Kardinal Puljić pozvao na molitvu za sve svećenike da što vjernije vrše svoje poslanje
Misa Večere Gospodnje u sarajevskoj katedrali
U večernjim satima na Veliki četvrtak, 18. travnja, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić predvodio je u sarajevskoj katedrali Misu Večere Gospodnje u zajedništvu s nuncijem Luigijem Pezzutom, koji je propovijedao, vojnim biskupom Tomom Vukšićem i pomoćnim vrhbosanskim biskupom Perom Sudarom.
Koncelebriralo je i 17 svećenika među kojima i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Luka Tunjić. Na misi su se okupile brojne redovnice među kojima i tri provincijalne glavarice te bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskoga misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater.
Uvodeći u Misu Večere Gospodnje kardinal Puljić podsjetio je da tim misnim slavljem na osobit način obnavljaju najveća otajstva ustanove svete Euharistije, svećeničkog reda i Gospodnje zapovijedi o bratskoj ljubavi. Potaknuo je na molitvu za sve svećenike da što vjernije vrše svoje poslanje slavljenja Euharistije i propovijedanja riječi Božje.
Nuncij Pezzuto propovijedao je na talijanskom jeziku uz prevođenje biskupa Vukšića. Podsjetio je da je Veliki četvrtak „početak Uskrsnog trodnevlja koje započinje slavljenjem spomena Euharistije, odnosno Večere Gospodnje, i razvija se preko događaja Isusove muke i smrti, te dostiže svoj vrhunac, svoje puno zrenje, u Njegovu uskrsnuću”. Kazao je da se „kroz Sveto vazmeno trodnevlje provlači zlatna nit koja na neodvojiv način ujedinjuje križ i slavu. Sve je to vidljivo u osobi Isusa Uskrsloga, koji u sebi nosi i pokazuje učenicima znakove križa na svojom proslavljenom tijelu”.
„Danas slavimo ustanovljenje Euharistije i ministerijalnog svećeništva – što se dogodilo – kao što znamo – tijekom Isusove oproštajne večere od njegovih učenika, uoči Njegove muke. Bez daljnjega, to je zasigurno bila večer mnogih sjećanja, pozdrava, sakramentalnih znakova, ali i snažnih bratskih osjećaja. Euharistija je temeljni trenutak, koji obilježava sve druge događaje večere one večeri. Euharistija predstavlja ‘novu’ Pashu. Htio bih staviti naglasak na riječ ‘nova’. Naime, jedna Pasha se već dogodila, u vidu oslobođenja starog Izraela iz egipatskog ropstva… Kao dobar odgojitelj, Bog Otac odgaja narod novog i vječnog saveza, najprije kroz sliku i lik, zatim kroz dar spasonosne stvarnosti, u koju uvodi sve one koji u Sinu jedinorođencu postaju njegova posvojena djeca, postaju braća Jedinorođenca i braća među sobom. Evo Božje obitelji, Crkve, koja – možemo reći – izvire iz Euharistije. A u Isusovoj zapovijedi: ‘Ovo činite meni na spomen’, možemo prepoznati i uočiti trenutak rođenja crkvene zajednice. Stoga, svako euharistijsko slavlje, svako slavljenje Euharistije, u kojem se trajno okuplja crkvena zajednica, predstavlja ne samo rađanje nego i rast Crkve.
Iz ovoga možemo shvatiti potrebu da se ponavlja euharistijska večera Gospodnja i svjesno i duboko sudjeluje u njoj. Ako se ponavljanje Euharistije i potpuno sudjelovanje vjernika u njoj zanemaruje i izostavlja, Crkva je osuđena na smrt”, rekao je nuncij Pezzuto, dodajući da je „Isusov poziv i želju za ponavljanjem Euharistijske večere moguće ostvarivati zahvaljujući svećeničkoj službi biskupa i prezbitera, u kontinuitetu s apostolima u dvorani posljednje večere”.
Nuncij Pezzuto progovorio je i o „o Isusovoj ‘Oporuci ljubavi’: ‘Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge’ (Iv 13,33ss). „U evanđeoskom tekstu o večeri Gospodnjoj, kad Isus uspostavlja Euharistiju, nalazimo dvije indikativne geste bratske ljubavi: pranje nogu i zajedničku večeru. Bilo pranje nogu, bilo sudjelovanje pri euharistijskom stolu s apostolima, izražavaju vrlo važne i bitne vrijednosti za kršćane. Ove vrijednosti su: služenje, ljubav i Kristovo darivanje sebe te također i poziv upućen nama da činimo to isto.
Isus u biti traži od nas da služimo jedni drugima, a ne da se služimo drugima; traži da se darujemo jedni drugima. Isus traži od nas da ponavljamo čine koje je on učinio na posljednjoj večeri… Kršćanska ljubav znači: ljubav prema Bogu Ocu, ljubav prema braći i sestrama iz ljubavi prema Bogu Ocu. Naša braća i sestre nisu samo oni naše nacionalnosti, našeg jezika, etničke pripadnosti i religije. Braća i sestre su svi muškarci i žene koje susrećemo na našem životnom putu. Kršćanski gledano, to je vrlo važno za nas koji živimo u multikulturalnom, multietničkom i multireligijskom kontekstu”, kazao je nuncij Pezzuto te pozvao na molitvu Gospodinu „da naši izbori budu uvijek u skladu s našom kršćanskom i katoličkom vjerom”.
Poslije homilije uslijedio je obred pranju nogu po uzoru na Isusa Krista koji je oprao noge svojim učenicima. Pošto je skinuo misnicu, kardinal Puljić oprao je noge dvanaestorici predstavnika sarajevskih župa. Pristupio je svakom od njih te polijevao noge i brisao ih ručnikom uz pomoć đakona Šetafana dok je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ zajedno s vjernim pukom pjevao liturgijsku popijevku: „Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog“.
Poslije popričesne molitve, kardinal Puljić, nuncij Pezzuto i đakon Šetafan u pratnji biskupa i svećenika u svečanoj procesiji kroz katedralu prenijeli su Svetotajstvo u pokrajnju lađu te se zadržali u molitvi i klanjanju pred Presvetim. Nakon završenih obreda, mnogi su se zadržali u katedrali u molitvi klečeći molili pred Presvetim. Ogoljen je oltar, a klanjanje i molitva nastavljaju se u bočnoj lađi pred Presvetim u tišini tijekom Velikog petka i Velike subote.