Nadbiskup Vukšić predvodio Vazmeno bdjenje u sarajevskoj katedrali

U skladu s Odlukom Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata „U vremenu Covid-19“, na početku bdjenja izostavljeno je paljenje vatre i procesija sa svijećom pa je Bdjenje započelo procesijom i kađenjem već upaljene uskrsne svijeće. Nakon što je Vazmeni hvalospjev pročitao mons. Ivo Tomašević, uslijedila je Služba riječi. Prigodna čitanja pročitali su: s. Zrinka Barišić iz Knjige postanka o stvaranju, vlč. Štefan Marković iz Knjige Izlaska o prijelazu preko Crvenog mora i mons. Slađan Ćosić također iz Knjige Izlaska o Bogu koji svima daruje spasenje. Nakon prigodne molitve upaljene su svijeće na oltaru, a nadbiskup Vukšić započeo je pjesan Slava Bogu na visini. Pošto je preč. Mato Majić pročitao odlomak iz poslanice sv. Pavla apostola Rimljanima, svi su zapjevali uskrsni Aleluja. Odlomak iz Evanđelja po Mateju, koji prikazuje kako se uskrsli Krist javio Mariji Magdaleni i drugoj Mariji koje su došle pogledati njegov grob, pročitao je mons. Ante Meštrović.

Obraćajući se kardinalu Puljiću, okupljenim svećenicima i svima koji su Vazmeno bdijenje pratili zahvaljujući radiju i televiziji, nadbiskup Vukšić kazao je u prigodnoj propovijedi da se okupljeni bilo oko oltara bilo i u mislima i u molitvi, prije svega da proslave događaj Isusovoga uskrsnuća. „U stvari, još se uvijek nalazimo, u skladu s nazivom ovoga liturgijskoga slavlja, u razdoblju bdjenja kada budni u svakom smislu, i fizičkom i ponajviše u moralnom i duhovnom, očekujemo Kristovo uskrsnuće. Ovo bdjenje među različitim sličnim događanjima tijekom godine je najvažnije. Njega mnogi duhovni pisci nazivaju majkom svih bdijenja, majkom ne samo bdijenja nego cijeli ovaj događaj je majka i mjesto rođenja svakoga oblika kršćanske radosti prije svega zato što je Isus uskrsnuo“, rekao je nadbiskup Vukšić.

„Ovo je noć u kojoj kršćanski vjernici, bdijući, prije svega odaju čast Gospodinu Bogu, uskrslome i pobjedniku nad grijehom i smrću. Kršćanski vjernici u ovoj noći su poput onih slugu gospodarevih koji, budni s upaljenim svjetiljkama, čekaju povratak gospodarev da ih on, kad god dođe, nađe budne. Mi smo na početku ovog obreda, oponašajući sluge nebeskoga Gospodara i preuzimajući tu Isusovu pouku, stajali s upaljenim svjetiljkama pored uskrsne svijeće koja simbolizira uskrsloga Krista. To je naš oblik budnih slugu na simbolički način očitovan na početku ovoga bdijenja“, kazao je nadbiskup Vukšić ističući da je to ujedno svima prigoda za vrlo ozbiljno pitanje: u kojoj mjeri su zaista budne sluge Gospodara nebeskoga u duhovnom i moralnom smislu te u kojoj mjeri zaista budno očekuju Njegov dolazak koji će sigurno doći?

„Drugo veliko značenje ovog bdijenja jest naša radost zbog Isusova uskrsnuća. O, zaista blažene noći u kojoj se nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje, čuli smo svi zajedno ovaj stih iz Hvalospjeva uskrsnoj svijeći. Uskrsli Krist Gospodin jest božanska moć koja je u ovoj noći spojila nebesko sa zemaljskim i božansko s ljudskim. Zbog toga smo radosni, zbog toga je ovo bdijenje važnije od svih drugih, jer – Uskrsnu kako reče – što smo čuli malo prije u odlomku iz Evanđelja. Nije ovdje – čuje se glas pored njegova praznoga groba. Nije više u grobu, uskrsnuo je kako reče. Radosni smo jer je to početak i Njegova novog načina života kao čovjeka i najava nekog budućeg početka naših novih načina života“, rekao je nadbiskup Vukšić.

„Uz to, na trećem mjestu, ovo bdjenje je početak naše kršćanske nade u naše uskrsnuće. Jer, kako opet sv. Pavao piše: ‘Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost’ (1. Kor 15,53). Jer Isusovo uskrsnuće, osim što je događaj vezan uz njega, osim što je povijesna činjenica, za nas je početak nade u naše uskrsnuće jer zaista vjerujemo, da ponovim ovu krasnu Pavlovu rečenicu: ‘Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost’. Prazan Isusov grob odnosno njegovo uskrsnuće je početak toga našega događanja. I uz ovo odavanje počasti uskrslome Gospodinu, uz našu radost zbog Isusovoga uskrsnuća i uz našu kršćansku nadu zbog toga i s toga uskrsnuća, ima i četvrti element koji bitno proizlazi iz ovoga bdijenja odnosno iz samoga događaja što smo ga čuli malo prije opisanoga u odlomku iz evanđelja, a to je da je ovo bdjenje događaj iz kojeg proizlazi naša obveza da naviještamo, da naviještamo Isusovo uskrsnuće“ kazao je nadbiskup Vukšić podsjećajući da se Isus u misnom evanđeoskom odlomku pokazao Mariji Magdaleni i poslao je da javi učenici da pođu u Galileju.

„Drago braćo i sestre, da, jest zamolba pa i zapovijed Mariji iz Magdale da dojavi apostolima. I zato nju kršćanska tradicija naziva ‘apostolka apostola’ jer je ona prva koja je apostolima donijela vijest da je Isus uskrsnuo i to ju čini zaštitnicom svih kršćanskih propovjednika. To je bila njezina služba i njezina zadaća, ali to je služba svih Isusovih učenika: Idite i kažite svoj braći i sestrama na kugli zemaljskoj da je Isus uskrsnuo, da će iz toga Njegovoga uskrsnuća, po obraćenju i vjeri i nadi, uz Božje milosrđe, uskrsnuti i naša tijela. Jer kad Pavao piše o raspadljivom koje je predodređeno za neraspadljivost misli na svako ljudsko tijelo i svaki ljudski život u kojemu je voljom Boga Stvoritelja ugrađena snaga, snažna kao malo koja druga da zauvijek traje“, rekao je nadbiskup Vukšić u prigodnoj propovijedi.

Nakon propovijedi, svi nazočni su obnovili krsna obećanja, a potom je uslijedila redovita Euharistijska služba.

Pošto je svima čestitao Uskrs, na kraju mise nadbiskup Vukšić podsjetio je na poziv dvojice predstavnika europskih biskupa da u uskrsnoj noći tijekom Vazmenoga bdjenja upale svijeću i stave je na prozor kao poruku nade i snaženja međusobnog zajedništva.

Liturgijsko pjevanje animirao je katedralni regens chori vlč. Marko Stanušić.