Razgovor Glasa Koncila s nuncijem Linguom u povodu smrti Benedikta XVI.

Dana 4. rujna 2010. godine pokojni papa u miru Benedikt XVI. imenovao je naslovnim nadbiskupom Tuscanije i apostolskim nuncijem u Iraku i Jordanu talijanskoga svećenika Giorgija Linguu, sadašnjega apostolskoga nuncija u Republici Hrvatskoj. Upitan o svojim sjećanjima na pokojnoga papu u miru, nadbiskup Lingua za Glas Koncila odgovara: „Nisam izravno upoznao pokojnika niti kao kardinala niti kao papu.“

Naime, upravo kad je kardinal Ratzinger izabran za papu sadašnji je nuncij otišao iz Vatikana na službe u različite nuncijature. Jasno, godine 2010. je kao nuncij odmah otišao u Irak. Inače je praksa da se nunciji susreću s papom svake tri godine. No kad se za nadbiskupa Linguu približio taj termin, Benedikt XVI. se odrekao službe. „Ipak, prije odlaska iz Vatikana“, sjeća se nuncij, „susretao sam kardinala Ratzingera svakoga četvrtka ujutro. On je išao slaviti misu u Teutonski kolegij, a ja sam išao slaviti misu sestrama Jozefinama u ulici Via Crescenzio. Susretali smo je otprilike na istome mjestu na Trgu sv. Petra. Redovito smo se pozdravljali, no nikad se nismo zaustavili u razgovoru.“

Pokazao je interes za najmanje

Jedini uistinu osobni susret bio je audijencija dan nakon nuncijeva biskupskoga ređenja u listopadu 2010. godine, kad je novi nadbiskup po običaju otišao na audijenciju k papi, u povelikom društvu članova obitelji i rodbine. „Ono što mi je posebno ostalo u sjećanju na tom susretu jest njegovo zanimanje za djecu. Pitao ih je kako se zovu, gdje idu u školu, kako im ide… Eto, u tih možda desetak minuta pokazao je interes za najmanje. To se posve uklapa u sliku kakvu su o njemu imali drugi meni bliski ljudi koji su ga osobno poznavali. Primjerice, jedan svećenik i prijatelj pripovijedao mi je da je njegova mama jednom prilikom poslala kardinalu Ratzingeru tortu. Kad bi se god ukazala prigoda, tadašnji je pročelnik Kongregacije za nauk vjere po svećeniku dao pozdraviti majku i zahvaliti joj na torti. Među ta svjedočanstva spadaju i riječi gospođe, portirke u Kongregaciji za nauk vjere, koja je, saznavši da je kardinal Ratzinger izabran za papu, izrazila zahvalnost i divljenje što osoba takve dobrote i osjetljivosti za drugoga može postati papa“, posvjedočio je nuncij Lingua.

Na pitanje kako je došlo do toga da se čovjeka takve profinjenosti u javnosti prikaže gotovo kao bezosjećajnog „panzerkardinala“, nuncij kratko odgovara: „To je do njegove službe pročelnika Kongregacije za nauk vjere, a ne do njegove osobe. Da je bilo tko drugi bio na njegovome mjestu, slično bi prošao. Tim više što je kardinal Ratzinger kao veliki teolog mjerodavno i jasno mogao reći: ovo jest u okvirima katoličke vjere, a ovo nije.“

Odjek govora iz Renegsburga u muslimanskim zemljama

Iskoristivši činjenicu da je kao apostolski nuncij službovao u dvije zemlje s muslimanskom većinom, tada nemirnom Iraku gdje je stolovao i u Jordanu koji je redovito posjećivao, Glas Koncila je pitao nadbiskupa Linguu je li govor Benedikta XVI. u Regensburgu, izgovoren 2006. godine, imao odjeka u islamskome svijetu četiri godine kasnije kada je on kao nuncij stupio na službu.

