Budi dio naše mreže
Izbornik

Svetkovina Uzašašća Gospodinova u požeškoj katedrali

Požega (IKA)

Na svetkovinu Uzašašća Gospodinova – Spasova, 26. svibnja požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe sv. Terezije Avilske predvodio je večernje euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali.

Pozdravljajući nazočne svećenike, časne sestre i vjernike, rekao je da na svetkovinu Isusova uzašašća na nebo slavimo ono što je Bog konačno predvidio za nas ljude i ostvario u Isusu Kristu. U Isusovu uzašašću čovjek je po Božjem naumu smješten u puno zajedništvo njegova života, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da vjerom prepoznaju sebe na onoj razini postojanja na koju je uzašao Isus Krist, nakon što je svojom žrtvom na križu pobijedio smrt. Također ih je potaknuo da se pokaju za sve ono što ih udaljuje od vječnosti, od Isusove pobjede nad smrću i od one razine života na koju je Isus uzašao.

U homiliji biskup je ustvrdio da se svako Isusovo otajstvo koje slavimo u Crkvi tijekom liturgijske godine, među ostalim i Uzašašća na nebo, ne odnosi samo na njega, nego i na svakoga pojedinog od nas. Naime, slaveći Isusova otajstva mi zapravo slavimo ono što je Bog u Isusu Kristu ostvario za nas i tragamo za odgovorom na veliko pitanje tko smo mi u konačnici. Čovjek nije svoj vlastiti izum, vlastita tvorevina, nego Božje stvorenje, i to je razlog zbog kojega ne možemo same sebe do kraja proniknuti, nego samo uz pomoć onoga što nam je Bog u Isusu Kristu o nama objavio. Stoga nam je Isus Krist, napose njegov križ, trajni izazov kako biti čovjek i kako živjeti da i mi sjednemo Bogu s desna i stignemo do one punine života kojoj pripadamo po njegovu naumu, ustvrdio je biskup.

Produbljujući otajstvo Isusova uzašašća u nebesku slavu i našeg uzdignuća u svjetlu naviještenih misnih čitanja, biskup Škvorčević je protumačio pojedine riječi u nazivu te svetkovine. Kazao je kako se riječju „uzašašće“ označava da je Isus iz ljudskog stanja ograničenog prolaznošću i smrtnošću bio uznesen, uzdignut u neko drugačije, novo i konačno stanje postojanja. Dodao je da Isusovo uzašašće nije ponajprije prostorno, spacijalno putovanje sa zemlje na nebo kroz oblake, kako bi mogao sugerirati Lukin evanđeoski opis. Nebo, naime, nije mjesto, nego Osoba u čijoj posvemašnjoj ljubavi za nas pronalazimo pravoga sebe. Bog nam je Isusovom ljubavlju s križa kojom je pobijedio smrt posvjedočio da je moćan izdići čovjeka u puno zajedništvo božanskog života, ustvrdio je biskup, pozvavši sudionike slavlja da, slaveći današnju svetkovinu, još snažnije povjeruju pobjedničkoj Božjoj ljubavi koja se zove nebo. „Uzašašće“ je Isus Krist koji je snagom svoga Duha Bog za nas, s nama i u nama, i koji nam pomaže ostvariti ono što jesmo po Božjem naumu, zaključio je biskup.

Nastavljajući tumačiti otajstvo Isusova uzašašća, biskup je podsjetio kako sv. Luka, koji je isti pisac i ulomka prvog čitanja iz Djela apostolskih i evanđeoskog ulomka, kaže da je Isus kad su ga oblaci zastrli nestao učenicima s pogleda njihovih fizičkih očiju, ali je svojom ljubavlju koja je pobijedila smrt ostao stvarno prisutan među njima na nevidljiv način, koji je puno kvalitetniji od opipljivog našeg postojanja i komuniciranja. Kazao je da je Isus, odlazeći s ovog svijeta povjerio učenicima poslanje da budu svjedoci njegove nevidljive a stvarne prisutnosti u svijetu, te da im je Otac nebeski deset dana nakon toga poslao u Isusovo ime Duha Svetoga da snagom božanske ljubavi trajno vrše primljeno poslanje.

Snaga Božje ljubavi u Duhu Svetom moćnija je od bilo kojeg ljudskog oružja, pa i onog nuklearnog, a naš svijet može biti drugačiji ne po pobijedi oružja u ratovima, nego po pobjedi tog Božjeg Duha, ustvrdio je požeški biskup. Dokle god među zaraćenim stranama u Ukrajini bude govorilo oružje i nasilje, očekivala se pobjeda oružja, ljudi će ostati zarobljenicima vlastite nemoći, gubitništva i poniženosti. Kad u čovjeku progovori Božji Duh ljubavi, on biva preobražen iznutra i već uznesen u Božju stvarnost, jer se dogodio prodor Božji u ono što je u njemu prolazno i nemoćno.

Budućnost i vječnost nije uvjetovana ljudskom zloćom, sebičnošću i ratovima, nego u konačnici ovisi o tome koliko će Božjega Duha prodrijeti u nas, ustvrdio je biskup Škvorčević, pozvavši sudionike slavlja da mu omoguće uistinu naći prostora u njihovim životima, kako bi svatko od njih već ovdje na zemlji bio „hodajuće nebo“ po dobroti, plemenitosti, ljubavi i radosti koju je Bog ostvario u njima unatoč njihovim ljudskim nemoćima.

Podsjetivši sudionike slavlja da toga dana počinje devetnica u pripravi za Duhove, tijekom koje su apostoli u zajedništvu s Isusovom Majkom i drugim ženama u dvorani Posljednje večere molili za prodor Duha Svetoga, one sile koja je pobijedila smrt u Isusu Kristu, sve ih je pozvao, osobito krizmanike koji će primiti sakrament potvrde na Duhove, da se ovih dana okupljaju na molitvu i na taj način posvjedoče kako vjeruju da konačnu riječ s nama i s ovim svijetom ima Duh Božji, njegova pobjeda nad smrću. Zamolio je Isusovu Majku da im neprestano potiče i oblikuje srca te uvijek budu blizu Isusu Kristu.

Pri svršetku pričesti sudionici slavlja izmolili su molitvu za Požešku biskupiju o 25. obljetnici njezina postojanja. Završavajući misno slavlje, biskup Škvorčević je zamolio Gospodina neka ne dopusti da tonemo na razini života, nego budemo stalno uzdizani na Božju razinu postojanja. Zamolio je Isusovu Majku da za tu važnu nakanu moli s nama i za nas, te je na sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov.