HKR-ovi Argumenti posvećeni karmelskoj duhovnosti, redovima i svetačkim likovima
S. Lidija Vuksanović, o. Vinko Mamić, Teodora Živković i Diana Tikvić
O karmelskoj duhovnosti, redovima i svetačkim likovima govorilo se u emisiji "Argumenti" u ponedjeljak, 3. listopada, a gostovali su s. Lidija Vuksanović, karmelićanka Božanskog Srca Isusova, Teodora Živković, prva savjetnica i magistra novaka Karmelskog svjetovnog reda i o. Vinko Mamić, karmelićanin, ravnatelj Prve katoličke osnovne škole u Gradu Zagrebu. Urednica emisije je Diana Tikvić.
Osim što je marijanski, listopad je i karmelski mjesec jer su se u njemu smjestila čak tri velika karmelska blagdana – onaj svete Terezije od Djeteta Isusa, svete Terezije Avilske, prve žene naučiteljice Crkve i bl. Marije Terezije Tauscher, utemeljiteljice karmelićanki Božanskog Srca Isusova.
Prema riječima o. Vinka Mamića, karmelsku duhovnost donekle određuje razumijevanje poslanje Ilije proroka kao i snažna povezanost s Blaženom Djevicom Marijom.
“Čak i povijesno gledano nastali smo na Ilijinom zdencu, na brdu Karmelu, a naziv reda je Braća Blažene Djevice Marije od gore Karmela. Dakle, od samog početka, karmelićani u Iliji proroku gledaju ideal molitvenog života jer su naši počeci vezani uz pustinjaštvo, a Blažena Djevica Marija je ideal osobe koja nasljeduje svoga sina Isusa te koja osluškuje riječ Božju. To je ono što smo htjeli očuvati u našoj tradiciji, duhovnost koja se bazira na osluškivanje riječi Božjoj i koja poput proroka Ilije postaje naša aktivnost te odgovara na potrebe Crkve i svijeta.”
Kako je objasnio o. Vinko Mamić, karmelski red nema službenog osnivača jer je nastao spontano okupljanjem pustinjaka krajem 12. stoljeća na brdu Karmelu, a prvotno pravilo napisao je patrijarh jeruzalemski 1209. godine.
“Mi smo nastali spontano, po nadahnuću Duha Svetoga i želji Blažene Djevice Marija. Ne možemo reći da smo najstariji red jer postoji tradicija pustinjaštva prije nas, ali prelaskom u Europu početkom 13. st. karmelićani su prihvatili pustinjački tip života. Duhovnost crpimo iz onoga što se govori o proroku Iliju u knjizi o Kraljevima.”
Govoreći o smislu klauzurnih karmelićanki, o. Vinko Mamić naglasio je kako to što skrbe za Božje stvari ne znači da ne djeluju u svijetu.
“To je upravo i primjer svete Mala Terezije koja je zaštitnica misija jer je život posvetila molitvi za misionare da šire evanđelje u skladu s Božjom voljom.”
Iako se ne zna tko karmelski red utemeljio, ali poznato je tko su ga reformirali, a to su bili sv. Terezija Avilska i sv. Ivan od Križa. Prema riječima Teodore Živković, sv. Terezija Avilska čula je riječ od Gospodina da treba obnoviti karmelski red i osnovati nove samostane.
“Djelujući po principu slušanje Božje riječi, a potom djelovanja, sv. Terezija Avilska našla je veliku pomoć u sv. Ivanu od Križa obnavljajući karmelski red na način da se iziskuje veća prisnost s Gospodinom, a manje odnosa sa svijetom. Klauzura zapravo dolazi od sv. Terezije Avilske.”
Živković je naglasila kako Karmelski svjetovni red okuplja ljude svih dobi i stručnosti, a naglasila je kako je malo poznato da svećenici koji nisu redovnici mogu također biti članovi toga reda pa je tako i papa Ivan Pavao II. u pismo podrške Prvom kongresu Karmelskog svjetovnog reda otkrio kako je i on član Svjetovnog karmelskog reda.
Za razliku od klauzurnih karmelićanski, postoje i karmelićanke Božanskog Srca Isusova. Kako je rekla s. Lidija Vuksanović, karmelićanke Božanskog Srca Isusova su samostalna družba koja je osnovala bl. Marija Terezija od sv. Josipa 1891. godine.
“Zapravo ono što je ona osjećala da treba učiniti i što je nazivala Božjim djelom je karmelska duhovnost i to je naša bit, ali ovaj apostolski dio htjela je prenijeti u svijetu jer je od malena imala potrebu osnovati dom za napuštene i beskućnike. Ona je spojila tu kontemplaciju i akciju u našoj zajednici. Ona je u spajanju karmela i Božanskog Srca Isusova spojila molitvu i zadovoljštinu. Cilj je bio odgovoriti na potrebe svijeta i vremena kada je živjela i vidjela je potrebu rada s napuštenom djecom. ali zapravo je otvoriti se svima kojima je potrebno, odnosno spasiti sve i predati ih Srcu Isusovu.”
S. Lidija naglasila je kako je bl. Marija Terezija od sv. Josipa bila odgajana kao protestantkinja te kad je prešla na katoličku vjeru roditelji su je izbacila iz doma te je postala beskućnik. Budući da je bl. Marija Terezija od sv. Josipa posebno voljela lik i djelovanje sv. Josipa sve domove za napuštenu djecu i starije osobe stavila je pod njegovu zaštitu jer joj se svidjelo kako je brinuo za Isusa i njegovu majku.