„Posebno sam u Jordanu imao prilike susretati muslimanske intelektualce, zahvaljujući također susretima koje je organiziralo tadašnje Papinsko vijeće za međureligijski dijalog i slično tijelo na islamskoj strani iza kojega su stajali visoki jordanski dužnosnici, članovi kraljevske obitelji. Više je puta na tim susretima spomenut papin govor u Regensburgu. Jednom sam u razgovoru s jednim od intelektualaca rekao da smo i mi kršćani u prošlosti bili nesnošljivi i vrlo grubi prema pripadnicima drugih religija, no imali smo sreću i milost da nam je darovan Drugi vatikanski koncil, na kojemu smo se više približili istini, što nam je omogućilo zauzeti otvorenije stavove. Pitao sam je li nešto slično moguće u islamskome svijetu. On mi je odgovorio: da, već imamo nešto slično. Riječ je o Poruci iz Amana još iz 2004. godine, koja je nastala na inicijativu jordanskoga kralja kako bi se reklo svijetu da postoji i tolerantni islam“, rekao je nadbiskup Lingua.

„Jasno, papine su riječi na predavanju u Regensburgu, posebno u početku, naišle na velike kritike. Kasnije je i sam shvatio da bi predavanje bilo dobro i bez citiranja srednjovjekovnoga teologa čije su riječi muslimani shvatili kao svojevrsnu uvredu. No bez obzira na sve, te su riječi potaknule i pozitivnu reakciju, jer su mnoge u islamskome svijetu potaknule na razmišljanje. Pokazale su se i kao pozitivna provokacija. Upravo je u tom ozračju nastao dokument poznat pod nazivom ‘Zajednička riječ između vas i nas’ koji je u početku potpisalo više od stotinu, a naposljetku onda i više stotina islamskih teologa i pravnih stručnjaka. Dokument kaže da između muslimana i kršćana već postoji mnogo toga zajedničkog i da nisu potrebne revolucije da bismo se susreli. Mnogo nas toga ujedinjuje, a poglavito ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Odatle se može krenuti“, rekao je nuncij Lingua.

Cijenio je važnost mira

Na pitanje ima li što u Benediktovoj baštini što će trajno na neki način oblikovati njegov život katoličkoga biskupa i diplomatskoga predstavnika Svete Stolice, sugovornik odgovorom pomalo iznenađuje. „To je izbor njegovoga imena, koje ga povezuje s Benediktom XV., koji je bio papa za vrijeme Prvoga svjetskoga rata te je o njemu govorio kao o ‘beskorisnom pokolju’. Papa Ratzinger i sam je u djetinjstvu doživio rat i njegove posljedice i cijenio je važnost mira. Ime Benedikt povezuje pokojnoga papu i sa svetim Benediktom, ocem zapadnoga monaštva, koji je dao bitan doprinos kršćanskim korijenima Europe“, rekao je nadbiskup Lingua.

Bogatstvo nauka nadahnjivat će još mnoge naraštaje

U kontekst imena nuncij stavlja i poruku sa samog početka pontifikata Benedikta XVI., na koju je podsjetio i u Obavijesti o smrti objavljenoj neposredno nakon preminuća pape u miru. „Prioritet moje službe jest učiniti vidljivijim jedinstvo kršćana“, rekao je Benedikt XVI. u svojoj prvoj papinskoj propovijedi.

„Bio je svjestan da ne možemo biti vjerodostojni ako nismo ujedinjeni“, kaže nuncij. Svoje razmišljanje zaključuje riječima: „Nažalost, umro je u trenutku u kojemu je morao promatrati kako se ruše ti njegovi snovi. No i Isus je doživio propast svojih snova. Nalazimo se pred otajstvom Božje volje koje ne uspijevamo dokučiti.“

Potvrdno je nadbiskup Lingua odgovorio na pitanje misli li prije svega na rat u Ukrajini, koji ima i svoju ekumensku dimenziju. Ipak, razgovor je zaključio mišlju da pokojni papa iza sebe ostavlja bogatstvo nauka koji će „nadahnjivati još mnoge naraštaje katolika, kršćana, a posebno one čije je poslanje naviještati vjeru“.