Nadbiskup Hranić: Svi smo pozvani razvijati se kao biće zajedništva i postajati kruhom za druge
Svetkovina Tijelova u Đakovu
Svetkovina Tijelova, Presvetoga Tijela i Krvi Isusove, ove je godine u gradu Đakovu proslavljena u zajedništvu obje đakovačke župe – Svih svetih i Dobroga Pastira, prvo svečanim euharistijskim slavljem, a potom i Tijelovskom procesijom koja je ove godine okupila velik broj vjernika i predstavnika različitih udruga te prvi put prošla kroz središte grada, do župne crkve Svih svetih, a potom Ulicom kralja Tomislava do samostanske crkve Presvetog Srca Isusova.
U ispunjenoj đakovačkoj katedrali misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, s kojim su koncelebrirali pomoćni biskup Ivan Ćurić, obojica đakovačkih župnika: Tomislav Ćorluka i Josip Ivešić, rektor Bogoslovnog sjemeništa Stjepan Radić i vicerektor Krešimir Čutura, domaći župni vikar Ivan Kunčević, vojni kapelan Vlado Mandura, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković te mons. Luka Marijanović.
Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Hranić pozdravio je okupljene te zahvalio đakovačkim župnicima koji su ovoga dana ujedinili grad te organizirali zajedničku Tijelovsku procesiju, promotoru toga zajedničkog slavlja biskupu Ćuriću, Gradskom poglavarstvu koje je pružilo podršku te osiguralo preduvjete da procesija dostojanstveno prođe središnjim gradskim ulicama.
„Isus nam je oporučno ostavio svoje ‘tijelo i krv’, što u biblijskom rječniku znači samoga sebe – sa svojim duhom i ljubavlju, s onim za što je kolala krv u njegovim žilama. Ostavio nam je svoje vrednote, svoj nauk i svoj primjer. Slaviti euharistiju znači ponovno susresti Isusa i sjediniti se s njim u njegovu prijelazu iz smrti u život“, rekao je nadbiskup na početku homilije.
„Blagovati euharistiju ne znači samo primiti posvećene čestice kruha i vina, nego se po pričesti događa prožimanje osoba: Živi Gospodin se daruje meni, stupa u mene i poziva me da mu se potpuno predam, tako da poslije svake sv. pričesti uvijek iznova sve više vrijedi riječ: ‘Živim, ali ne živim više ja, nego u meni živi Krist’ (Gal 2,20). Upravo je po tome pričest istinski ljudski čin, čin koji nas uzvisuje i preobražava“, rekao je nadbiskup.
Istaknuo je potom kako je cilj našeg slavljenja i primanja euharistije dvostruk: Prvi je cilj naša vlastita pretvorba, preobrazba: „Euharistija želi nas preobraziti, želi nas preoblikovati u živi Božji hram, u Kristovo tijelo. Daje nam se da bismo mi sami postali ono što primamo: stvarno Kristovo tijelo, da postanemo sakrament: vidljivi znak otajstvene milosne stvarnosti. Hranimo se svetim euharistijskim kruhom i pijemo svetu Kristovu krv kako bismo jedni drugima postali kao kruh, poboljšani, te kako bi po našem djelovanju i naši međusobni odnosi te cijela stvorena stvarnost privreda, poljoprivreda, gospodarstvo, kultura, prosvjeta, pravni društveni ustroj i zakonodavstvo odisali uskrsnim usklikom ‘Puno je nebo i zemlja slave tvoje! Puna je zemlja dobrote Gospodnje!’“
Kao drugi cilj euharistije nadbiskup je naveo općinstvo svetih, tumačeći kako nas euharistijsko Kristovo tijelo želi ujediniti, dovesti do jedinstva, povezati nas tako da među nama nestanu prepreke, razdori, svađe, podjele, da svi postanemo njegovo otajstveno Tijelo. „U onome što u hrvatskom jeziku zovemo pričest – uzimanje česti, udjela u euharistijskim darovima kruha i vina, sadržana je jedna sasvim nova vizija svijeta, naših međusobnih odnosa i našega odnosa prema stvorenoj stvarnosti i društvu u kojemu živimo. Time što pristupamo sv. pričesti mi ispovijedamo da nijedan čovjek ne može i ne smije živjeti sam za sebe, zatvoren u svoju samodostanost i sebičnost, niti ostavljen u svojoj samoći, marginaliziranosti i izolaciji“, poručio je nadbiskup Hranić.
Okupljene na slavlju nadbiskup je pozvao da blagujući s istoga euharistijskoga stola nastoje živjeti solidarnost i ljubav, darivati se i priopćavati se drugima, jer smo svi pozvani razvijati se kao biće zajedništva i postajati kruhom za druge.
Misno slavlje i Tijelovsku procesiju animirali su združeni zborovi – Mješoviti katedralni zbor i zbor župe Dobroga Pastira, pod vodstvom mo Ivana Andrića te orguljašku pratnju Ivana Rakonce. Na misnom slavlju, a potom i u procesiji sudjelovali su i predstavnici brojnih udruga i društava, zborovi, predstavnici kulturno-umjetničkih društava „Sklad“ i „Tena“ odjeveni u narodno ruho, Mažoretkinje KUD-a „Sklad“, ovogodišnji prvopričesnici, članovi DVD-a „Đakovo“, predstavnici Hrvatske policije i Hrvatske vojske, odjeveni u odore te predstavnici gradskih sportskih klubova.
Po završetku misnog slavlja nadbiskup je u pratnji svećenika, bogoslova, redovnica i svih ostalih sudionika slavlja na Strossmayerov trg iznio Presveti Oltarski Sakrament te u zajedništvu s biskupom Ćurićem predvodio molitvu na postajama, kojih je ove godine bilo četiri.
Tema prve postaje pred Bogoslovnim sjemeništem, uredili su je bogoslovi, bila je Isus Krist u naviještanju. Potom je Tijelovska procesija prošla gradskim korzom do druge postaje pred župnom crkvom Svih svetih, koju su uredili domaći župljani, a gdje se molilo na temu Isus Krist u zajedništvu. Treću postaju u Ulici kralja Tomislava, pored Časničkog doma, uredili su župljani đakovačke župe Dobroga Pastira, a molilo se na temu Isus Krist u liturgiji. Završni blagoslov bio je na četvrtoj postaji, pred samostanskom crkvom Presvetog Srca Isusova, koju su uredile Milosrdne sestre sv. Križa, a tema molitve bila je Isus Krist u djelatnoj ljubavi.