Uloga svećenika u Crkvi i društvu
Susret permanentne formacije mladih svećenika Riječke metropolije u Domu pastoralnih susreta u Lovranu
Duhovna zvanja za obnovljeno lice Crkve bio je naslov susreta permanentne formacije mladih svećenika Riječke metropolije koji su se okupili 26. i 27. ožujka u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. Bio je to nastavak susreta održanog pod istim naslovom u studenome, kada su svećenici razmatrali o biti svog poziva i međusobnim odnosima.
„U drugome dijelu iste teme govorit ćemo o svećeničkom pozivu u djelovanju prema drugima te o recepciji, shvaćanju i prihvaćanju svećeničkih zvanja unutar Crkve i društva“, objasnio je mr. Mario Gerić, ravnatelj Metropolitanskoga pastoralnog instituta koji je organizator ovih susreta.
Svećenike je na početku pozdravio riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić, potaknuvši ih na stalno učenje i usavršavanje.
„Nije isto biti svećenik sada ili prije tridesetak godina. Danas su ljudi više samosvjesni i kritični, ne vole predavanja i moraliziranja nego više traže razgovor. Žele biti potaknuti na razmišljanje i samostalno donošenje odluka. Stoga treba osluškivati njihova pitanja i probleme te im na to ponuditi od odgovore“, rekao je nadbiskup.
Prvo je predavanje održao dr. Nikola Vranješ te u njemu analizirao načine i oblike komunikacije i ophođenja svećenika i vjernika prema teologiji II. vatikanskoga koncila. Istaknuo je kako je susret u vjeri cilj pastorala, pa bi tako i svo pastoralno djelovanje trebalo promatrati kroz prizmu susreta i služiti tome. „Imajte na umu naše osnovno poslanje, a to je susret s osobom kojoj treba pomoći na putu spasenja“, istaknuo je dr. Vranješ mladim svećenicima. Objasnio je kako to podrazumijeva susret s različitim osobama, s različitim razinama ukorijenjenosti u vjeri i kako je potrebno prilagoditi se njima.
„Svećenika treba krasiti pastoralna razboritost i njegova bi djela trebala voditi putem dijaloga. Dijalog stvara susret, a u susretu se rađa zajedništvo. Bog je prvi koji dijalogizira s čovjekom i time nam pokazuje put“, rekao je predavač.
Dr. Jerko Valković govorio je o tome kakvu sliku javni, državni ili privatni, mediji stvaraju o Crkvi. Istaknuo je kako mediji o Crkvi pišu držeći se svojih postulata te Crkvu najčešće smještaju u kontekst društvenih odnosno političkih tema. Nedavno provedeno istraživanje na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu pokazalo je da mediji u Hrvatskoj Crkvu prikazuju kao čuvaricu kulturne baštine, ali svakako su im kao tema zanimljivi i sukobi, nesporazumi, špekulacije i financije. Tu dakako spadaju i seksualni skandali, a mogu se pronaći i prilozi o nadnaravnim događajima, čudesima, egzorcizmima. „Tu je vrlo malo vjerskog sadržaja, a iznenađuje da je malo i etičkih tema“, rekao je dr. Valković. Istaknuo je da u tim medijima ima vrlo malo stručnih osoba po pitanju vjere, općenito malo je ljudi koji govore uime Crkve.
Odgovornost je obostrana, s jedne strane svećenici se boje istupiti javno o nekoj vjerskoj temi, s druge strane medijima te teme koje su zahtjevnije i dublje nisu zanimljive.
Okupljene je potaknuo da ne bježe od novinara i korištenja medija, ali s druge strane i da ne podlegnu njihovoj logici i površnim informacijama nego da promoviraju istinsku komunikaciju.
„Moramo biti svjesni da živimo u svijetu medija, uronjeni smo u njega. Ako toga nismo svjesni onda smo više podložni manipulaciji.“
Rektor riječke bogoslovije dr. Mario Tomljanović govorio je kako prepoznati krizne situacije u svećeničkom životu, kako reagirati i donijeti odluku promjene. Posljednje predavanje održali su vjernici laici, Tatjana i Jože Medved iz Ljubljane, koji su sa svog aspekta pokušali definirati mjesto prezbitera u kršćanskoj zajednici prema II. vatikanskom koncilu. Iz osobnog svjedočanstva potvrdili su kako vjernici, a pogotovo vjerničke obitelji, mogu pomoći svećenicima u njihovom poslanju, kao što s druge strane i svećenici mogu biti veliki blagoslov za svaku obitelj pa tako i pomoć u kriznim situacijama.