„Zavjetni dan grada Osijeka“ na „Rokovo“ proslavljen s dragovoljcima

Među hodočasnicima na večernjoj su misi sudjelovali dragovoljci UHDDR-a Sveti Rok Osijek slaveći svoga zaštitnika te članovi obitelji umrlih branitelja i stradalnici Domovinskoga rata.

U gornjogradskoj svečarici konkatedralne župe Sv. Petra i Pavla, apostola, s mnoštvom vjernika sabranih u crkvi i dvorištu su održane tri mise koje su predvodili mons. Adam Bernatović, župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata, te vlč. Blaž Jokić, župni vikar i predslavitelj večernje mise. Liturgijsko pjevanje zborova u euharistijskim slavljima na crkvenom je koru vodila i orguljski pratila s. Branka Čutura, redovnica družbe Milosrdnih sestara sv. Križa.

Uvodeći u misno slavlje vlč. Blaž Jokić potaknuo je vjernike da prikažu Bogu svoje molitve za domovinu i pokojne branitelje te po primjeru sv. Roka čine djela milosrđa. U propovijedi, nadahnut životopisom sv. Roka, vlč. Jokić je svjedočio: „Doživio sam sveca u životnoj lekciji kao student teologije, pete-šeste godine KBF-a u Đakovu. Odlučili smo da ćemo Novu godinu proslaviti u kapelici s našim profesorom duhovnikom i naposljetku na izlazu je studentica imala košaricu s imenima svetaca. Svatko od nas izabrao je nekog svetca sa zadatkom da kroz narednu godinu toga svetca upozna i moli mu se, simpatična ideja. Izvukao sam sv. Roka i nakon kraćeg vremena zaboravio na njega. Prošlo je od tada više mjeseci i, idući iz Privlake u Đakovo k duhovniku, sjetio sam se da sam izvukao sv. Roka i zaboravio zapisano. Duhovnik me dočekao na ispovijedi i rekao da ima poklon, knjigu za mene ‘Sveti Roko, životopis i djelo’. To mi je bio znak da tu knjižicu pročitam. A to su bili dani koji su mi osobno, u tom životnom periodu i rastu, bili jako teški jer sam se razočarao u ljude s kojima sam bio spreman dati svoj život u svećeništvu, sve sam uložio u ta prijateljstva… Čitajući knjigu, u djelima sv. Roka vidio sam da je doživio slično. On me naučio bitnomu, što kao mladi svećenik u svom srcu nosim i rješavam mnoge stvari, kroz citiranje teške rečenice iz psalma ‘Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka’. Uvidio sam da je sv. Rok, kao mladi svećenik doživio jednako ono što sam i ja; trudio se oko ljudi, prijateljstava za koje je sve dao, bio spreman umrijeti, a ti ljudi zabili su mu ‘nož u leđa’, no sv. Rok je rekao: ‘Na tim noževima naučio sam jako bitne stvari za svoj život’. Gledajući njegov odnos prema drugima, on je ljudima dao sve što je mogao: svu pažnju, vrijeme, svoja materijalna dobra, ljubav i milosrđe kao svećenik, ali od drugih nije tražio apsolutno ništa. Tada je kazao: ‘Više se nikada u ljude nisam razočarao.’ I danas svi očekujemo ljubav i poštovanje da nam se vrate, no na žalost mi ljudi smo ‘falični’, jedni druge kat-tad razočaramo. Blago čovjeku koji Bogu svom sve što ima daruje, polaže svoju dušu, svoje srce i svoje vrijeme! Ti događaji i ta knjižica puno mi je pomogla, meni mladomu svećeniku. Od tih rana i spoznaja radim samo jedno – kad imam problem dođem k Isusu, ispričam mu, isplačem se kad mi je teško i sve mu kažem, molim za ljude oko sebe, sve svoje što imam, dušu i srce predajem Bogu. ‘Proklet čovjek koji se u čovjeka uzda’, blagoslovljen čovjek koji u Boga ulaže sve što ima.“

U drugomu dijelu propovijedi vlč. Jokić podsjetio je stav kojeg je imalo više svetaca, a ogleda se u rečenici Mene je Bog ovdje stvorio , ovdje sam se rodio jer je Bog tako htio i u mojoj domovini sve što imam dat ću. Imamo našu Hrvatsku i kakva god da je, ona je naša. Djedovi su nam ginuli, očevi, stričevi, izgubili smo mnoge, mnoge su majke plakale i mnoga djeca otišla prije vremena… Ovu Hrvatsku koju imamo, Bog nam je darovao. Dužni smo se brinuti, mi vjernici i nevjernici, za ovaj komad domovine po kojoj hodamo! Naša je i nikome je dati ne smijemo. Slava našim braniteljima i slava našemu Bogu što neovisnu Hrvatsku imamo.“

U molitvi vjernika Gospodinu su posebno preporučili domovinu, Osijek, pokojne i žive branitelje. Na kraju misnoga blagoslova, konkatedralni župni vikar zahvalno se oprostio od vjerničkog puka jer iz Osijeka odlazi u službu upravitelja Župe Našašća Svetoga Križa u Trnavi, te je ispraćen pjesmom, suzama i dugotrajnim pljeskom. Vlč. Jokić darivao je slavljenike imendana. Dragovoljci UHDDR-a Sveti Rok s predsjednikom Robertom Šafarom posebno su mu zahvalili za duhovne poticaje, kazavši kako je iznimno važno rasti u vjeri, dopredsjedniku Udruge Dragi Ugliku povjerena su vjerska pitanja i nedavno je njihova Udruga darovala osnovcima triju škola u Osijeku 740 „Biblija za djecu“ (Biblijski institut, Michael C. Armor). Nakon mise, dragovoljci su se s članovima obitelji poginulih branitelja uputili u Rokovu ulicu do spomen-obilježja poginulima i nestalima u Domovinskom ratu te uz molitvu upalili svijeće.

Svečano slavlje Rokova održano je u Donjemu gradu u kapelici sv. Roka (sagrađenoj 1744.) u župi Preslavna Imena Marijina gdje je jutarnju misu slavio predvodio preč. Ivan Jurić, župnik i dekan Osječkog istočnog dekanata, a večernju donjogradski župni vikar Nino Perica. „Nalazimo se, na raskrižju triju ulica na proširenom prostoru u blizini župne crkve u baroknoj kapelici svetog Roka, sagrađenoj 1744. godine koju su ‘ u znak zaštite i zahvalnosti protiv kuge’ podigli građani tadašnje Donje varoši i, također, su nasuprot kapelici postavili barokni stup s Marijinim kipom. Kapelica čuva konzervatorski zaštićen biser baroka Sensarovu slika sv. Roka“, kazao je preč. Ivan Jurić te u propovijedi podsjetio na višestoljetnu duhovnu povezanost Donjograđana i svetca kojemu se i danas utječe, kazavši: „Naši preci su dali svoje zavjete Bogu i to nas obvezuje da ih čuvamo, a polog vjere prenosimo generacijama koje dolaze. Današnji nas dan poziva na buđenje vjere u Boga koji ispunjava svoje saveze.“