Migracije su oblikovale naličje civilizacije tijekom čitave povijesti. Globalni procesi su ta gibanja pojačali naročito u posljednjem desetljeću. Intenzivno kretanje stanovništva dovelo je do ubrzanog miješanja kultura, mentaliteta, jezika, običaja, religioznosti itd. Ustaljene uloge se preispituju, a nagle promjene zahtijevaju i brzu reakciju svih dionika društva.

O reagiranju hrvatskog društva na dolazak stranaca u svoju sredinu može se, barem okvirno, saznati iz mrežne ankete koja je provedena u formi upitnika s ponuđenim odgovorima. Tijekom sedam dana provođenja sudjelovalo je 328 ispitanika. Ne radi se o reprezentativnom uzorku, a radi objektivnosti valja napomenuti i da je oglašavana putem Facebooka i Instagrama Hrvatske katoličke mreže, zbog čega je vjerojatno sudjelovalo više katolika od 80-ak posto koliko ih je registrirano na Popisu stanovništva 2021. To više će u analizi odgovori biti uspoređeni s naukom Katoličke Crkve. U obzir treba uzeti i da sudjelovanje, jer je provođeno na mreži, nije bilo ograničeno samo na Hrvatsku.

„U ovom trenutku u ljudskoj povijesti, obilježenom velikim migracijskim kretanjima, identitet nije sporedan problem. Oni koji migriraju prisiljeni su na neke promjene svojih najosebujnijih karakteristika i, sviđalo im se ili ne, čak su i oni koji ih dočekuju prisiljeni na promjene“, napisao je papa Franjo u Poruci za 102. Svjetski dan migranata i izbjeglica (2015.).

Prema rezultatima ankete čini se da se Hrvatima te promjene ne sviđaju.

Na temeljno pitanje, većina ispitanika odgovorila je da prisutnost stranih radnika u Hrvatskoj nije poželjna (60.7 %). Suprotnog je mišljenja 18.6 % ispitanika, a 20.7 % ih nije imalo stav.

Međutim, prisutnost stranaca u našem okružju je neminovna i već ostvarena. Većina na nju gleda negativno (58.5 %). Ravnodušnih je 29.6 %, a da je pozitivna smatra 11.9 % ispitanika.

strani radnici na Thompsonovom koncertu na Hipodromu / Foto: Emica Elvedji/PIXSELL

Strani radnici postali su nam susjedi osobito u većim sredinama i u njihovoj okolici, ali ni manja mjesta nisu iznimka. Susrećući strance gotovo polovina ispitanika osjeća nelagodu (49.4 %), a otprilike trećina (35.4 %) ih doživljava kao sve ostale. Znatiželju stranci pobuđuju kod 11 %, a strah kod 4.2 % sudionika ankete.

Sociologija tumači da dominantna (etnička) skupina izražava negativne stavove i predrasude prema drugoj zbog bojazni od gubitka svoje društvene, ekonomske ili političke moći. Bez ulaženja u opravdanost takvih ocjena u ovom slučaju, činjenica je da smo „svi u istom čamcu“ kako je govorio papa Franjo. U Pastoralnim smjernicama za međukulturalne migracije Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja se pak upozorava da „negativna percepcija migranata i izbjeglica stoji na putu iskrenog primanja mnoge ranjive braće i sestara u hodu“.

S obzirom na to anketom su provjerena očekivanja domaćina od doseljenika. Uvjerljivo dvotrećinska većina smatra da bi po dolasku u našu zemlju trebali čuvati svoje, a poštivati naše (68.9 %). Za potpunu prilagodbu stranaca našoj kulturi izjasnilo se 30.5 %, a da to uopće nije važno misle samo dvije osobe.

braća Christian i Austin Malietoa-Brown – članovi klape Samoana s Novog Zelanda / Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL

Hrvatska je kultura, kao i čitava europska, utemeljena na kršćanskim načelima. Ona su stoljećima srasla s hrvatskim narodom i postala dio njegova identiteta. To je napose došlo do izražaja u kriznim trenutcima, kada je opstanak naroda pod hrvatskim imenom bio ugrožen. „Katolička Crkva očuvala je biće i koheziju hrvatskog naroda. Očuvala je i stvarala naš identitet i zato je ta uloga jedinstvena i nezamjenjiva“, kako je rekao predsjednik Vlade RH prilikom posjeta Rimu 5. prosinca.

Budući da je Hrvatska većinski katolička zemlja ispitanici su mogli odgovoriti da od stranaca koji nisu katolici očekuju: da zadrže svoju vjeroispovijest (39.9 %), da prihvate katoličku vjeru (35.4 %) ili da im je svejedno (24.7 %). Ti rezultati nisu u skladu s Isusovim misijskim nalogom učenicima nakon uskrsnuća: „Idite zato i učinite sve narode mojim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha“ (Mt 28, 19).

