Prefekt Kongregacije za nauk vjere predvodio slavlje Stepinčeva u Rimu

Evanđelje ove nedjelje nudi nam odlomak iz Isusova govora na gori prema evanđelistu Mateju. Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlost svijeta. Sol je služila i još uvijek služi da bi dala okus našim jelima. Služila je i još uvijek služi, iako u manjoj mjeri, da bi sačuvala našu hranu. Ali postoji jedan neophodan uvjet: sol, da bi mogla dati okus, da bi mogla zaštititi hranu od kvarljivosti, mora zadržati svoj okus, ne smije izgubiti svoje kvalitete, mora zadržati vlastitu snagu. Samo takva može biti korisna ljudima. Sol ima također jednu posebnu karakteristiku: sakriva se u hrani koju jedemo, nije vidljiva, ne pojavljuje se. Učenici moraju biti sol zemlje, prodrijeti duboko u nju, pružiti ljudima snagu koja dolazi iz vjere, možda nevidljivo, ali to ne znači bez učinkovitosti. Ništa nije skriveno što se ne bi moglo razotkriti. Koliko li je samo soli zemlje u anonimnosti i u skrovitosti!

Vi ste svjetlost svijeta. Sol se skriva, ali svjetlost ne, ona sja; po definiciji svjetlost je ono što se dade vidjeti i omogućava nam da vidimo stvari oko nas. Svjetlost se ne treba i ne može sakriti. Stvorena je da sja i osvjetljava. Učenici moraju biti svjetlost svijeta, njihov dobar primjer mora osvjetljivati ljude, njihova ih riječ mora uputiti, da bi mogli slaviti Oca koji je na nebesima. Sol i svjetlost su jedan originalan spoj, bogat sadržajima, koji Gospodin nudi svima nama. Niti jedan od dva elementa ne može nedostajati, učenici moraju dati vidljivo svjedočanstvo, uvijek u svijesti da Bog vidi čak i oko što mi ne vidimo, ispituje srca izvan privida, vidi u skrovitosti i u tami. Ali kada razmišljamo o učenicima kao svjetlosti svijeta, odmah nam dolazi u glavu tko je uistinu svjetlost svijeta. Onaj koji je rekao učenicima da budu svjetlost svijeta, rekao je isto i o sebi: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ (Gv 8,12). On je svjetlo istinsko koje je došlo na svijet i prosvjetljuje svakog čovjeka. Ne postoji proturječnost u Isusovim riječima. On je svjetlost, učenici su svjetlost, ali to su jedino ukoliko odražavaju, ukoliko obznanjuju svjetlo istinsko koje je Isus, svijetlo koje jedino može prosvijetliti svijet i učiniti da ljudi ne hodaju u tami. Svjetlost tj. učenici koji su svjetlost, jesu odraz, ali istinski odraz svjetla koje je Isus.

Svjetlost i sol, ono što se vidi i ono što se ne vidi, ono što se pojavljuje u ljudskim očima i ono što je poznato samo Bogu, isprepleće se uvijek u životu kršćanina, posebno u životu svetaca, i možemo ih pronaći zajedno i u životu kardinala Alojzija Stepinca. Započnimo sa soli. Osuđen na dugotrajnu zatvorsku kaznu, bio je prisiljen na život tišine i tame, posebno u vremenu provedenom u zatvoru. Ali ovo nije jedini element koji treba uzeti u obzir. Prije svega, njegov primjer i njegovo svjedočanstvo bili su poznati u cijelom svijetu. Njegova je svjetlost sjala pred ljudima. I kad mu je bilo dopušteno da živi u župnom dvoru u svom rodnom mjestu, unatoč velikim ograničenjima kojima je i dalje bio podvrgnut, imao je priliku i snagu propovijedati nedjeljama i svetkovinama pred svojim sunarodnjacima koji su bez sumnje mogli ubirati ogromne duhovne plodove ove privilegirane sjetve. Za ovo vrijeme napisao je mnogobrojne homilije, gotovo dvije stotine, o raznim knjigama Staroga i Novoga Zavjeta, uz ostale spise o različitim pobožnostima. Ne treba zanemariti i pisma, usprkos ograničenjima kojima je bio podvrgnut u vezi sa njihovim primanjem i pošiljanjem. On je uvijek spominjao Isusa kada je govorio o svojoj osudi: «Iz nepravedne Isusove osude proizlazi da smo, zbog ljubavi prema Isusu, uvijek spremni prihvatiti osudu ljudi… Ako te ljudi ponekad nepravedno sude ili ako se dogodi da si osuđen na sudu zbog svoje vjernosti Kristu, raduj se i veseli, jer Krist pati u tebi… Taj Isus koji je trpio u milijunima svetih mučenika tijekom progona Rimskog Carstva, taj Isus koji i danas trpi u svima onima koji su progonjeni zbog vjere. A kada se trpi poradi Isusa, tada sve postaje lako».

Svjetlo je svijetlilo tijekom vremena njegove pastoralne aktivnosti. Svijetlila je i ljubav, prema svim ljudima, bez razlika; svijetlila je istina Evanđelja pred nepravdama u teškim političkim i društvenim okolnostima u kojima je živio. Stepinac je tvrdio: «Svi… bez razlika, imaju istu ljudsku prirodu, složenu od tijela i besmrtne duše. Svi imaju zajednički dom. Svi ima jedan jedini natprirodni cilj, a to je Bog, vječna sreća svakog ljudskog bića». I također: «Naš bližnji, kako god se zvao, nije i ne može biti isto što i kotačić u jednoj mašini… nego je slobodno dijete Božje, naš brat u Bogu». I Stepinac je, kao i Gospodin, bio osjetljiv prema djeci koja su patila zbog rata i učinio je sve da im pomogne. Ljubav i istina, i u riječima i u djelima, idu zajedno u liku našega blaženika.

I pored svjetla, Stepinac je sol u ovim intenzivnim godinama pastoralnog života: sol molitve, kontemplacije, razmatranja Gospodina u Euharistiji. Molimo Gospodina, da po zagovoru blaženika kojega slavimo, budemo, kako on hoće, sol zemlje i svjetlost svijeta. Presveta Djevica Marija neka nas prati i vodi, kako je vodila i korake blaženoga Alojzija Stepinca u svim danima njegova života sve dok ga nije predala Kristu.