Budi dio naše mreže
Izbornik

Svijećnica i Dan posvećenog života u sarajevskoj katedrali

Sarajevo (IKA/KTA)

Na Svijećnicu, Prikazanje Gospodinovo u hramu, u nedjelju 2. veljače, u sarajevskoj katedrali Presvetog Srca Isusova svečanom misom proslavljen je Dan posvećenog života na razini Vrhbosanske nadbiskupije, javlja nedjelja.ba.

Euharistiju je u zajedništvu s 15 svećenika među kojima su bili i članovi Franjevačke provincije Bosne Srebrene i salezijanci iz Žepča, predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić. Na početku je kardinal blagoslovio svijeće te okupljenim redovnicama i redovnicima čestitao Dan posvećenog života, a sve okupljene pozvao na ispravno vrednovanje života, podsjetivši kako se nalazimo na 40 dana od Božića, kada su Marija i Josip Isusa prikazali u hramu. Uslijedila je svečana procesija sa svijećama oko katedrale.

U propovijedi kardinal Puljić podsjetio je kako je svetkovina Prikazanja Gospodinova u hramu zapravo vršenje zakona. „Marija i Josip upravo žele izvršiti što je Mojsije propisao da se svako prvorođenče prikaže Gospodinu i otkupi, ne samo ljudsko nego i životinje. Osmi dan nakon rođenja neka se obreže, a 40 dana kad prođe vrijeme čišćenja neka se dijete prikaže u hramu. Taj, na neki način, običaj je prisutan i u Crkvi kroz povijest – da su roditelji brižno nosili dijete nakon rođenja za krštenje, a onda je majka 40. dan noseći dijete prikazivala ga u hramu. I kao mladi svećenik sjećam se da sam taj obred obavljao dočekavši majku na vratima, dovevši je do oltara i tu je blagoslovio. Vrlo sam često dirljivo doživljavao da su majke tada, nakon blagoslova, odnijele dijete pred Gospin lik: dirljivo je vidjeti kako majka koja je fizički rodila predaje svoje dijete Majci Božjoj“, kazao je kardinal Puljić.

Simpatično je kako starac Šimun iščekuje Mesiju i nadahnut Duhom Svetim dolazi baš kad Marija i Josip nose dijete. Znate, mi ne znamo što to znači iščekivati Mesiju jer imamo dar vjere, a oni su stoljećima Spasitelja iščekivali. Bila je to jedna gorljiva čežnja za Spasiteljem. I starac, pobožni Šimun, on iščekuje – i kad je ugledao, Božjim nadahnućem, to dijete blagoslivlja Boga: sad otpuštaš slugu svojega, Gospodine, po riječi svojoj u miru, jer oči moje vidješe svjetlost na prosvjetljenje naroda. Upravo te riječi koje on izgovara – svjetlo na prosvjetljenje naroda, jest zapravo ono što mi danas činimo blagoslovom svijeća. Ta svijeća simbolizira Krista koji je svjetlo na prosvjetljenje naroda. Simbolizira i ovu vjeru koja je upaljena u času krštenja, kad smo postali djeca Božja“, naglasio je kardinal.

Nastojao je odgovoriti na pitanje koja je bit redovnika / redovnice. Ono što kaže Sveto pismo: ‘Evo dolazim Gospodine vršiti volju tvoju’ – to je bit. Izvršiti volju Oca nebeskog, posvetiti se, predati se. Tu nam je divni primjer Marije, zato vi redovnice uz svoje ime uzimate njezino ime. To ne smije biti formalnost, tu mora biti opredjeljenje“, upozorio je kardinal Puljić, naglasivši budući da Crkva na prvu nedjelju u veljači obilježava i Dan života, kako je čovječanstvo izgubilo osjećaj za svetost života, da je život dar, da ga trebamo vrednovati, čuvati, uzgajati. „Čovjek mora vrednovati život, jer je ljudski život dar, čovjek je stvoren da s Bogom surađuje“, poručio je, između ostalog, kardinal Puljić.

Zatim su nazočni redovnici i redovnice izmolili molitvu obnove svojih redovničkih obećanja. Osim redovnika i redovnica na misi su sudjelovale zajednice iz Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke teologije i Nadbiskupijskoga misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater. Liturgijsko pjevanje animirao je franjevački bogoslovski zbor Fra Nenad Dujić pod ravnanjem fra Emanuela Josića. Poslije misnog slavlja u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije upriličen je susret za sudionike proslave Dana posvećenog života.