Percepcija tog poslanja danas se promijenila: „U suvremenom društvu, kojem migracije doprinose čineći ga sve više multietničkim, interkulturalnim i multireligijskim, kršćani su pozvani suočiti se s bitno novim i temeljnim poglavljem misionarskog zadatka: misionarstvom u zemljama duge kršćanske tradicije“, piše u Uputi Erga migrantes caritas Christi (Kristova ljubav prema migrantima) Papinskog vijeća za pastoral selilaca i putnika iz 2004. Na tom se tragu među prijedlozima i poticajima Teološko-pastoralnog seminara za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije, održanog u rujnu o temi „Pastoralni odgovor Crkve na migracije“ navodi:

Migranti su također poticaj svim vjernicima da postanu svjesniji vlastitog dostojanstva i poslanja: naviještati Krista onima koji ga još ne poznaju te pokazati da vjera nadilazi granice rase, kulture i naroda.

Među došljacima u Hrvatskoj, većinom s Filipina, ima i katolika. Dikasterij za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja je u navedenim pastoralnim smjernicama posvijestio da se migranti „trebaju smatrati ne samo primateljima pastoralne skrbi Crkve, nego i stvarnim suradnicima njezina poslanja. Dok Crkva nastoji ublažiti poteškoće s kojima se susreću živeći svoje opredjeljenje za Krista u novom okružju, osobito u početnoj etapi integracije, njih to potiče da se uključe u život i poslanje Crkve.“

No, među ispitanicima ima onih koji smatraju da se pridošli katolici trebaju okupljati isključivo u zajednicama svojih nacionalnosti (9.2 %). Više ih ipak smatra da se trebaju potpuno uključiti u naše župne zajednice (34.1 %). Većina (56.7 %) je za kombinaciju obaju. Takvo iskustvo ima i Crkva u Hrvata koja je našim iseljenicima bila oslonac u stranom svijetu. Tako su imali mjesto gdje mogu njegovati svoj jezik, običaje i vezu s rodnim krajem, postupno se uključujući u život domaće partikularne crkvene zajednice.

Sv. Ivan Pavao II. prepoznao je da iako su se vjernici seljenjem ponekad „našli u uvjetima koji su ugrožavali njihovu vjeru“ te nisu koristili uobičajenu pastoralnu skrb u odredišnoj zemlji. Zato je istaknuo potrebu stabilne, personalizirane i zajedničke skrbi za duše, ponajprije u liku svećenika istoga jezika i preko namjenski organiziranih struktura, „sve do njihovog uključivanja u mjesnu Crkvu, kada će biti u mogućnosti iskoristiti redovnu službu svećenika na području župe u kojoj žive“.

Taj proces može potrajati, primjerice zbog toga što strani radnici u Hrvatskoj nemaju obvezu poznavanja hrvatskog jezika, a u današnje vrijeme tehnologija preskače mnoge korake kojima bi se učenje jezika odvijalo praksom.

strani radnici na misi u Rijeci na Veliki četvrtak / Foto: Nel Pavletic/PIXSELL

Crkva je po svojoj naravi katolička (opća, univerzalna), te su svi vjernici na cijelom svijetu, kao dio toga mističnoga Tijela, pozvani biti dionici zajedničkih slavlja gdje god se nalazili. Koliko se strani vjernici integriraju u domaće zajednice u određenoj mjeri otkriva podatak o njihovoj viđenosti u našim crkvama.

Redovito ih primjećuje samo 5.1 % sudionika ankete. Većina (54 %) ih viđa ponekad, a znatan udio (40.9 %) nikada. Iako je savjest moralna jezgra pojedinca, zbog činjenice da je svatko odgovoran za svoga bližnjega, ovi bi podatci trebali potaknuti članove Crkve u Hrvatskoj na preispitivanje o pristupu pridošlicama kojima nije potrebna prva evangelizacija.

Kao dva cilja u služenju migrantima u vodiču Reda manje braće (OFM) se navodi:

• „Poticati osobnu i društvenu dobrodošlicu prema imigranatima, radeći na izgradnji cjelovitog društva u kojem svaka osoba i svaka društvena skupina može imati svoj vlastiti prostor.“
• „Ponuditi imigrantima ono najdragocjenije što imamo: Evanđelje, njegovu poruku i njegove vrijednosti. To podrazumijeva: pratiti u vjeri katoličke imigrante, raditi na ekumenskom i međureligijskom dijalogu, te posvjedočiti svoju vjeru ravnodušnima (prvi navještaj).“

U kojoj je mjeri stav otvorenosti koji se pritom podrazumijeva prisutan kod domaćih vjernika odražava pitanje kako bi se trebali odnositi prema strancima koji dolaze u katoličke crkve. Da ih treba pozdraviti u prolazu mišljenje je 45.2 % ispitanika, a da im treba otvoreno prići njih 42.4 %. Jedanaest posto ih je za promatranje s distance, a za izbjegavanje svega 1.5 %.

Prema ovim je odgovorima primjetan veoma različit stav prema strancima katolicima u odnosu na percepciju stranaca u Hrvatskoj općenito.

