Pokopan fra Tomislav Fabijan Batinić, svećenik i redovnik Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru

Dobri fratar – jednostavan u svojoj jednostavnosti

Sprovodne obrede na groblju Lovrinac u Splitu predvodio je gvardijan fra Anselmo Stulić, koji se je tom prigodom u svoje ime i uime braće franjevaca o pokojnog fra Tomislava oprostio riječima:

“Bio je to čovjek koji se nikom i nikad nije žalio ni tužio na svoje muke ni na nevolje koje su ga pratile, premda je i u ova dva posljednja desetljeća imao zdravstvene poteškoće. Bio je radišan, skroman, jednostavan u svojoj jednostavnosti. Služio je Bogu, braći i svakom čovjeku, a posljednjih mjeseci služio je Bogu u ispovjedaonici pružajući  utjehu… Uvijek raspoložen, poslušan, vjeran u vršenju svoje službe prema svojim mogućnostima. Fra  Tomislava je krasio  naziv „dobrog fratra“.  U predvečer svoje smrti, na moj upit „kako je“, kazao je „Odlično“. Naš brat fra Tomislav usnuo je mirno u Gospodinu, nitko nije  vidio njegovu smrt. Našli su ga kako mirno sklopljenih očiju spava…  Ovaj ovozemni život mu je bio ispunjen radom i posluhom, ostavio je trag dobrog fratra koji svakoga ljubi i prihvaća. Zato ćemo se danas za našega brata fra Tomislava moliti da ga Bog obdari svojom ljubavlju za sve ono što je on s ljubavlju činio u svom životu. Amen.”

Sprovodnu misu u crkvi sv. Ante na  Poljudu predvodio je provincijal fra Andrija Bilokapić u suslavlju gvardijana fra Anselma i oko dvadesetak svećenika, a uz sudjelovanje brojne obitelji, prijatelja, redovnica i župljana župe sv. Ante na Poljudu.
U propovijedi fra Andrija je govorio o Isusovoj „Molitvi Slave“, o Molitvi, koju Isus moli prije nego što će umrijeti i uskrsnuti, u kojoj unosi čovjeka u odnos s Ocem, da bude Jedan – Sveto Trojstvo, koje smo jučer slavili.

“Isuse došao je čas da postaneš život vječni. Tamo gdje mi plačemo da smo izgubili, Isus govori o slavi. Pred tom Isusovom molitvom treba stajati u šutnji i diviti se. Sin proslavlja Oca a Otac slavi Sina. Oni zajedno proslavili su čovjeka. A naš brat Tomislav stupivši u franjevački red odlučio se odazvati Isusovu pozivu. Živio je bratstvo, koje ga je uistinu resilo cijeloga njegova ovozemnoga života. Resio ga je osmijeh i veselo lice, a u njegovom pogledu i u osmjehu u kojem se zrcalio sjaj ogledali smo se u svakom našem susretu”.

“Bio je obdaren malenošću, radišnošću, imao je milost rada, bio je dobroćudan, plemenit, skroman i neprimjetan. Zahvaljujemo Bogu što smo s Tomislavom živjeli, i nadamo se da nam je oprostio ako smo ga uvrijedili, jer naš Isus s Križa oprašta… Dragi brate fra Tomislave počivaj u Ocu u kojeg si vjerovao i darovao svoj život prema svojim talentima  i mogućnostima. Amen!“- završio je svoju propovijed fra Andrija. Potom se od fra Tomislava kratko oprostio i fra Veselko Grubišić iz Samostana Male braće iz Dubrovnika, koji se iste godine zaredio za svećenika. Kazao je, između ostaloga, kako su iz Bosne i Hercegovine došli u Dalmaciju… „Nakon što su Rusi ušli u Čehoslovačku, poslali su  nas u Austriju, gdje smo završili studij i zaredili se. Potom smo se vratili u domovinu Hrvatsku. Osim  nas dvojice bili su tu još fra Ante Čotić  i Stjepan Crnogorac, koji je 1972. nestao iz svog stana u Salzburgu, (UDBA ga odvela i ubila). Tih godina je bilo i „Hrvatsko proljeće“  i „Bugojanksi Feniks“… Nije bilo lako… Ovdje na Poljudu smo zajedno proslavili 25. godina svoga misništva i pripremali smo se za 50. obljetnicu, ali, evo, on je požurio i ostao sâm sam… “, rekao je fra Andrija Bilokapić u propovijedi.

Riječi sućuti braći franjevcima i obitelji uputio je i nadbiskup splitsko- makarski mons. Marin Barišić te uprava HNK Hajduk iz Splita.

Životopis fra Tomislava Fabijana Batinića

Fra Tomislav Batinić, krsnim imenom Fabijan, rodio se 7. siječnja 1945. u mjestu Ponir-Krupa kraj Uskoplja u Bosni i Hercegovini, od oca Joze i majke Ivke r. Kelava kao četvrto od osmero djece. Srednju školu pohađao je u Zadru i u Pazinu. Po završetku drugog razreda gimnazije pristupio je Novicijatu Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru 1963. na Košljunu, gdje je 1964. položio svoje prve redovničke zavjete.

Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja služio je vojni rok u Rumi i Beogradu od 1965. do 1967. godine. Treći razred gimnazije nastavio je u Franjevačkoj gimnaziji na Poljudu gdje je maturirao 1968. godine. Svečane zavjete položio je u Zadru 7. rujna 1968. godine, a studij teologije nastavio je u Salzburgu u Austriji gdje je za đakona zaređen u Innsbrucku 18. prosinca 1972. godine, a za svećenika na svetkovinu Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1972. po rukama biskupa Paula Ruscha u Silzu kraj Innsbrucka.

U Provinciju se vratio 1974. gdje je obavljao razne službe, od župnog vikara, župnika, gvardijana. Najprije je bio župni vikar u Župi Gospe Delorite na Kunu, potom je 1976. imenovan župnikom. Od 1978. do 1979. nalazi  se na raspolaganju provincijalnom ministru u Samostanu sv. Frane u Zadru. Godine 1979. premješten je u samostan sv. Franje u Rovinju gdje ostaje kao župnik Župe Sv. Antuna, opata u Rovinjskom selu do 1994. godine, a od 1991. do 1994. vrši i službu gvardijana Samostana Te godine premješten je za gvardijana i župnika u Samostan sv. Ante na Čiovu odakle je 1997. premješten na Kunu Pelješku.

Od 2000. do 2003.  na službi je u Samostanu sv. Ante na Poljudu, kada odlazi u Samostan  Gospe od Milosti na Hvar. Godine 2006. premješten je ponovno u samostan  Sv. Ante na Poljud gdje je tri godine bio gvardijan. Tu je bio do smrti, vršeći predano službu ispovjednika.

Preminuo je u četvrtak, 27. svibnja, u Kliničkoj bolnici „Križine“ u Splitu, u 76. godine života, 57 redovništva i 49 svećeništva, a pokopan je u ponedjeljak 31. svibnja na splitskom groblju Lovrinac.