Sprovod fra Mladena Pejića

Sprovodnom euharistijskom slavlju u samostanskoj crkvi u Krku predsjedao je krčki biskup Ivica Petanjak, a koncelebrirali su provincijal fra Ivo Martinović, gvardijan fra Petar Grubišić, dvadesetpetorica redovnika iz Provincije i petnaestak drugih svećenika, među kojima su bili svećenici Krčke biskupije, drugi dijecezanski svećenici te redovnici s Krka. Uz fra Mladenovu braću i sestre, njihove obitelji i rodbinu sudjelovale su milosrdne sestre sv. Križa, njegovi prijatelji te vjernici iz grada Krka.

Biskup je, izrazivši na početku slavlja sućut fra Mladenovoj braći i sestrama i redovničkoj zajednici franjevaca trećoredaca, protumačio liturgijska čitanja tog dana (Jr 18,1-6 i Mt 13,47-53) i povezao ih sa sprovodnim slavljem. „Prorok Jeremija promatra kako lončar uzima glinu u svoje ruke, svakoj posudi poklanja neizmjernu pažnju, svaku izgrađuje s ljubavlju i strpljenjem. (…) I svaka od njih koja nije postala onakva kako ju je on zamislio, lončar ponovno mijesi, obrađuje i oblikuje, sve dok njegov promisao ne postane vidljivo djelo“, pojasnio je biskup.

U trenutku oproštaja od naših pokojnika, dodao je, zorno je  i jasno „da je svaki od nas samo prah i voda, zemlja, blato, glina“ i da Bog „svakoga oblikuje svojim rukama i utiskuje u nas svoju dušu, svoju misao i želju! No „utisnuo je u nas i dar slobode“ te „samo u slobodi (…) možemo shvatiti i prihvatiti da nas Bog kao najbolji prijatelj može i treba kroz naš život (…) ponovno uzeti u svoje ruke i ponovno oblikovati i dorađivati sve do onoga dana kad se k njemu konačno ne vratimo“.

Isus u današnjem Evanđelju, napomenuo je, „govori o kraljevstvu nebeskom kao o mreži koja je bačena u more i koja iz njega izvlači svakovrsne ribe“ i istaknuo da je „more u Bibliji simbol smrti“ i da „biti izvučen iz mora znači biti spašen“. Fra Mladena, „kao redovnika i svećenika Isus Krist je na posebni način uhvatio u svoju mrežu i izvukao van da ga učini ribarom ljudi, da po njemu drugi upoznaju i dođu do Isusa Krista i da zahvaljujući i njemu izgrađuju kraljevstvo Božje u svijetu“. „Dok se od njega opraštamo i za njega molimo (…) molimo i za sebe i za pokojnog fra Mladena da nas na koncu našeg i njegova prijelaza dočeka neizmjerno milosrđe Božje“, zaključio je biskup Petanjak.

Na kraju mise provincijski tajnik fra Zvonimir Brusač iznio je tijek života fra Mladena Pejića, a zatim se nazočnima obratio provincijal Martinović. Najprije je zahvalio biskupu Petanjku za predvođenje slavlja, taj „znak bratske blizine i poštovanja“ prema fra Mladenu, samostanu i Provinciji, njegovoj braći i sestrama, rodbini i svim ožalošćenima.

Naglasio je da su fra Mladena „temelji vjere, molitve i života, koje je primio od svojih roditelja i u svojoj obitelji, pratili u djetinjstvu i mladenaštvu, u njegovoj formaciji u sjemeništu i bogosloviji, ali i poslije u životu, kao jednostavnog i skromnog fratra i svećenika“.  U obitelji je, dodao je, primio još dvije temeljne dimenzije svog života „koje su bile prepoznatljive u njegovom životu i radu: zajedništvo i dobrota“.

Fra Mladen je volio i promicao zajedništvo. Njegova je dobrota „uvijek bila spontana, iskrena, jednostavna i nenametljiva“. No, „njegovo srce nije bilo prožeto samo dobrotom, nego i traganjem za Bogom“. To se traganje „najbolje zapažalo u njegovu profesorskom radu, dok je predavao vjeronauk u sjemeništu na Šalati i u propovijedima  za koje se spremao čitajući različitu filozofsku, teološku i biblijsku literaturu“. Bio je omiljen kod svojih učenika i rado slušan od vjernika kojima je tumačio Božju riječ. „Fra Mladen je želio da njegove propovijedi budu najprije njegovo osobno traganje za Bogom, a zatim da ono što je svojim osobnim razlučivanjem spoznao i otkrio prenese vjernicima i svojim slušateljima“, rekao je provincijal.  Na kraju je podsjetio na fra Mladenovu veliku zaljubljenost u sport i na to da je to bio jedan od načina njegove povezanosti s mladima u pastoralnom radu.

Zatim je pročitano pismo sućuti koje je samostanu u Krku i cijeloj redovničkoj Provinciji uputio fra Mario Jurić, OFM, gvardijan franjevačkog samostana u Tolisi, rodnoj župi fra Mladena.

Biskup je nakon mise predvodio obred posljednje preporuke i oproštaja, a obred polaganja tijela u samostanski grob vodio je provincijal na groblju uz Samostan Svete Marije na Glavotoku na otoku Krku, u nazočnosti fra Mladenove braće i sestara, redovnika franjevaca trećoredaca i prijatelja.