Zlatni zavjeti sestre Margarete u karmelskom samostanu u Innsbrucku

S. M. Margareta (Marija Škoda) rođena je 19. prosinca 1951. u Međimurju, u Prelogu pored Ludbrega. Sa samo 17 godina ulazi u Karmel u Brezovicu gdje polaže prve privremene zavjete 21. prosinca 1970.

Krunu doživotnih zavjeta prima 21. prosinca 1973. u istom karmelskom samostanu u Brezovici u kojem ostaje do 1995. Na poziv za ispomoć Karmela u Innsbrucku, kao iznimno marljiva i radišna sestra odaziva se i odlazi na tri godine. Potom se ponovno vraća u matični karmelski samostan u Brezovicu iz kojeg odlazi u Sarajevo u novootvoreni samostan na poziv kardinala Puljića 2009., gdje ostaje sve do 2016.

Od 2016. godine na poziv sestre Anuncijate odlazi ponovno u karmelski samostan u Innsbruck gdje i danas služi.

Ova velika obljetnica obilježena je svečanom misom koju je predvodio biskup Innsbrucka mag. Hermann Glettler uz koncelebraciju vlč. Martića te generalnog vikara za karmelski red dr. Hermanna Steidla.

Sestra Margareta kao prava skromna, samozatajna, blaga i nježna, vjerna Isusova zaručnica sa zlatnim slavljeničkim vijencem na glavi u zajednici s ostalih 7 sestara u samostanu, od kojih je još jedna Hrvatica, s. Marija od Boga s nedavno položenim doživotnim zavjetima, u klauzurnom prostoru sabrano je pratila propovijed biskupa Glettlera koji se osvrnuo na njen cijeli život usporedivši je s Marijom u Jeruzalemu po njezinoj predanosti i poslušnosti Isusu cijelih 50 godina. Posebno je biskup zahvalio za njezin ostanak i podršku Karmelu u Tirolu.

„Lijepo je slaviti ovako veliku obljetnicu i znati da je netko, poput Vas, ostao vjeran Bogu i s Njim išao u povjerenju cijelim putem, iako je ponekad put bio trnovit i neizvjestan. Bog uvijek nanovo poziva i obnavlja svoje zavjete u nama, dajući nam snagu da ostanemo na tom putu vjerni i dosljedni, kako ste upravo Vi, s. Margareta, svjedočili svojim životom. Bog nam je dao milost da Ga poznamo, da s njim koračamo, ali i da druge uključimo u taj naš odnos, da druge ne osuđujemo, već da se obučemo u haljine milosrđa.“
Najčešća riječ koju je koristio biskup Hermann bila je majčinstvo, a to je bio poziv s. Margarete koja za svoj cjeloživotni uzor ima utemeljiteljicu svog reda, sv. Tereziju Avilsku i sv. Ivana od Križa te kardinala Stepinca, utemeljitelja brezovačkog karmelskog samostana nad čijim se mislima i porukama svakodnevno nadahnjuje.

„Plodnost duhovnog života očituje se u majčinstvu, a to se osobito iskazalo u životu s. Margarete, koja je pod svoje haljine molitvom zaogrnula brojne duše i potrebe Crkve za koju neumorno i s radošću moli cijeli svoj život.“

Nakon propovijedi uslijedila je obnova svetih zavjeta, a na kraju svečane, pjevane mise biskup je udijelio blagoslov svim sestrama nakon čega su slijedile čestitke i izmjene darova s.Margareti koja je sve prisutne obgrlila svojim suzama i svojim osmjesima.

Zbog trenutnih epidemioloških mjera ovoj velikoj obljetnici nije moglo nazočiti više vjernika laika, no cijeli Karmel u Brezovici kao i druga, brojna „duhovna djeca“ koju s. Margareta prati svojim usrdnim molitvama, duhovno su nazočili ovom radosnom i ne samo za Innsbruck nego i za cijelu Hrvatsku velikom i važnom događaju.