Nadbiskup Hranić: „Radostan sam što je papa Franjo našim pomoćnim biskupom imenovao upravo Tebe"

Preuzvišeni gospodine biskupe Ivane!

Radosni smo zbog Vas i Bogu zahvalni. Uime nadbiskupa Marina i svih nas ovdje okupljenih; uime čitavog prezbiterija naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, uime Bogu posvećenih osoba, đakona i svih vjernika iz 153 župe naše Đakovačko-osječke nadbiskupije; uime svećenika, redovnica i vjernika laika koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama; uime zajednice Bogoslovnog sjemeništa i Akademske zajednice Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu; uime Prvostolnog kaptola, umirovljenih svećenika, vjeroučitelja, župnih kateheta i pastoralnih suradnika čestitam Ti na imenovanju naslovnim biskupom Tele i pomoćnim biskupom naše Đakovačko-osječke nadbiskupije! Znakovito je da si upravo na današnji dan prije 30 godina bio zaređen za đakona.

O imenovanju pomoćnog biskupa razgovarao sam ubrzo nakon preuzimanja službe dijecezanskoga biskupa s tadašnjom apostolskim nuncijem u RH. Nuncij je smatrao da sam ja još mlad, da je naš umirovljeni nadbiskup mons. Srakić relativno dobrog zdravlja i da je zasigurno voljan pomagati prihvaćajući predvođenje krizmenih i drugih crkvenih slavlja po župama, te da pomagati u upravi Nadbiskupije može i za to imenovani svećenik.

Zahvalan sam našem umirovljenom nadbiskupu Marinu Srakiću što on kroz svih ovih 6 godina neumorno, velikodušno i samozatajno prihvaća obaveze te obavlja službu „pomoćnog biskupa“. Spreman je uvijek otići na župu i predvoditi neko svečano euharistijsko slavlje. Gotovo svake nedjelje on je u nekoj župi. Kad dođe vrijeme krizmi spreman je prihvatiti i po dvije krizme dnevno. No, on je ne samo zrela, plemenita i dobra osoba, nego i iznimno mudar čovjek i biskup. I zato je prihvaćao samo pomoć u službi posvećivanja i naučavanja, ali ne i u službi upravljanja. Ako dođem k njemu i zamolim ga za neki savjet ili mišljenje, on mi iskreno kaže što o tome misli. A onda mi tri puta ponovi: „Ja sam ti rekao što mislim, ali nemoj da te to sada uvjetuje. Ti si sada nadbiskup, ti o svemu promisli, savjetuj se i s drugima, te na kraju ti donesi odluku. Budi slobodan od mojih razmišljanja. I nemoj slučajno pasti u napast da mi dođeš tumačiti zašto si donio drugačiju odluku od onoga što sam ti ja rekao. Moje vrijeme je prošlo i ne bi bilo dobro da sve i dalje bude po starom. Ja molim da Tebi dragi Bog dade svoga Duha jer novo vrijeme sigurno traži i neka nova rješenja.“ Divno je imati takvoga savjetnika i pomoćnika.

No, iskustvo je istodobno pokazalo da je u službi upravljanja, iz čega se nadbiskup Marin potpuno povukao, ipak potrebna pomoć s autoritetom biskupa. Vi svećenici, a i vjernici laici, kad tražite termin, očekujete da Vas primi, sasluša te s Vama promišlja i da Vas dalje prati biskup. U ostvarenju sinodskih smjernica u župnom pastoralno-katehetskom djelovanju, u ostvarenju evangelizacijske intonacije, misijskog pristupa i u iskoracima prema društvenim i religioznim marginama, na što nas ustrajno poziva i papa Franjo, kako vi svećenici tako i vjernici laici, očekujete i molite prisutnost i podršku svoga biskupa te da iza vaših odluka, nastojanja i koraka stoji i da vas štiti njegov autoritet. Raskršćanjena sredina, sekularizirani mentalitet, umnožene obaveze, te život pod povećalom – u veoma kritičkom, a ponekad i u neprijateljskom okruženju, zahtijevaju od svih nas dodatnu duhovnu snagu; istodobno i evanđeosku mudrost i evanđeosku bezazlenost; duhovnu i emocionalnu stabilnost i zrelost; teološku potkovanost, pastoralno i katehetsko umijeće; očekuje da budemo ljudi molitve i kontemplacije i istodobno ljudi od pastoralne zauzetosti i akcije; a iznad svega ljudi dobrote i ljubavi. To zahtijeva i pretpostavlja i naš ozbiljan rad na sebi; prikladnu, domišljenu i sustavnu, duhovnu i teološku te pastoralno-katehetsku formaciju; novi žar srca, nove metode i nove izričaje; naše trajno obraćenje i autoevangelizaciju.

