Budi dio naše mreže
Izbornik

Prof. dr. sc. Matulić: Glavni problem današnje duhovne krize je izgubljeni osjećaj grijeha

Zagreb (IKA)

Prof. dr. sc. Tonči Matulić održao je predavanje na temu "Kultura opraštanja u 'vremenu bez grijeha'" u utorak 26. veljače u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu u sklopu osmog pastoralno-katehetskog kolokvija za svećenike o temi „Živjeti pomirenje. O sakramentu pomirenja u župnoj zajednici“ kojeg organiziraju Vijeće za katehizaciju i novu evangelizaciju i Vijeće za kler Hrvatske biskupske konferencije.

Uvodeći u temu svog izlaganja dr. sc. Matulić je istaknuo kako zapravo živimo u “vremenu bez grijeha” te da našem doba nije potrebno oproštenje. Napomenuo je kako je na tu činjenicu upravo prvotno ukazalo crkveno učiteljstvo.

“U obraćanju putem radijske poruke upravo sudionicima Nacionalnog katehetskog kongresa u Bostonu (SAD), 26. listopada 1946. godine, papa Pijo XII. je izjavio: ‘grijeh ovog stoljeća jest gubitak osjećaja grijeha'”, nadodao je. 

Podsjetio je kako je papa sveti Pavao VI. dozvao u sjećanje temu gubitka osjećaja grijeha.

“Štoviše, Pavao VI. je izjavio: ‘Grijeh: to je danas jedna prešućena riječ; mentalitet našeg vremena ne bježi samo od uzimanja grijeha onim što jest, nego i od samog govora o grijehu. Čini se da je ta riječ izvan upotrebe, gotovo jedan neugodan pojam, lošega okusa. I razumije se zašto. Pojam grijeha uključuje dvije druge stvarnosti kojima se moderni čovjek nema namjeru baviti: jedna apsolutno transcendentna stvarnost, živa, sveprisutna, otajstvena, ali neupitna, a to je Bog; Bog stvoritelj koji određuje svoja stvorenja. Htjeli ne htjeli, ‘u njemu, doista, živimo, mičemo se i jesmo’, kaže sv. Pavao u govoru na atenskome Areopagu (Dj 17, 28); Bogu sve dugujemo; bitak, život, slobodu, savjest te stoga našu poslušnost, stanje reda, naše dostojanstvo i našu istinsku dobrobit: (…). I jedna druga subjektivna stvarnost koja se odnosi na našu osobu, metafizičko-moralna stvarnost; to jest neraskidiv odnos naših čina s Bogom prisutnim, sveznajućim, ispitivačem naših slobodnih izbora. Svako naše svjesno i slobodno djelovanje ima vrijednost izbora u skladu ili protiv zakona, to jest Božje ljubavi i u njemu se, za tako reći, prepisuje, u njemu se bilježi naš da ili pak naš ne. Ovo ne je grijeh. To je samoubojstvo’ (Opća audijencija srijedom, 8. ožujka 1972.).

Dakle, nelagoda što je izaziva pojam grijeha i, posljedično, šutnja o grijehu povezani su s jednom dubljom nelagodom i jednim sudbonosnijim prešućivanjem. Tu dublju nelagodu izaziva upravo spomen Boga kojega onda današnji čovjek pod svaku cijenu prešućuje i tako tjera iz života. Za neposrednu posljedicu onda imamo upravo gubitak smisla i osjećaja grijeha”, naglasio je dr. sc. Matulić. 

Osmi pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike

Govornik je nadodao kako se na misli svetoga Pavla VI. o gubitku osjećaja grijeha nadovezuju misli još jednoga sveca, pape Ivana Pavla II.

“On je opširnije analizirao problem gubitka osjećaja grijeha, otkrivajući pritom i neke glavne uzroke među kojima je prepoznao glavni uzrok upravo u zamračenju smisla Boga u čovjekovom životu: ‘(…) a kad se izgubi to temeljno unutarnje uporište, nestaje i osjećaja grijeha’ (Pomirenje i pokora, 18). Stoga je razvijanje i promicanje istinske kulture praštanja moguće samo na temelju ‘ponovne uspostave pravog smisla grijeha’ (Isto), a što predstavlja temeljni preduvjet za suočavanje sa suvremenom dubokom duhovnom krizom. U tom smislu sveti Ivan Pavao II. priželjkuje: ‘Smijemo se nadati da će, osobito u kršćanskom i crkvenom svijetu, opet oživjeti spasonosni osjećaj grijeha. Tome će pridonijeti dobra kateheza prosvijetljena biblijskom teologijom Saveza, pozorno slušanje i pouzdano prihvaćanje crkvenog učiteljstva koje ne prestaje prosvjetljivati savjesti kao i sve brižnije pristupanje sakramentu pokore’ (Isto)”, poručio je prof. dr. sc. Tonči Matulić. 

Prof. dr. sc. Tonči Matulić na osmom pastoralno-katehetskom kolokviju

Profesor s Katoličko-bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Tonči Matulić stoga smatra kako se na temelju svega navedenoga može učiniti čudnim, ako ne i promašenim učiteljsko i pastoralno nastojanje današnjega pape Franje oko ponovnog produbljivanja i isticanja vrijednosti i važnosti božanskoga milosrđa u pastoralnom poslanju Crkve, ako je glavni problem današnje duhovne krize izguljeni osjećaj grijeha.

“Dakle, u središtu bi trebao stajati grijeh, a ne božansko milosrđe. To je možda sasvim legitimni prvi, ali ipak nesumnjivo površni dojam. Naime, prethodnici pape Franje su postavili dobru i točnu dijagnozu duhovne situacije vremena. Suvremeni čovjek je uvelike izgubio osjećaj grijeha. Savjest mu je pomućena. No, taj gubitak je povezan, vidjeli smo, to jest uzrokovan je jednim osnovnijim gubitkom. To je gubitak osjećaja za Boga, dotično pomračenje smisla Boga u životu pojedinca i zajednice.

Zbog toga lijek za gubitak osjećaja grijeha i put za izgradnju istinske kulture praštanja nisu sadržani u jednostranom isticanju grijeha, nego u ponovnom osobnom susretu sa živim i osobnim Bogom koji nam na licu Isusa Krista objavljuje svoje ‘lice milosrđa nebeskoga Oca’ (Misericordiae vultus, 1). Posrijedi je, držimo, razborita procjena važnosti duhovnoga senzibiliteta suvremenoga čovjeka, s jedne,  te nužnosti trajne obnove teoloških i pastoralnih predodžaba i slika o Bogu, s druge strane.

Naime, ako uspijemo najprije i bez suvišnih odgađanja razviti jedan prikladan teološki kršćanski govor o Bogu koji će pronaći put do uma i srca suvremenoga čovjeka i pogađati ga u njegovim osobnim i kolektivnim potrebama i senzibilitetima, onda će se već i spontano otvarati nove pastoralne i katehetske mogućnosti za ozdravljenje osjećaja grijeha u suvremenom čovjeku i za izgradnju istinske kulture praštanja u Crkvi i u društvu”, zaključio je prof. dr. sc. Matulić. 

Ključne riječi:
Tonči Matulić