Pozdrav predsjednika BK BiH kardinala Vinka Puljića na početku XXII. zajedničkog zasjedanja HBK i BK BiH

Na početku XXII. redovitog godišnjeg zajedničkog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije, 2. ožujka 2020. u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, pozdrav svim nazočnima uputio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik BK BiH, čiji pozdravni govor prenosimo u cijelosti:

Draga braćo u biskupstvu!

U svojstvu domaćina kao predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine od srca vas pozdravljam u ime nas biskupa BK BiH, a posebno u svoje ime. Dobro došli na ovo zajedničko zasjedanje koje je na svoj način ima snažnu poruku zajedništva.

Vama, uzoriti kardinale Josipe kao kolegi u kardinalskom zboru, vama predsjedniče HBK mons. Želimire, Vama apostolski nuncije mons. Luigi i svima vama, nadbiskupi i biskupi, izričem srdačnu dobrodošlicu. Od srca zahvaljujem biskupu Franji, pomoćnom biskupu Marku i svima koji su uložili nemali trud da se u ovom lijepom gradu, u kojem su se dogodile i mnoge teške stvari, ugodno osjećamo.

Već smo ustalili godinama obrađivati na ovim zasjedanjima teme našeg zajedničkog života i rada koji prožimaju Katoličku Crkvu u Hrvata. Tako je i ove godine sročen dnevni red u tom duhu. Nadam se da ćemo biti učinkoviti u razgovorima i dogovorima.

Za ovaj put možemo Bogu zahvaliti da je Sveti Otac imenovao nadbiskupa koadjutora za Vrhbosansku nadbiskupiju u osobi mons. Tome Vukšića, vojnog ordinarija, koji je nakon toga imenovan i administratorom vojnog dušobrižništva. Dosadašnji vrhbosanski pomoćni biskup mons. Pero Sudar je umirovljen pa će na ovom zasjedanju trebati odlučiti tko će biti pročelnik Vijeća za hrvatsku inozemnu pastvu.

Hvala Bogu da redovito međusobno šaljemo delegate na zasjedanja BK BiH i HBK. Time izmjenjujemo informacije, ali i svjedočimo našu međusobnu povezanost.

Kako se nalazimo u Bosni i Hercegovini, neizostavno je prikazati stvarnost koju mi proživljavamo u ovom podneblju. Živeći u ovom konkretnom vremenu i proživljavajući ovo ozračje javnog života suočavamo se s brojnim izazovima:

– Radi nestabilne politike proživljavamo trajnu napetost i nesigurnost na svim razinama života, što brojne ljude obeshrabruje te mnogi žele pobjeći iz takovog ozračja, jer su se umorili slušati tu klimu nerješavanja pitanja. Nakon prošlih izbora nastala je napetost kada je većinom glasova Bošnjaka izabran nama Hrvatima predstavnik u Predsjedništvu. Ta klima je urušila povjerenje u međunarodne strukture koja želi zanijekati jednaka prava sva tri konstitutivna naroda, ali i povjerenje među partnerima koji su izabrani i pozvani graditi ovu zemlju. U isto vrijeme, od ratnih događanja do danas, veliki kamen spoticanja za odnose između naroda i unutar pojedinog naroda u BiH jest različito tumačenje konstitutivnosti. Tako, prema nekima, konstitutivnost važi samo za dio nekog naroda na pojedinom teritoriju, a drugima u istom tom narodu, prema tim razmišljanjima, ne trebaju ni konstitutivnost niti bilo kakva ljudska i građanska prava nego „mrvice“ koje su im spremni dati oni koji ih trebaju predstavljati ili oni koji imaju većinsku vlasti na pojedinom teritoriju. Nitko tko je ovdje rođen i rastao u ovoj zemlji ne smije i ne može biti stranac u svojoj zemlji i političari su dužni pobrinuti se da svi uživaju jednaka prava i vjerske slobode u svakom njezinom dijelu. Zato i ovom prigodom podsjećam na poznati stav naše Biskupske konferencije koji smo, između ostalog, iznijeli i u svom Priopćenju od 6. studenog 2018.: „Ostajući čvrsto na načelima Evanđelja i učiteljstva Katoličke Crkve, biskupi pozivaju sve članove svojih zajednica, ali i sve ljude dobre volje, da međusobno surađuju na promicanju općeg dobra. U tom duhu očekuju od izabranih predstavnika vlasti da rade na istinsko dobro onih koji su ih birali, ali i svih ljudi te da donose takve zakone koji će promicati jednakopravnost sva tri konstitutivna naroda i ljudska prava svih građana u svakom dijelu BiH. Očekuju od predstavnika međunarodne zajednice da, potičući promjenu Izbornog zakona, omoguće legitimno predstavljanje svakog naroda kako na razini cijele BiH tako i na entitetskim i drugim razinama, kako bi se u budućnosti onemogućila legalizacija nepravde i postavili temelji za napredak Bosne i Hercegovine na demokratskim načelima“.

