Tribina o „Deklaraciji o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot“ na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu

Tribina je održana u sklopu fakultetskog predmeta „Međureligijski dijalog“. Kao nositelj predmeta doc. dr. sc. Tomislav Kovač je u pozdravnim riječima istaknuo kako papa Franjo i imam Al-Tayeb u Deklaraciji izričito pozivaju da se sadržaj tog dokumenta prouči i promiče u društveno-političkoj, akademskoj i kulturnoj javnosti, stoga je izrazio zadovoljstvo kako je KBF Sveučilišta u Zagrebu prva akademska institucija koja je ovom tribinom to učinila u Hrvatskoj i na ovim prostorima. Nazočne na tribini pozdravio je i dekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Mario Cifrak, koji je pohvalio dijalošku inicijativu Deklaracije iz Abu Dhabija i ove tribine njoj posvećene, te je izrazio srdačnu dobrodošlicu muftiji Hasanoviću.

Prvo izlaganje, uvodne naravi, održao je doc. dr. sc. Tomislav Kovač. Podsjetio je na kontekst potpisivanja Deklaracije, prikazao njezine glavne misli i osvrnuo se na neke njezine „sporne točke“. Najprije je istaknuo kako je posjet pape Franje Ujedinjenim Arapskim Emiratima doista povjestan, jer je to prvi put da je jedan papa posjetio Arapski poluotok, kolijevku islama, i da se ondje slavila sveta misa na otvorenom javnom prostoru. Ovaj posjet imao je i simboličnu dimenziju jer se dogodio u godini obilježavanja 800. obljetnice susreta sv. Franje Asiškoga i egipatskog sultana Malek al-Kamila (1219.-2019.), u jeki križarskih ratova i napetih odnosa između Istoka i Zapada, koji u mnogočemu podsjećaju na sukobe u današnjem vremenu. Naglasio je, također, kako Deklaraciju iz Abu Dhabija treba promatrati u kontinuitetu s dijaloškim nastojanjima Katoličke crkve od Drugog vatikanskog koncila naovamo, osobito na području kršćansko-muslimanskog dijaloga, osvrnuvši se pritom na pojedine dokumente i inicijative.

Docent Kovač je zatim u kratkim crtama prikazao sadržaj i glavne misli Deklaracije. Već u njezinom Uvodu jasno su izraženi ciljevi dokumenta: sve vjernike, a preko njih i njihove religije i sve ljude dobre volje, pozvati da njeguju bratske odnose kroz međusobno upoznavanje i dijalog, te da zajedno surađuju u očuvanju mira u svijetu i stvaranju pravednijeg društva. Istaknuo je kako su potpisnici Deklaracije njome željeli govoriti „u ime“ Boga koji je stvorio svijet i sve ljude, ali i u ime svakog čovjeka i naroda koji je na bilo koji način progonjen, zlorabljen, žrtve ekonomske pohlepe i drugih napravdi. Isto tako, „Deklaracija iznosi preciznu i zabrinjavajuću dijagnozu našega vremena“, rekao je Kovač, upozoravajući posebno na sve razorniju prisutnost ideoloških, nacionalnih, religijskih i drugih ekstremizama. Glavni uzrok krizā u današnjem svijetu je, prema Deklaraciji, „anestezirana ljudska savjest“ koja nije više kadra razlikovati dobro od zla i koja postaje nemoćna za djelovanje. Docent Kovač se u zadnjem dijelu svog izlaganja osvrnuo i na određene „sporne točke“ Deklaracije, koje su među analitičarama izazvale pitanja. Izdvojio ih je tri: zašto u Deklaraciji, koja se izričito zalaže za „slobodu vjerovanja, misli, izražavanja i djelovanja“ svake osobe, nije izrikom spomenuta sloboda savjesti, kao neizostavni temelj slobodi vjerovanja? Kako teološki opravdati religijski pluralizam kao izraz „Božje volje i mudrosti“? Je li uvođenje koncepta „punog državljanstva“ i odbacivanje „diskriminatorsko korištenje izraza manjine“, za što se zalaže Deklaracija, doista dobro i svugdje svrsishodno rješenje? Kovač je također propitkivao utemeljenost samog pojma „bratstva“ kao središnjeg pojma Deklaracije, te je postavio pitanje može li univerzalno bratstvo „po čovještvu“ (jer su svi ljudi Božja stvorenja) zamijeniti „bratstvo po vjeri“ (utemeljeno na konfesionalnoj povezanosti vjernika), odnosno, može li vjera u Boga dati još veću važnost i kvalitetu sveopćem bratstvu među ljudima? Unatoč nekim njezinim nedorečenostima Kovač je zaključio kako je Deklaracija iz Abu Dhabija bogat, izazovan i poticajan dokument koji poziva kršćane i muslimane, kao i cijelu svjetsku javnost, na promišljanje i djelovanje u današnjim kritičkim vremenima.

