Korizmeni broj „Brata Franje“
Brat Franjo
U korizmenom broju „Brata Franje“ urednica Antica-Nada Ćepulić čitatelje poziva „osluškujmo ove korizme pijetlov pjev koji nas poziva na kajanje, plačimo nad svojim grijesima i čistimo se od njih, recimo po svojim djelima Isusu da ga ljubimo i brinimo se za spas svojih bližnjih!“.
Uz temu broju, fra Nikola Vukoja u tekstu „Križevna i pashalna dimenzija življenja sv. Franje“ posebno upućuje na završnu fazu Franjina zemaljskoga života kad njegovo vjerničko iskustvo dotiče i otvara se blizom pashalnom dovršenju.
Rubrika „franjevački mistici“ predstavlja lik Margarete Kortonske (1247.-1297.). Fra Bernardin Plantek ističe kako je sv. Margareta koja je živjela i djelovala u franjevačkom redu, vrlo slična poznatoj sv. Riti iz Cascie, koja je pripadala augustinskom redu.
M. Tarzicija Čičmak, klarisa progovara o „Pedagogiji svete Klare“ koja se odražavala kroz pokoru/obraćenje, služenje i poslušnost, uzajamnu ljubav i čudesa.
Fra Darko Tepert pišući o evanđeoskim savjetima u Bibliji u ovome broju upućuje na temu „Poslušnost u Novom zavjetu“ te naglašava kako Novi zavjet kao uzor poslušnosti postavlja najprije Isusa Krista i njegovu poslušnost Ocu, koja svoj temelj ima u pouzdanju u Oca i ljubavi koja vlada u Presvetom Trojstvu. Kršćanin, da bi doista iskusio i živio Božju ljubav, treba se i sam pouzdati u Boga, predajući se sasvim u njegovu volju, onako kako je to učinila Marija, prihvaćajući Božju riječ i odlučivši samo njemu služiti, onako kako to potiče Isus svakoga kršćanina u Govoru na gori.
U tekstu „Kao hodočasnici i putnici“ fra Marinko Pejić podsjeća kako je „živjeti kao putnici i hodočasnici uključivalo i poseban odnos prema vrlini gostoprimstva. Putujući propovjednici u svom naviještanju evanđelja ovisili su u mnogome, o velikodušnosti obitelji koje su posjećivali. Fratrima je zato bilo dopušteno jesti od svih jela koja bi domaćini pred njih stavili, bez obzira na propise o postu, jer su često kucali na vrata siromašnih ljudi i trebali su se zadovoljiti onim što je domaćin imao i to sa zahvalnošću prihvatiti“. Tu je posebno posvijestio važnost gostoprimstva, krepost „koja bi morala ostati trajno živa u našem životu, posebno danas, kada stotine stranaca i nevoljnika kuca na naša vrata“.
Fra Daniel Patafta započinje novi niz „Bratovština ‘Pojasa sv. Franje’ u samostanima kontinentalne Hrvatske“, dok o biblijskim porukama na Michelangelovim freskama piše Claudia Kirasić, OFS.
List donosi i prilog, tekst pobožnosti Križnoga puta koji je napisala Tatjana Račić Žlibar, kao i prigodna promišljanja članova Franjevačkog svjetovnog reda Ružice Lice, Štefice Šimunić i Renata Matića.
Fra Augustin Kordić, OFMConv. nastavlja niz o štovanju bl. Nikole Tavilića između Prvoga i Drugoga svjetskog rata (1914.-1945.). U tekstu donosi kratke zabilješke o štovanju u Slovačkoj i Argentini, te među Gradišćanskim Hrvatima. Osvrće se i na rad na proglašenju svetim Nikole Tavilića, pripremu za nacionalno hodočašće u Rim 1939. i peticiju proglašenja bl. Nikole Tavilića svetim. Podsjeća kako je spiritus movens svega ovoga bio zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac.
Kao uzor u ovome broju pred čitatelje se stavlja službenica Božja Maria Concetta Pantusa di Marco (3.2.1894.-27.3.1953.).
„Brat Franjo“ donosi i sjećanje na nedavno preminulog prof. dr. fra Emanuela Hoška.