nadahnuo svojim Duhom!“

Govoreći uime svećenika don Edvard Punda je istaknuo vezu između biskupa i svećenika: „Sveti Augustin kaže da su samo dvije stvari potrebne u odnosu svećenika prema biskupu: poslušnost i molitva. Njegove riječi vrijedne su promišljanja. Ništa nas ne može tako obnavljati i suobličavati Isusu Kristu kao poslušnost i molitva. Sretne li obveze: ono što se od nas traži, nama je na korist. Ne zaboravimo: onoliko koliko smo poslušni biskupu, toliko će i vjernici biti poslušni nama, zapravo toliko će nas ljubiti. To je tako logično, jer istinska je poslušnost pokazatelj da je Božja ljubav u središtu našega života.“ „Dragi nadbiskupe Dražene, voljom Božjom pred nama je dugo vrijeme zajedništva i suradnje. Neka to bude vrijeme života za druge, vrijeme u kojem ćemo hoditi zajedno u vjeri u Isusa Krista velikog i vječnog svećenika!“

S. Mariangela Galić, uime redovnica i redovnika nadbiskupije, kazala: „Iako svjesne da nismo uvijek na razini povjerenog nam poslanja, redovništvo je ipak ispisalo neizbrisive stranice u povijesti Crkve, kao i ove Nadbiskupije, koje bi bile puno siromašnije bez života i djelovanja redovnica. S tog razloga, kao Bogu posvećene osobe, u različitosti naših karizmi, želimo i dalje biti znak Božje blizine i ljubavi prema patničkom čovječanstvu, u različitim sredinama života, doprinoseći izgradnji pravednijeg i bratskijeg društva, posebno brinući o najpotrebnijima. U tom duhu, Vama, Preuzvišeni Oče Nadbiskupe, jamčimo svoju sinovsku poslušnost i suradnju, kao i sjećanje u našim molitvama. Zazivamo na vas i vašu službu zagovor naše nebeske Majke Marije i svih naših Utemeljitelja i Utemeljiteljica, kako bi bili budni pastir što bdije nad Kristovim stadom i za Njega stječe nasljedovatelje savršenog života.“

Uime obitelji i vjernika svoju je čestitku izrekla Jelena Burazin istaknuvši da je danas „uz pouzdanje u Gospodina, posebno potrebno mudro vodstvo jer se nama vjernicima ponekad čini kao da ne znamo kome pripadamo, gdje idemo i kakvi bismo trebali biti. Trebamo jasnoću pogleda, trebamo sigurnost i mir, trebamo obnoviti povjerenje. U svijetu utrke za vlašću i čašću, novcem i moću s jedne strane i s druge strane u svijetu nepravde i siromaštva, raznih kriza i strahova, trebamo nekoga tko će nas gledati blagim pogledom Isusa Krista. Tu, oče Nadbiskupe, računamo na Vas i na Vaše suradnike, naše svećenike. Ali i Vi možete računati s nama. Spremni smo Vam, uz dužno poštovanje, dati ruku pomoći i staviti naše znanje, sposobnosti i talente na raspolaganje oko izgradnje Kraljevstva Božjega, tj. međusobnog zajedništva koje se živi u ljubavi, milosrđu i praštanju.“

Nadbiskup Kutleša zahvalio je na čestitkama i lijepim riječima te se sa strahopoštovanjem osvrnuo na povijest Splitske metropolije, na svetoga Dujma i njegove nasljednike. S poniznošću i sviješću odgovornosti službe biskupa podsjetio je na geslo koje je uzeo za biskupsko ređenje: „U Tebe se, Gospodine, uzdam“, svjestan da samo s Gospodinovom pomoću može izvršiti ono što se od njega očekuje. Zahvalivši svetom ocu Franji i apostolskom nunciju Giorgu Lingui, nadbiskup Kutleša je izrazio nadu da će uz Božju pomoć biti vjeran obećanjima koje je izrekao polažući Ispovijest vjere i da nikoga neće iznevjeriti. Zahvalio je nadbiskupu Barišiću što ga je primio kao „sina“ izrazivši nadu da će i nadalje dobro surađivati. Sufraganima je, također, iskazao poštovanje i radost buduće suradnje u zajedništvu. Svećenike je pozvao da se prisjete obećanja koja su obećali prilikom ređenja naglasivši da u prvom redu trebaju ispuniti misiju koju im je Bog povjerio a to znači voditi povjereni im narod u pravom smjeru put Kraljevstva nebeskoga. „Svatko je odgovoran na svojoj razini. Zato vas pozivam na suradnju u bratskom odnosu, ne u odnosu naređivanja i slušanja nego u odgovornosti prema narodu Božjemu, da ga izgrađujemo i pokazujemo mu put u ovim tamnim vremenima. Ako se ne molimo i ako nismo duhovni nećemo moći druge poučiti i usmjeriti na pravi put. Draga braćo i sestre, od vas tražim da molite za mene. Slab sam čovjek, imam mana kao i svaki čovjek ali nastojim i nastojat ću izvršiti ono što se preda mnom stavlja. Zato vas molim da se molite za mene kako bih bio dostojan službe koja mi je povjerena“, poručio je splitski metropolit zazvavši Božji blagoslov na sve nazočne.

Svečanosti su nazočili predstavnici civilnih i društvenih vlasti i struktura: splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, povjerenica Vlade RH za grad Split Mirna Veža, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, rektor splitskog Sveučilišta prof. dr. Dragan Ljutić, doc. dr. Slavica Dajak u ime ravnatelja KBC Split, brigadir Darko Podrug, načelnik Ureda zapovjednika HRM, dr. Radoslav Bužančić, pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu i dr. Za vrijeme mise pjevao je veliki mješoviti zbor Gospe od Otoka u Solinu i nekoliko bogoslova pod ravnanjem prof. Danijele Petrušić a uz orguljašku pratnju s. Lidije Matijević. Misno slavlje je izravno prenosila Laudato TV. Priređen je i prigodni domjenak u župnim prostorima.