Drugo izlaganje imao je muftija dr. Aziz ef. Hasanović, koji je osobno nazočio na Međunarodnoj konferenciji o „ljudskom bratsvu“ u Abu Dhabiju, u sklopu koje je potpisana Deklaracija o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot. Muftija Hasanović je na toj konferenciji pozvan kao član predsjedništva Euroazijskog islamskog vijeća i jedan je od rijetkih muslimanskih vođa iz Europe koji je ondje bio prisutan. U svojem izlaganju, muftija je ponajviše iznio svoje osobne dojmove o konferenciji u Abu Dhabiju i o važnosti njezine Deklaracije, koju smatra „najvećim dosegom u kršćansko-muslimanskom dijalogu nakon Deklaracije Nostra aetate Drugog vatikanskog koncila.“ Naglasio je kako nas Deklaracija iz Abu Dhabija sve podsjeća da „dijalog nema alternative“ i da će ljudi ili živjeti zajedno u miru ili će jedni druge uništavati. Istaknuo je povijesno obilježje Deklaracije iz Abu Dhabija, osobito činjenicu da Ahmad Al-Tayeb nije Deklaraciju potpisao samo kao veliki imam sveučilišta Al-Azhar u Kairu (Egipat), najmjerodavnije doktrinarne instance sunitskog islama, nego prije svega kao predsjednik Vijeća starješina, čije je sjedište upravo u Abu Dhabiju. To Vijeće je osnovano 2014. godine s ciljem nadilaženja podjela i sporova unutar islama, borbe protiv ekstremizma i promicanja vjerske poruke humanih vrednota i tolerancije. Ova činjenica povećava važnost Deklaracije iz Abu Dhabija u muslimanskom svijetu.

Muftija Hasanović je, također, spomenuo različite inicijative Ujedinjenih Arapskih Emirata na području međureligijskog dijaloga i suživota, s obizom da u toj zemlji od 10 milijuna stanovnika preko 85% stanovništva čine radnici stranog podrijetla, ponajviše s Bliskog istoka, Azije i Afrike. Naveo je primjer kako je sadašnji prijestolonasljednik Emirata, Mohammed bin Zayed Al-Nahyan, nedavno preimenovao jednu od najvećih džamija u Abu Dhabiju u džamiju „Marije, Isusove majke“, u znak poštovanja prema religijskoj različitosti u toj zemlji. Pohvalio je, također, činjenicu da su Emirati dozvolili da se slavi misa na njihovom glavnom stadionu Zayed Sports Cityu, na kojoj se okupilo oko 180 000 vjernika, među kojima 4000 muslimana, Na kraju je istaknuo kako „hrvatski model“ uređivanja odnosa između države i islamske zajednice može poslužiti kao primjer ne samo za druge zemlje Europske Unije, nego i u muslimanskim zemljama i njihovom odnosu prema vjerskim i drugim manjinama. Muftija Hasanović je, na kraju, pohvalio dijalošku inicijativu ove tribine na KBF-u i najavio mogućnost da iduće godine Islamska zajednica u Zagrebu, u suradnji s Katoličkom crkvom i drugim vjerskim zajednicama, organizira veliki skup prigodom prve godišnjice potpisivanja Deklaracije iz Abu Dhabija.

Nakon izlaganja uslijeda je duga i plodna rasprava s brojnom publikom i među samim izlagačima. Postavljala su se pitanja koliko Deklaracija iz Abu Dhabija obvezuje kršćane i muslimane i na koji način njezina načela primjenjivati u praksi; može li ova Deklaracija pripomoći u integraciji muslimanskih izbjeglica i migranata u europskim društvima; kako protumačiti dijaloški preokret Katoličke crkve prema drugim religijama i papinog implicitnog priznavanja religijskog pluralizma itd.

Na kraju tribine, doc. dr. sc. Tomislav Kovač je zahvalio studentima i drugim posjetiocima što su došli u tako velikom broju. Sve je pozvao da pročitaju Deklaraciju o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot te da se njezinim načelima nadahnjuju u svojem studiranju i radu. Posebno je zahvalio muftiji Hasanoviću što je prihvatio sudjelovati na ovoj tribini, naročito na samom početku ramazana, mjeseca obvezatnog posta koji je jedan od stupova islamske vjere.

Tribinu je moderirala studentica Valentina Peršun u ime Studentskog zbora i studentskog časopisa Spectrum KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.