Svetkovina Uskrsa u osječkoj konkatedrali

Biskup je slavio uz uz domaćeg župnika mons. Adama Bernatovića, umirovljenoga svećenika Vladimira Mikruta te župne vikare Blaža Jokića i Antu Lučića.

Uvodeći u misno slavlje podsjetio je na važnost godišnje svetkovine Uskrsa, koja pokazuje da sadržaj Kristova uskrsnuća ne spominjemo samo jednom u godini, već je upravo po Nedjelji uskrsnuća – svaka nedjelja označena tim događajem našega spasenja, te je rekao: „Zato iz današnje Nedjelje uskrsnuća svima, iz sveg srca, nazivam – sretan i blagoslovljen Uskrs!“ Uslijedilo je škopljenje blagoslovljenom krsnom vodom kako bi si vjernici u sjećanje dozvali da su od trenutka krštenja postali dionicima Kristova spasenja, značenja i snage Njegova križa, smrti i patnje, ali i slave i pobjede uskrsnuća.

„Ova konkatedralna Crkva u Osijeku sinoć je posebno zasjala u slavlju Kristova prijelaza iz smrti u život, razmatrajući divno otajstvo spasenja u Kristovoj muci i smrti te proslavi pobjede u Njegovu uskrsnuću, što i danas nastavlja činiti“, rekao je mons. Ćurić započinjući svoju homiliju te nastavio: „Zajednica Crkve od apostolskih vremena uvijek nas vodi na mjesta središnjih, temeljnih događaja našega spasenja. Kad god tko uđe u kršćanski hram, kao što je riječ o svim našim katoličkim crkvama, u središtu je uvijek najistaknutije mjesto – oltar, i do njega još jedno važno mjesto s kojega se naviješta i proglašava Božja riječ – ambon. Ova dva mjesta zapravo su postavljena na onim glavnim mjestima na kojima se dogodilo naše spasenje.“

Biskup Ćurić potom je pojasnio: „Kad god u crkvi pogledate na oltar – to je zapravo novozavjetno mjesto Kalvarije, gdje se ostvarila Kristova žrtva na križu. I to zajednica krštenih okupljena u novi, Božji izabrani narod – Crkvu, uvijek obnavlja, posadašnjuje i čini djelotvornim za ljude današnjega vremena, za današnji svijet, crpeći iz tog događaja snagu za svoj život.“  Razložio je i mjesto ambona – s kojega se proglašava Božja riječ, a koji bi se trebao i oblikovati tako da „doista podsjeća na onaj odvaljeni kamen s Kristova groba na kojemu anđeo blagovjesnik naviješta najprije ženama, a onda i drugima, središnju, osnovnu i temeljnu blagovijest spasenja – Uskrsnuo je! Evanđelisti i sv. Pavao u svojim poslanicama zapisali su to grčkom riječju: Aneste – Uskrsnu. To je izvor radosti, to je nada našega spasenja u kojoj i danas želimo vidjeti izvor naše životne snage“.

Đakovačko-osječki pomoćni biskup između ostaloga je naglasio da „biti učenici Uskrsnuloga, sinovi i kćeri uskrsnuća, znači vjerovati da je Božja dobrota i njegova ljubav snažnija i da pobjeđuje svako zlo. Time prihvaćamo da je puno snažnija istina koja izgrađuje i daje život u svoj svojoj konkretnosti, da ona nadjačava i pobjeđuje svaku laž; da istina i život imaju zadnju riječ – ne grijeh, zloća i smrt. Isusovo uskrsnuće upravo to potvrđuje i u toj nas vjeri učvršćuje. Ta vjera učvršćivala je kršćane svih dosadašnjih stoljeća, a to je snaga vjere i kršćana današnjega vremena. U svim životnim prilikama i u razumijevanju životnih poteškoća, bolesti koje proživljava svijet, osobito u današnje vrijeme prirodnih katastrofa – s velikim poštovanjem i otvorenošću posežemo za riznicom ljudskih dostignuća znanosti, stručnih odgovora, pretočenih u sasvim konkretne sustave i korake pomoći; ali, u traženju smisla našega života – uključujući patnju, u traženju odgovora na pitanje Zašto?, svoj pogled upravljamo prema Isusu Kristu. U Isusovu uskrsnuću odgovor je na sve naše sadašnje boli i tjeskobe, a onda po Duhu Branitelju i Tješitelju koji nam je darovan od Isusa, tijesno smo sjedinjeni s Gospodinom te se i sav naš život, već sada na zemaljskom putu, krijepi i nadahnjuje – snagom, smislom i bogatstvom Kristova križa i njegova uskrsnuća.

Svoju homiliju mons. Ćurić zaključio je riječima: „Želimo Kristu povjeriti radosti i nade, žalosti i tjeskobe – i nas samih i svih ljudi, osobito onih koji trpe – da se posebno na njima proslavi Isus, Pobjednik nad grijehom i smrću, obnovitelj života, našeg života, koji već sada, na ovom svom zemaljskom putu, struji prema vječnosti, kada će snagom Uskrsloga Krista u punini zasjati i u događaju našeg uskrsnuća.“

Na kraju misnoga slavlja župnik Bernatović uputio je mons. Ćuriću uskrsnu čestitku, a biskup je, uz zahvalnost župniku i cijeloj župnoj zajednici, poseban osjećaj zajedništva i solidarnosti, toplinu ljubavi, uputio svim bolesnicima smještenima u bolnicama ili svojim domovima, bolničkom osoblju i svima u zdravstvenom sustavu te svima u domovima za stare i nemoćne u ovom gradu, nadbiskupiji i domovini, sa željom da ih obasja i krijepi Kristovo uskrsnuće.