Dr. Andrzej Wodka za Glas Koncila: Božja riječ ide od srca k srcu, ne od pametnoga telefona do drugoga uređaja

U četvrtak 11. studenoga na Hrvatskom katoličkom sveučilištu održan je međunarodni znanstveni skup na temu »Čitatelj i čitanje u digitalno doba«. Organizatorima je stalo pridonijeti boljemu razumijevanju utjecaja digitalnih medija na čitanje, posebno na dubinsko i kritičko čitanje. No i u kršćanskoj vjeri čitanje ima važnu ulogu, posebno vezanu uz Knjigu nad knjigama. Stoga su organizatori na skup pozvali i poljskoga bibličara redovnika redemptorista dr. Andrzeja Wodku, trenutno predsjednika Agencije Svete Stolice za vrjednovanje i promicanje kvalitete crkvenih sveučilišta i fakulteta (AVEPRO). Dr. Wodka se također rado odazvao pozivu da bude gost u intervjuu za Glas Koncila.

„Sa stajališta komunikacije između Boga i čovjeka Biblija ima jedinstveno i nezamjenjivo mjesto zbog svoje jedinstvene naravi, tj. zato što u njoj Bog prebiva. Uistinu, ni jedna nam druga knjiga i ni jedna druga riječ ne može govoriti o Bogu bolje od same Božje riječi“, ističe među ostalim sugovornik. „Kad se“, pojašnjava o. Wodka, „za tu malu ‘biblioteku’ od 73 knjige (kršćanski kanon) kaže da je Sveto pismo, želi se reći da u njoj prebiva ‘Sacrum’, Sveto, sam Bog koji je želio ‘prevesti’ sebe u ljudske riječi te se tako ‘skratiti’, pa i ‘svesti’ na mjeru ljudskoga komunikacijskoga sustava.“

S tog stajališta komunikacije božanskoga i ljudskoga od drugotne je važnosti hoće li medij biti digitalni, papirnati ili koji drugi, presudno je da se ona uvijek događa u ljudskome tijelu. Sugovornik je u razgovoru posvjedočio da je podosta „verziran“ u digitalnim sredstvima komunikacije, a i prije ere računala imao je zbirku audiozapisa Svetoga Pisma. No danas jedva da ih dotakne. „Jedino objašnjenje koje imam ‘psihološke’ je naravi: moja duša ima svoj vlastiti, drugačiji ritam razgovaranja s Božjom riječju“, kaže među ostalim sugovornik. Ipak, i pozitivne strane digitalnih tehnologija nisu zanemarive, smatra sugovornik. Nastava na daljinu, mnoštva koja prate Papine „tweetove“, mnogi koji pomoću pametnih telefona mole brevijar, neki su od oblika pozitivne primjene koje sugovornik spominje.

Ipak, „za mene će uvijek biti nenadmašivi stari liturgijski obredi zajednice koja sluša Riječ. Božja riječ, na kraju krajeva, ide od srca k srcu; ne od pametnoga telefona do drugoga uređaja. ‘Slika’ koja istinski dira i uvijek uspijeva uvjeriti druge jest svjedočanstvo života, koje je plodno zato što se daje u realnoj stvarnosti, a ne toliko u prostoru mreže“, kazao je dr. Wodka u novom broju Glasa Koncila od nedjelje 14. studenoga.