– Budući da nedostaje život jednakih ljudskih i građanskih prava kao i poštivanje ljudskog dostojanstva, uvlači se u ljude nepovjerenje jednih prema drugima.
– U redovitoj komunikaciji politički interesi su odavno u prvom planu što posebno pogoduje korupciji i kriminalu.

– Mnogi gube nadu i pouzdanje u Boga i povjerenje u čovjeka. Na žalost, sve više je i onih koji gube hrabrost za život te se navlači crna slika koja dovodi i do samoubojstva.

– Mnogi žele pobjeći od stvarnosti i svih ovih svagdanjih izazova odlaskom u druge zemlje te olako napuštaju svoju rodnu grudu i to onu za koju su prolijevali krv, znoj i suze.
– Sve je manje hrabrosti za život te se sve manje rađaju djeca, a i kada se djeca rode, premalo se ulaže u pravi odgoj ljudskosti, duha i morala.

– Bolno je doživjeti tolike stare i bolesne, napuštene i zaboravljene. Često ni vlastita djeca za njih nemaju srca, a društvo pogotovo jer je premalo socijalne skrbi za takve.

– Dostojanstvo čovjeka i naroda se urušava kroz nevjernost, kriminal i korupciju. Odgovornost u društvu se sve manje vrednuje i traži.

Bilo bi uistinu nepravedno i nerealno iznijeti samo ono što je negativno, teško i sumorno. Unatoč svemu, ima puno pozitivnoga i lijepoga posebno u svakodnevnom življenju među ljudima. Kao što vam je poznato, zajedno s nadbiskupom Želimirom i biskupom Tomislavom sudjelovao sam od 19. do 23. veljače ove godine na susretu biskupa mediteranskih zemalja održanom u Bariju pod naslovom: „Sredozemlje – granica mira“. Imali smo prigodu slušati braću biskupe iz brojnih zemalja Bliskoga Istoka i sjeverne Afrike koji su govorili o životu mjesnih Crkava koje oni predstavljaju. Kada se čuju njihove poteškoće, onda postane jasno da u svijetu postoji jako veliki broj zemalja u kojima je i Crkvi i ljudima puno teže nego nama te da bi i mi, moleći za njih i pomažući im, bili puno zadovoljniji i zahvalniji Bogu i ljudima za ono što imamo. U napasti smo gledati samo prema onima koji imaju više i žive ugodnije, a zaboraviti jako veliki broj onih koji imaju manje od nas te zaslužuju našu pomoć i potporu. Ponavljam riječi koje sam u svom obraćanju papi Franji na kraju toga susreta, 23. veljače, rekao: „Sveti Oče, srce nam se slama zbog odlaska brojnih mladih ljudi uzrokovanog ratom, nepravdom i bijedom. Ipak, utjeha su nam oni mladi koji ostaju pokazujući izvanrednu hrabrost i veliku ljubav prema zemlji i ljudima s kojima su rasli. Drago nam je vidjeti i veliki broj starijih ljudi koji duboko vjeruju da sadašnjost i budućnost nije ponajprije u rukama moćnika ovoga svijeta nego u rukama Božjim. Kao biskupi iz tih zemalja često smo među najsnažnijim zagovornicima dijaloga u jednakopravnosti i ljubavi prema mjesnoj Crkvi i narodu“.

Upravo u tom duhu želim da i u ovom vremenu, opterećenom sumornošću, unosimo novo svjetlo koje nam daje vjera ovog naroda spremnog boriti se s izazovima. Hvala Bogu, ovdje još vjere ima i pouzdanja u Boga. Veoma smo zahvalni dobrim ljudima koji imaju srca za nas i naš ostanak i opstanak na našoj grudi.

Vama biskupima i cijeloj crkvi u Hrvatskoj iskreno zahvaljujem za svaku potporu i razumijevanje i kršćansku solidarnost koju ste iskazivali te ste voljni i dalje iskazivati. Vaš dolazak među nas je veliki znak solidarnosti i pozitivna poruka javnosti. Budući da su tijekom i nakon rata desetine tisuća članova naših biskupijskih zajednica svoj, ne samo privremeni, nego i trajni smještaj pronašli u Republici Hrvatskoj, zahvalni smo za svaki oblik čuvanja i njegovanja njihove ljubavi prema njihovu zavičaju ili zemlji njihovih očeva i majki. Hvala Vam da imate strpljenja saslušati nas i dati nam potporu u traženju rješenja za razne poteškoće.

Moleći zagovor Blažene Djevice Marije i blaženog Ivana Merza, želim blagoslovljeno i plodno zasjedanje.