Polaganje doživotnih zavjeta školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije

Svečano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Sv. Mihovila Arkađela u Varešu predslavio je vojni biskup u BiH Tomo Vukšić, uz suslavlje vareškog župnika fra Leona Pednića i definitora Provincije Bosne Srebrene fra Nikice Vujice.

S. Blaženka Marijanović (od oca Joze i majke Kate, rođ. Pavičić) rodom je iz župe sv. Ante Padovanskog u Dobretićima, a s. Anđelina Ivančić (od oca Mile i majke Ljiljane, rođ. Topić) iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Prisoju. Obje su u kandidaturu primljene 2010. u Livnu, a u novicijat godinu dana kasnije u Kloštru Ivaniću. Prve privremene zavjete položile su 2012. u crkvi Sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Kroz početnu redovničku formaciju, molitvom, radom i studijem te nakon zrelog promišljanja odlučile su izreći svoje doživotno „da“ Bogu, želeći živjeti redovničko posvećenje u Družbi školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina. Slavlju polaganja doživotnih zavjeta prethodila je jednomjesečna intenzivna duhovna priprava.

Okupljene redovnice, roditelji zavjetovanica, rodbina, prijatelji i župljani aktivnim su sudjelovanjem u euharistijskom slavlju i obredu zavjetovanja molitvom podržali s. Blaženku i s. Anđelinu. One su nakon naviještene Riječi, na poziv svoje odgojiteljice s. Celine, spremno odgovorile: „Zvao si me, Gospodine. Evo me!“

U propovijedi spominjući sv. Ivana od Križa, biskup Vukšić istaknuo je da poziv na življenje evanđeoskih savjeta pretpostavlja spremnost osobe da postane poput čistog prozorskog stakla kroz koje će prosijavati sunčeva svjetlost. Tako redovnik postaje svjedok Utjelovljenja i Kristove prisutnosti u svijetu. Put svetosti, na koji su Bogu posvećene osobe pozvane, nije samorazumljiv, već to „blago u glinenim posudama“ traži spremnost da se Gospodin proslavi po redovnikovu životu. Usporedio je zatim život redovnika s flautom – lijepim i skupim glazbenim instrumentom koji svoju svrhu ispunjava samo ako u njega puše flautist. S. Blaženku i s. Anđelinu biskup je potaknuo na ustrajnost u suglasju sa zajednicom školskih sestara franjevki, ali i Crkve. Tako će svijet prepoznati da „nebeski Flautist neprestano nadahnjuje vaše korake i vašu vjernost“, kazao je mons. Vukšić.

Za okupljene vjernike posebno dirljiv bio je čin prostracije, a nakon toga obred zavjetovanja. Sestre su pojedinačno izrekle obrazac zavjetovanja kojim su obećale da će doživotno živjeti u siromaštvu, poslušnosti i čistoći prema Pravilu trećeg samostanskog reda sv. Franje Asiškog i prema Konstitucijama Družbe školskih sestra franjevki Krista Kralja. Biskup je zatim nad zavjetovanicama izmolio svečani blagoslov te predao znakove zavjetovanja – prsten – kojim se vidljivo označuje doživotno posvećenje Bogu.

Pred kraj euharistijskog slavlja okupljenima se obratila provincijska predstojnica s. Kata Karadža. Ohrabrila je sestre zavjetovanice da njeguju svoje zvanje, kako je to činila i sv. Klara, potičući također svoje sestre da budu uvijek ljubiteljice Boga, brinu se o sebi i svojim sestrama, ali i da opslužuju što su Gospodinu obećale. Napomenula je da se Zajednica, uz slavlje polaganja doživotnih zavjeta, spominje i desetljeća života i djelovanja sestarske kuće u Varešu i Ustanove za prihvat i odgoj djece Mala škola. „U djelovanju naših sestara utjelovljuju se i danas nakane i riječi naše utemeljiteljice M. Margarite koja je, promatrajući veoma tešku situaciju u kojoj su se nalazila djeca i mladi onoga vremena izrekla: ‘Ako nitko ne započne i ne prinese ovu žrtvu, dobro će zauvijek biti propušteno’ (Pismo od 19. svibnja 1869.)“, kazala je s. Kata.

U istom su duhu s. Blaženka i s. Anđelina uobličile svoju zahvalu izrečenu tijekom zajedničkog objeda i druženja u sestarskoj kući u Varešu. „Prije 150 godina Majka Margarita Pucher, utemeljiteljica naše Družbe, iz ljubavi je i samilosti prema siromašnoj i zapuštenoj djeci krenula u osnivanje nove redovničke zajednice, prije 90 godina skupina sestara došla je iz Maribora u tada njima još uvijek nepoznatu Bosnu, u odgojne zavode Bosne Srebrene, prije 10 godina sestre naše provincije vratile su se ovdje u Vareš i započele svoje djelovanje u Maloj školi – ustanovi za prihvat i odgoj djece, prije godinu dana započele smo misijsko djelovanje u dalekoj Ugandi,… Drago nam je da se današnjim danom i polaganjem doživotnih zavjeta uključujemo u te obljetnice, želeći također svjedočiti da Bog poziva, poziva na izlazak iz sebe i služenje bližnjima“, kazale su sestre zavjetovanice.

Zahvalile su braći svećenicima, sestrama, posebno Provincijskoj upravi na čelu sa s. Katom Karadža, ali i sestrama odgojiteljicama koje su ih intenzivnije pratile kroz početnu formaciju, sestrama u Varešu za pripremu slavlja, roditeljima, svojoj braći i sestrama te rodbini i prijateljima za molitvenu podršku. Završile su zahvalu riječima Majke Margarite koje su uzele za geslo polaganja svojih doživotnih zavjeta: „Što se mene tiče, spremna sam na ovu žrtvu, ako dragi Bog želi primiti ovu malenkost. Potvrđujem svoju čvrstu odluku da ostanem ovdje i da poduzmem sa svoje strane sve što je moguće kako bi se s vremenom više učinilo za odgoj mladeži. Svjesna sam da će sve ovo biti vezano sa žrtvom i borbom, ali ako nitko ne započne i ne prinese ovu žrtvu, dobro će biti zauvijek propušteno. Vjerujem da je dragi Bog započeo ovo djelo na svoju čast. S moje srane sve ću povjeriti Presvetom Srcu Isusovu i u čvrstoj vjeri da će biti samo ono što je od vječnosti odredilo Presveto Srce.“