Seminar za bračne parove u organizaciji Savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije

Seminaru je nazočilo 27 parova i devetero djece iz različitih župa nadbiskupije. Nakon uvodnih pozdrava doc. dr. Josipa Bošnjakovića, voditelja Savjetovališta, nekoliko pozdravnih riječi sudionicima seminara uputio je i generalni vikar mons. Ivan Ćurić. „Događa se rast u istini i snazi bračnog zajedništva i ljubavi tijekom zajedničkog života, a kako je istaknuo i papa Franjo, u obitelji učimo i jedni druge prihvaćati i podnositi. Zato se ne treba bojati nesavršenosti, slabosti i sukoba, već učiti kako se s njima nositi“, rekao je među ostalim mons. Ćurić, zaželjevši nazočnima plodonosan nastavak susreta.

Izlaganje je održala s. Dubravka Medak, iz Družbe milosrdnih sestara sv. Križa, zaposlena na Klinici za psihijatriju bolnice Vrapče u Zagrebu. Istaknula je važnost različitih načina komunikacije, važnih za skladan bračni i obiteljski život. Svjedoci smo da u komunikaciji postoji dobra volja ali i poteškoće, te se potrebno pitati što svatko može učiniti sa svoje strane da dođe do susreta. Iz loše komunikacije proizlazi 68% poteškoća. Jednako tako postoji neverbalna i verbalna komunikacija koja čini svega 7% načina komuniciranja, a ostali najveći dio čine geste, kvaliteta glasa, pokreti i sl.

Kroz brojne primjere predavačica je približila različite komunikacijske pogreške. Usmjerenost tijela pokazatelj je iskrenosti i zainteresiranosti u komunikaciji. I glas također puno govori o informaciji koju prenosimo, čijim se naglašavanjem riječi mijenja smisao sadržaja koji prenosimo. Postoji nadalje sedam vrsta neslušanja a to su: pseudo slušanje, jednoslojno slušanje, selektivno slušanje, selektivno odbacivanje, otimanje za riječ, obrambeno slušanje, te slušanje u zasjedi. Od dva načina slušanja samo je aktivno slušanje primjereno jer njime uključimo cijelog sebe u odnos, za razliku od pasivnog slušanja kod kojeg ne usvajamo informacije koje smo čuli. Dobro je samootkrivanjem sebe pred drugima tražiti povratne informacije o nama samima, jer postoje stvari koje mi sami ne možemo vidjeti na sebi, ali nam zato druga osoba može pomoći u samoupoznavanju. Time se stvara i prostor uzajamne povezanosti.

U drugom dijelu predavanja, predavačica je govorila o pragmatskim, odnosno ponašajnim učincima u komunikaciji s naglaskom na kratke spojeve. Proces komunikacije sadrži pet temeljnih elemenata, a oni su; komunikator, poruke, sredstvo komunikacije, primatelj i povratna informacija. Uvijek je potreban kontekst da se objasni smisao neke informacije. Nemoguće je ne komunicirati, jer je i šutnja komunikacija. Svaka komunikacija govori i o odnosu koji imamo s određenom osobom, te se ljudi često svađaju o sadržaju, iako je on nevažan, a važan je odnos koji svađom nastojimo razumjet i definirati. Potrebno je sebe i drugoga upoznati kroz potvrđivanje i otvaranje, a ne odbijanje, te tražiti pojašnjenja riječi, kako bi bilo što manje nejasnoća i nesporazuma, zaključila je s. Dubravka Medak.

Nakon ručka uslijedio je grupni rad. Sudionici su se podijelili u tri skupine te putem vježbi i iskustvenih primjera promišljali o temi komunikacije. Radionički rad vodile su djelatnice Savjetovališta Suzana Matošević, Ivana Stvorić i Elizabeta Matuzović.

Seminar je kao i prethodnih godina završio euharistijskim slavljem, koje je ove godine predvodio dr. Drago Tukara, ravnatelj Nadbiskupijskog Caritasa i Vikarijata u Osijeku. Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak iz Markova evanđelja o Isusovu čudesnom umnažanju kruha i ribe u pustinji, pozvao nazočne da se upitaju tko je za njih i njihovu obitelj Isus Krist. Kao onaj koji je ne samo zainteresiran za čovjeka i za njegovo stanje, nego mu i pomaže riješiti tu zamršenu situaciju, kao i narodu u pustinji koji ga je slijedio. Potrebno ga je stoga tražiti u svakoj životnoj situaciji obilja, ali pustinji svakodnevice. Jer on je Istina s kojom sve započinje i završava, zato je važno pitati se kako komuniciramo s njim u obitelji, zaključio je dr. Tukara.