Deseti molitveni susret unutar ciklusa "Lectio divina"

Susret je započeo uvodnom molitvom te kratkim tumačenjem dinamike i tijeka Lectio divina, kojim je Vuković uveo u molitveni susret. Zahvaljujući tehničkoj podršci koju je osigurala Anamarija Buzgo, susret je pratila i nekolicina sudionika on-line, preko video veze na YouTube kanalu Duhosa.

Za temu susreta odabrani su odlomci iz Matejevog Evanđelja (Mt 1,18-25 i Mt 2,13-23). Razlog odabira ovih tekstova je nadolazeća proslava svetkovine sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, kao i činjenica da se nalazimo u Godini svetoga Josipa koju je proglasio papa Franjo za cijelu Crkvu. O svetom Josipu evanđelja ne govore mnogo, a njegova osoba zaodjenuta je potpunom šutnjom. Evanđelja, naime, ne donose niti jednu njegovu riječ. Ipak, Josipova djela, kao i njegova uloga u povijesti spasenja i u Isusovom životu, govore više od riječi. Sveti Josip je izabran od Boga da bude otac Sina kojega prima kao dar, kao plod djelovanja Duha Svetoga i kojemu će upravo on dati ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. Papa Franjo u apostolskom pismu Patris corde kojim proglašava Godinu sv. Josipa jasno piše kako je Josipa “Bog pozvao da izravno služi Isusovoj osobi i poslanju kroz vršenje očinstva: na taj način u punini vremena surađuje u velikom otajstvu Otkupljenja i uistinu je služitelj spasenja”. Stoga je osoba svetoga Josipa, uz Mariju, Isusovu majku, jedinstvena u povijesti spasenja i Godina sv. Josipa prigoda je da otkrijemo (zaboravljene) teološke naglaske i poruke koje proizlaze iz Josipove osobe i njegove uloge u povijesti spasenja, istaknuo je Vuković. U tom smislu, dobro je došla i nedavno objavljena knjiga dr. sc. Ivice Raguža Ite ad Joseph (Panni, Đakovo, 2021.), koja donosi teološka razmatranja i uvide o sv. Josipu.

Prvi korak Lectio divina je čitanje (lectio) odabranog biblijskog teksta. Nakon čitanja uslijedilo je razmatranje (meditatio) u kojem su protumačene neke teme pročitanog ulomka. Vlč. Vuković je istaknuo kako Josip dopušta Bogu da vodi njegov život. Prije svega, valja uočiti kako je Josip “sin Davidov”, odnosno pripada Davidovoj lozi i duboko je ukorijenjen u povijest izabranog naroda. O tome detaljno svjedoči i Isusovo rodoslovlje u Matejevom evanđelju (usp. Mt 1,1-17). Josip, a onda i Isus, duboko su ukorijenjeni u povijest spasenja i evanđelistu Mateju je osobito stalo da na to ukaže. Matej također ističe, čak na tri mjesta u pročitanim ulomcima, kako se u Isusovoj osobi ispunjavaju riječi proroka, te pritom jasno upućuje na starozavjetna proroštva (usp. Iz 7,14, Hoš 11,1). Zanimljivo je, istaknuo je Vuković, kako Bog s Josipom komunicira uglavnom u snu. Slično onomu što je učinio s Marijom kad joj je objavio svoj plan spasenja, Bog je otkrio svoje planove i Josipu: kroz snove. Valja se podsjetiti da su se snovi, još u Starom zavjetu, smatrali jednim od sredstava kojima Bog očituje svoju volju i naume.

Vuković je također ukazao na neke od kreposti koje su resile sv. Josipa i koje su uzor i izazov i suvremenim vjernicima, osobito muškarcima, očevima, muževima, svećenicima. To je, prije svega, predana vjera Bogu i njegovoj volji. Josip, poput Marije, odustaje od svojih planova i strategija, te izriče u svim okolnostima svog života svoj fiat (neka mi bude) Božjoj volji i Božjem planu s njim. Josip je novi Abraham koji u nadi protiv svake nade vjeruje Bogu. Josip je pravedan, i to na način da njegova pravednost nadilazi puko izvršavanje zakona, već se prelijeva u obilje domišljate ljubavi. Tumačeći sv. Ambrozija, Raguž u svojoj knjizi ističe kako je Josipova pravednost u tome da je više za druge nego za sebe; kako će radije štetiti sebi, samo da bude drugima na korist. Sv. Josip u tom smislu nije živio za sebe nego za drugoga, za Boga, za Mariju. Sveti je Josip toliko volio Mariju, toliko je bio pravedan da je radije htio biti osramoćen – da ga mještani proglase nesposobnim, slabim – negoli da Mariju izvrgne sramoti, kad je saznao da je trudna. Josip je, stoga i skrovit, ponizan, jer sebe stavlja po strani, a svoj život i trud usmjerava drugima, tj. posvećuje svoj život Isusu i Mariji. Josip je hrabar otac i muž, te svakako uzor muževima i očevima u vremenima krize, naglasio je dr. Vuković. Naime, u teškim trenutcima svete obitelji, Josip ne očajava već se pouzdaje u Boga te skrbi i brine za Isusa i Mariju (odlazak na popis stanovništva, prihvaćanje Marijine trudnoće, bijeg u Egipat).

U razmatranje o ovim, ali i o drugim temama na temelju pročitanog odlomka, uključili su se i ostali sudionici susreta. Nakon razmatranja (meditatio), uslijedila je molitva (oratio) nadahnuta pročitanim tekstom. Nakon molitve, sudionici su ostali u tišini i kontemplaciji (contemplatio) te promišljanju o konkretnom djelovanju (actio). Sljedeći Lectio divina predviđen je, umjesto prvog četvrtka u mjesecu travnju, za srijedu, 31. ožujka, u 19.30 sati u prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku, kako bi se izbjeglo preklapanje Lectio divina sa liturgijom Velikog četvrtka.