Hodočasnici Splitsko-makarske nadbiskupije u duhovnom središtu poljskog naroda
Hodočasnici Splitsko-makarske nadbiskupije u Čenstohovi
„Tko želi znati kako kuca srce Poljske, mora doći na Jasnu Goru“, rekao je sv. Ivan Pavao II. Osjetili su to i hodočasnici Splitsko-makarske nadbiskupije trećeg dana hodočašća u zemlju toga sveca naših dana, 9. listopada, čim su stupili na sveto tlo glavnog marijanskog svetišta poljskog naroda - svetišta Crne Gospe, Gospe od Jasne Gore, u Čenstohovi.
Još od 1382. godine tamo se časti čudotvorna milosna slika – ikona „Crne Majke Božje” čije vrijeme nastanka i porijeklo nije poznato. Ikona prikazuje Mariju s djetetom Isusom u naručju, a legenda govori da ju je naslikao sv. Luka. Nju je krajem XIV. stoljeća samostanu pavlina darovao vojvoda Ladislav iz Opolea. Vrlo brzo slika je privukla hodočasnike iz poljskoga kraljevstva iz Prusije, iz Šleske i Mađarske. Već godine 1430. unutar pavlinskog samostana za sliku Majke Božje Jasnogorske izgrađena je crkva koja je godine 1430. opustošena, samostan je opljačkan, liturgijsko posuđe pokradeno, a s Marijine slike kradljivci su ukrali drago kamenje koje su hodočasnici tamo ostavljali. Sama slika izrezana je s dva reza po desnoj strani obraza Majke Božje i tako oštećena.
Nakon napada Šveđana na Poljsku godine 1655. i uspješne obrane Jasne Gore, neočekivana pobjeda počela se pripisivati zagovoru Majke Božje. Tadašnji kralj prozvao je Mariju Kraljicom poljske krune i zaštitnicom zemlje. I kasnije je s tim svetištem bila povezana sudbina same Poljske. Čak su i u tijeku II. svjetskog rata ljudi onamo išli na tajna hodočašća da prikupe duhovnu snagu protiv nacista, a to se događalo još mnogo više kada je Poljska došla pod utjecaj Sovjetskog Saveza. Dolazak u to svetište pape Poljaka, Ivana Pavla II. odigrao je veliku ulogu u svrgavanju komunizma u Poljskoj deset godina kasnije i kasnijem porazu komunizma u istočnoj Europi i Sovjetskom Savezu.
Nakon nekoliko obnova tokom povijesti tamošnja gotička katedrala koja danas nosi ime Uznesenja Blažene Djevice Marije godine 1906. proglašena je bazilikom. Upravo na tom najsvetijem mjestu za poljski narod splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je misno slavlje, a propovijedao je pastoralni vikar mons. Nedjeljko Ante Ančić.
Spominjući nekoliko usporedbi između Poljaka i Hrvata kroz burnu i tešku povijesti obaju naroda, posebno se osvrnuo na pobožnost prema Majci Mariji koja resi i jedne i druge, a koja je dokazana tijekom višestoljetnih napada na njihove zemlje od brojnih osvajača i destrukcije od strane raznih totalitarnih režima, za vrijeme kojih je vjernički puk doživio toliko utjehe i uslišanja. Posebnu paralelu povukao je između Svetišta Gospe od Jasne Gore i Svetišta Gospe Sinjske. Naglasio je kako i Poljacima i Hrvatima kao i svoj svojoj duhovnoj djeci Marija i danas svojim primjerom života progovara i potiče nas da svatko u svojim životnim prilikama osluškuje i prihvaća volju Božju te poziva da što više upoznamo i uzljubimo Isusa Krista. „Neka Bogorodica svijetli kao zvijezda jutarnja nama koji smo na putu prema konačnom cilju u nebu i neka nam bude pomoćnica u nevoljama i znak pouzdane nade i utjehe“, zaključio je mons. Ančić.
Oko 240 hodočasnika Splitsko-makarske nadbiskupije uputilo je svoje zahvale i prošnje Majci – Kraljici Poljske i Hrvatske i pridružili se tako nebrojenoj rijeci hodočasnika koji svakodnevno pohode to svetište.