Što se tiče konkretnog djelovanja, papa Franjo je u Poruci za 105. Svjetski dan migranata i izbjeglica (2019.) napisao da se „odgovor na izazove koje postavljaju suvremene migracije može se sažeti u četiri glagola: prihvatiti, zaštititi, promicati i integrirati“.

Pritom su programi Crkve, upozorio je Dikasterij za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja u Pastoralnim smjernicama o interno raseljenim osobama, često usredotočeni na materijalne potrebe a zanemaruju važnost vjerske i duhovne dimenzije za otpornost i osnaživanje raseljenih ljudi. „Ova je dimenzija bitna za cjeloviti ljudski razvoj koji bi trebao biti krajnji cilj svakog programa koji se obraća raseljenima“, dodaje se.

plakat u Zagrebu usmjeren prema stranim radnicima / Foto: Marko Seper/PIXSELL

Što konkretno Crkva u Hrvatskoj treba osigurati strancima ispitanici su u anketi mogli odgovoriti označavajući do tri ponuđena odgovora.

Gotovo 80 % ukupnih odgovora u otprilike istom omjeru se redom odnosilo na: tečaj hrvatskoga jezika, integraciju u župne zajednice i pastoral na njihovom jeziku. Odgovor koji je uključivao psihosocijalnu pomoć i zdravstvenu skrb dobio je nešto više od desetine glasova. Nešto više od sedam posto dobila je pravna pomoć radi zaštite dostojanstva i ostvarivanja prava. Kao najmanje potrebna među ponuđenima označena je materijalna pomoć.

Suvremene migracije za Crkvu su kako izazov tako i prilika, što se ističe u brojnim dokumentima. Papa Franjo je u Poruci za 107. Svjetski dan migranata i izbjeglica (2021.) napisao:

U susretu s različitostima stranaca, migranata, izbjeglica i u međukulturalnom dijalogu koji iz toga može proizići, dana nam je mogućnost da rastemo kao Crkva, da se međusobno obogaćujemo.

„Smatrajući svaku priliku za susret s migrantima i izbjeglicama u potrebi kao priliku za susret sa samim Isusom Kristom (usp. Mt 25, 35) katoličke zajednice pozvane su razumjeti i cijeniti prilike koje migranti nude da bi unijeli nov život u njihove zajednice i rasli u cijenjenju drugih, slavljenjem živahnih liturgija koje poštuju različite kulturne tradicije“, nadovezao se nadležni dikasterij.

Vide li Hrvati u dolasku stranih katolika radnika više izazov ili priliku može se iščitati iz posljednjeg anketnog pitanja o njihovom utjecaju na naše društvo.

Označavajući do tri odgovora ispitanici su se najviše odlučili za dva odgovora – da mu mogu posvijestiti vlastitu vrijednost te da ga mogu učiniti tolerantnijim. Oba su dobila po gotovo petinu svih glasova. Slijede dva odgovora s po približno 15 % glasova: da mu mogu osnažiti vjeru te da mu mogu razvodniti identitet.

Odgovor da stranci mogu hrvatsko društvo obogatiti svojom tradicijom dobio je 11 % glasova, a tri manje da na njega ne mogu nikako utjecati. Najmanje glasova, po otprilike šest posto dobili su odgovori da ga mogu demografski obnoviti i gospodarski unaprijediti.

Iako većinu novopridošlih stanovnika čine ekonomski migranti, Hrvati njihov utjecaj na svoje društvo više procjenjuju sociološki negoli ekonomski. Hoće li se uklopiti u društvo ili neće ovisi o mnogim čimbenicima, što će se u budućnosti pokazati. Međutim, djelovati se ne može sutra nego danas. U našoj, većinom kršćanskoj, Domovini, Crkva ima priliku dati veliki doprinos. S obzirom na stvarnost na koju migracije utječu više nego prije, taj zadatak je dobro izražen u Uputi Kristova ljubav prema migrantima:

„S velikim poštovanjem i pažnjom prema tradicijama i kulturama migranata, mi kršćani smo pozvani svjedočiti evanđelje ljubavi i mira u našim odnosima s njima, te im također izričito navješćivati Božju Riječ da bi se i na njima ostvario Gospodinov blagoslov, obećan Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.“

Autor: Filip Vrbanić (filip.vrbanic@hkm.hr)

Tekst je dio novinarskoga projekta „Pastoral stranih vjernika u Hrvatskoj: Tihi oslonac tisućama u potrazi za boljim životom“, objavljen u okviru Programa poticanja novinarske izvrsnosti u 2025. godini Agencije za elektroničke medije. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz navođenje izvora.

Uvoz stranaca i/ili povratak dijaspore kao odgovor na demografsko pitanje (2/2)
Uvoz stranaca i/ili povratak dijaspore kao odgovor na demografsko pitanje (1/2)
Primjer otvorenosti i dobrodošlice strancima u Zagrebu
Potraga za boljim životom dovela ih do Hrvatske – jesu li katolici strane radnike dočekali spremni?
List of Catholic churches in Croatia with Holy Mass in English and other languages