Osijek kao najveći grad u Nadbiskupiji i crkvenoj pokrajini te drugo sjedište nadbiskupije s konkatedralom i Vikarijatom; sa Sveučilištem i drugim znanstvenim, kulturnim, odgojnim i prosvjetnim ustanovama je započet ali nipošto dovršen pastoralni izazov, koji zasigurno traži još veću prisutnost biskupa, čime je još nadbiskup Marin opravdavao svoje traženje drugog pomoćnog biskupa. Tu su i druga dva regionalna centra te županijska sjedišta, Slavonski Brod te Vukovar s Vinkovcima, sa svojim pastoralnim izazovima, potrebama i mogućnostima. Žetva je velika. Nema dostatan, ali ipak ima lijep broj svećenika i radnika. I tražila je još barem jednog pomoćnog biskupa i njegovu prisutnost osobito u upravljanju, među svećenicima u njihovom pastoralnom radu, i u službi ljubavi.

Zato sam na temelju petogodišnjeg djelovanja, uz svesrdnu pomoć nadb. Marina u službi posvećivanja, i suradnju Gen. vikara u službi upravljanja (pri čemu se pokazalo da je Gen. vikaru, uz svu njegovu dobru volju i zauzetost, za puni uspjeh potreban i autoritet biskupa), odlučio ponovno zamoliti imenovanje jednog pomoćnog biskupa. Zahvaljujem našem aktualnom apostolskom nunciju mons. Giuseppe Pinto-a za njegovo razumijevanje i podršku mojoj molbi koju sam u travnju prošle godine uputio Papi Franji.

Izričem danas svoju veliku zahvalnost Trojedinom Bogu za dar pomoćnog biskupa našoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i meni osobno te radostan kličem: „Veliča duša moja Gospodina!“ Mons. Blachowiak, molim Vas da izraze zahvalnosti i radosti čitave naše Nadbiskupije prenesete preuzvišenom apostolskom nunciju, Kongregaciji za biskupe i nadasve papi Franji. Hvala i svima koji su sudjelovali u procesu koji je prethodio ovome imenovanju.

Preuzvišeni gosp. biskupe, dragi brate Ivane, radostan sam što je papa Franjo našim pomoćnim biskupom imenovao upravo Tebe. Božja nas je providnost povezala od naših sjemenišnih dana. Iste smo 1987. godine bili poslani na studij na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu: Ti kao bogoslov, a ja kao svećenik. Tih su godina naše poznanstvo iz Sjemeništa u Đakovu i pripadnost istoj biskupiji prerasli u prijateljstvo, koje se razvijalo i koje traje sve do danas. Ne naše prijateljstvo, nego Tvoje brojne ljudske vrline i svećeničke kreposti, Tvoja duhovnost i ljubav prema Crkvi, Tvoja pastoralna zauzetost i ljubav prema liturgiji, Tvoj angažman kao dugogodišnjeg odgojitelja u Bogoslovnom sjemeništu, Tvoja župnička i dekanska služba u Sl. Brodu, bile su u očima brojnih svećenika s kojima sam se savjetovao temelj njihove jednodušne preporuke da Ti povjerim službu generalnog vikara. Posljednjih 6 godina bio si mi tako prvi suradnik i doista mudri savjetnik, na kojega sam se mogao u svemu osloniti.

Vjerujem da su te iste Tvoje vrline i kreposti preporučile i za imenovanje pomoćnim biskupom.

Iznenađivali smo se obojica kad smo tek nakon tolikih godina prethodnog prijateljstva i suradnje, kroz tu najnoviju tijesnu suradnju proteklih godina u službi biskupa i generalnog vikara, otkrivali koliko smo u stvari različiti, kako različito razmišljamo, gledamo, reagiramo i djelujemo, kako nam je različita dinamika djelovanja i donošenja odluka, ali i kako su naše razlike ne samo opterećenje, nego prije svega pravi blagoslov za nas obojicu, a onda vjerujem i za one kojima smo poslani; te kako smo u stvari komplementarni, kako nas razlike obogaćuju i čine širima te cjelovitijima; i kako treba cijeniti i poštovati posebnosti i originalnost svakog svećenika i svakog suradnika te različitih osoba i skupina u Crkvi i u društvenom životu.

Radujem se zato nastavku naše zajedničke molitve za Nadbiskupiju i vjernike kojima smo poslani, za naš prezbiterij i Bogu posvećene osobe, za bogoslove i nova svećenička i redovnička zvanja te za mudrost i svjetlo Duha Svetoga pri donošenju odluka. Radujem se što ćemo sada suradnju nastaviti i na nov način, kao braća u episkopatu i blagoslivljam Boga koji Te stvorio i koji te takvoga kakav jesi sada daruje našoj Nadbiskupiji đakovačko-osječkoj, Slavonskoj crkvenoj pokrajini i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji te meni osobno kao dragog brata i suradnika u službi pomoćnog biskupa.

Neka Te dragi Bog i dalje nadahnjuje, krijepi i vodi i u Tvojoj novoj biskupskoj službi. Čestitam Ti te radosno kličem i molim: „Ad multos annos!“