Poruka stonskog župnika za svetkovinu sv. Vlaha

Poštovani štovatelji sv. Vlaha,

Vjerujem da svakoga od nas na sam spomen svetoga Vlaha, a posebno kako se približavaju „njegovi“ dani i sam dan našega Parca, preplave posebni osjećaji. Osjećaji zanosa, radosti, mira, ponosa. Osjećamo se sigurni pod njegovom zaštitom. Takva zaštita i mirnoća svakodnevnog življenja napose nam je svima potrebna u ovom čudnom i tajanstvenom ozračju kada nam se tjeskobno pojavljuju tolika pitanja koja ostaju bez odgovora.

Toliki od nas s nestrpljenjem očekuju da ih dotakne molitva „Po zagovoru svetog Vlaha, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i od svake bolesti. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen!“

Sv. Vlaho je bio liječnik. Pomagao je mnogima i sigurni smo da kao zagovornik, neumorno to čini i sada. No, svoj zemaljski život nije spasio, nego ga je darovao kao svjedočanstvo vjere u njegovoj punini, u 36. godini kada je umro kao mučenik.

Mnogo vremena kasnije javio se svećeniku Stojku kao pognuti sijedi starac i upozorio ga na opasnost koja je s mletačkih brodova prijetila Dubrovniku.

Znamo da opasnost u različitim vremenima poprima različite oblike. U dubini svoga bića osjećamo da ona i u naše vrijeme vreba s nekog neimenovanog brodovlja, iako njezine zadnje namjere i smjerove iz kojih dolazi nismo u stanju jasno artikulirati. U takvim trenucima i te kako su nam potrebni naši sveci i zaštitnici koji bdiju nad nama i koji nam pomažu.

Papa Benedikt XVI. u knjizi „Svjetlo svijeta“ govori kako su nam potrebni otoci gdje živi i zrači vjera u Boga i nutarnja jednostavnost kršćanstva, oaze, Noine arke u koje se čovjek može skloniti. I naš svaki susret s našim zaštitnikom svetim Vlahom oaza je naše sigurnosti.

Sveti Vlaho nas svojim zagovorom sigurno štiti, i pomaže nam, ali istovremeno nas poziva da mijenjamo svoj život dajući više prostora onome što je doista važno. Tamo gdje živi i zrači vjera, nema mjesta lažnim idolima. Poziva nas da ih napustimo. Da napustimo sva ona lažna i zavodljiva obećanja o sretnom i sigurnom življenju bez Boga, koja svojim trenutnim i prolaznim blještavilom zamagljuju poglede tolikima, ne shvaćajući kako stoje na pijesku vlastite samodostatnosti.

Osloniti nam se na stijenu – Riječ Božju, Evanđelje. Učiti nam je iz te životom pisane istine, iz povijesti, učiteljice života i iz prirode u kojoj život sam progovara. U darovanom ambijentu vlastitog vremena i prostora, prožeti ozračjem našega Parca, vođeni istinskom čežnjom za istinom i u ograđenim pličinama i svjetlucanju soli možemo na tren usmjeriti pogled i uočiti, prepoznati odraze neba.

Stari Rimljani ovom su području našeg življenja ostavili ime Stagnum, što znači stajaća ili mrtva voda. Poznato nam je kako ta voda u doticaju s morem, izložena suncu i vjetru, tim, darima neba, može dati sol, a ona pak okus životu.

Neka nas dotakne, pročisti evanđeosko zrno soli kako bi gradili nove duhovne bedeme i na nov način svjedočili i širili to nebesko zrno soli što daje istinski okus životu. „Neka vam riječ bude ljubazna, solju začinjena, da znadete odgovoriti svakomu kako treba!“ (Kol 4, 6)

U tišini koja nam je darovana, iako možda u ovom vremenu nametnuta, osluškujmo jeku Riječi i žubor sjećanja! Zajedno sa svetim Vlahom, u susretima, pogledima i titrajima srca prepoznajmo dodire koji pomiču granice i nadilaze prostor i vrijeme!

Zagledani u onostranost hodimo žustro i ponosno, posrtajima unatoč! U smiraj dana Gospodinu povjerimo drhtaje i spomen i strah i od trešnje i od svega nepoznatog. Jer:

Samo ako ostanemo u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čusmo, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom…(Kol 1, 23) ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u srce mora!
S nama je Gospodin nad vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! (usp Ps 46, 4).

Čuj sveti Vlaho molitve nam glas. Neka i dalje tvoje zaštite val oplakuje pjesmu slobode o tvoj kam koju ti od davnina pjeva harni tvoj puk?

Na zdravlje vam festa sv. Vlaha!

Don Bernardo Pleše, župnik