Otkrivanje statue isusovca Mattea Riccija i Paola Xu Guangqija

Dva kipa, koja će biti postavljena da upotpune pročelje katedrale Svetog Ivana, dar su prijateljstva biskupiji i domovini oca Riccija od strane kineskih katolika, a prije svega od katoličkih zajednica u Pekingu i Šangaju. Kardinal će u 17 sati stići u Maceratu, gdje će mu biti priređen doček. U 18 sati predvodit će euharistijsko slavlje. Potom je u 19 sati predviđeno svečano otvorenje i blagoslov statua oca Mattea Riccija i Paola Xu Guangqija na pročelju katedrale.

Priča o dva kipa počinje 2011. kada je vijećnik Xuhuija (Šangaj), Song Haojie, došao u posjet Macerati s nekoliko kineskih znanstvenika. Obilazeći katedralu San Giovanni, tada još uvijek zatvorenu zbog obnove, a znajući da je to crkva koja čuva uspomenu na isusovce i Riccija, ugledavši dvije prazne niše na pročelju, rekao je mjesnom svećeniku kineskog podrijetla Don Giovanniju Battisti Sunu: „Oče Sun, bilo bi lijepo ovdje postaviti dvije statue, jednu Riccijevu, drugu Xuovu, kao znak prijateljstva i međunarodne razmjene“.

Važnu ulogu odigrala je profesorica Rachel Zhu Xiaohong koja ne samo da je radila na prikupljanju sredstava za izradu kipa Xua Guangqiija, već je i aktivno surađivala s nekoliko znanstvenika i Xuovih potomaka koji žive u Šangaju, kako bi provela povijesna istraživanja odjeće, šešira i ornamenata velikog ministra Xua iz carstva Ming. Zapravo, ovaj u Macerati je prvi cijeli i solo kip Xu Guangqija, od kojih danas u Kini postoje samo biste ili skupne skulpture s nekoliko likova. U podnožju dvaju skulptura kao trajni podsjetnik na kineskom i engleskom jeziku ugravirane su sljedeće riječi: P. Matteo Ricci 中国天主教友 利玛窦之友赠，壬寅年 A gift of the Chinese Catholics, friends of Fr. Matteo Ricci, 2022.

Papa priznao herojske kreposti

Papa Franjo odobrio je 16. prosinca 2022. dekret kojim se priznaju herojske kreposti isusovcu p. Matteu Ricciju (1552.-1610.), „apostolu Kine“, čime je proglašen časnim slugom Božjim. Ricci je bio talijanski isusovac i osnivač modernih misija u Kini. Rođen u ondašnjoj Papinskoj Državi, započeo je sa studiranjem teologije i prava, da bi u 20. godini stupio u isusovce, te se u 26. prijavio za člana misionarske ekspedicije u Indiju. Pet godina kasnije, 1582., prelazi u Kinu, gdje u to vrijeme praktički nije bilo kršćana, osim u portugalskoj koloniji Makau, gdje se od obraćenih Kineza očekivalo da žive u skladu s portugalskim običajima. Dok raniji misionari nisu posvećivali pozornost izvornoj filozofsko-religijskoj tradiciji Kine, Ricci je postao jedan od prvih zapadnjaka koji je naučio kineski jezik i pismo, te je proučavao njihove običaje.

Čak je i slavni Marko Polo Kineze jednostavno nazivao poganima, a Ricci je za razliku od toga zauzeo stav poštivanja i uvažavanja. Sačinio je prvi kinesko-portugalski rječnik, što je bio prvi rječnik kineskog i nekog europskog jezika, te je u skladu s europskom kartografijom načinio prvu kartu svijeta na kineskom. Za razliku od mnogih misionara koji su u drugim dijelovima svijeta zajedno s kolonizatorima kršćanstvo praktički nametali lokalnom stanovništvu, Ricci je držao kako je kršćanstvo potrebno inkulturirati, uključiti ga u lokalnu kulturu. Zbog velikog ugleda koji je uživao dozvoljen mu je boravak u carskom gradu Pekingu, a kineski car Wan-li imenovao ga je čak svojim savjetnikom.

Papa Pavao V. isprva bio dopustio kineski jezik u liturgiji

Kada je Ricci umro 1610., više od dvije tisuće Kineza iz svih slojeva društva postalo je kršćanima, a mnogi i redovnici u Družbi Isusovoj. Iako su prema tadašnjim pravilima svi stranci umrli u Kini morali biti pokopani u Makau, Ricciju je iskazana čast tako da mu je ustupljeno posebno pogrebno mjesto u Pekingu. Bio je prvi stranac u povijesti kojem je to omogućeno.

I nakon njegove smrti misija u Kini je izvanredno napredovala te je 1692. jedan od najvećih kineskih careva K’ang-hsi donio edikt o snošljivosti kojim je priznao kršćanstvo, zabranio napade na crkve i dopustio propovijedanje Evanđelja u Kini. Mnogi su se isusovci na carskom dvoru nadali obraćenju toga cara. Međutim takvo ponašanje isusovaca i preuzimanje tradicionalnih kineskih kulturnih i etičkih vrednota uskoro su doveli do sukoba s vlastima u Crkvi.

Dominikanski i franjevački misionari koji su u Kinu pristigli nakon Riccija smatrali su da je on otišao predaleko u prilagodbi kršćanstva te su zahtijevali od Pape da zabrani takav stil evangelizacije. Iako je isprva papa Pavao V. dopustio uporabu kineskog jezika u liturgiji i time napravio iznimku od tadašnje obvezne uporabe latinskog, kasnije će tom tzv. sporu oko obreda papa Klement XI. ipak stati na stranu franjevaca i dominikanaca, te bulom Ex illa die iz 1715. zabraniti kineske obrede. Car je na to odgovorio zabranom kršćanskih misija u Kini, izvještava Vatican News.