Održana svećenička skupština Hvarske biskupije

Nakon molitve Trećeg časa biskup Palić pozdravio je tridesetak dijecezanskih i redovničkih svećenika. Poimenice je pozdravio prorektora za organizaciju i poslovanje Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. Gordana Črpića i svećenika hvarske biskupije, profesora na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu dr. Tončija Matulića. Bosanskom franjevcu fra Mariju Divkoviću poželio je dobrodošlicu u Hvarsku biskupiju u Sućuraj na otoku Hvaru. Svima je prenio pozdrav umirovljenoga hvarskog biskupa mons. Slobodana Štambuka. Spomenuo se pokojnih hvarskih svećenika don Jurice Carića i don Benjamina Capkovića koji su nedavno preminuli.

Potom je podsjetio na izbor dvanaestorice u Lukinom Evanđelju. „Događaj je to koji počinje s gorom. Isus je na gori u molitvi i cijelu noć provodi u molitvi. Ujutro silazi s gore i poziva dvanaestoricu: stvara zajednicu. Poziva ih po imenu. Nakon toga, s njima u polje, na ravnu, propovijeda, naviješta i ozdravlja. Zajedništvo s Bogom, zajedništvo s drugima, s braćom i služenje drugima – tri su izazova koji se stavljaju i pred nas danas“, istaknuo je biskup Palić.

„Početak svakog našeg djela, našeg služenja mora započeti našim zajedništvom s Bogom, koje se događa po molitvi, a osobito u euharistiji. Sačuvati i stvoriti prostor u svojem životu, gdje Boga možemo čuti i gdje nam Bog može govoriti veliki je izazov za sve nas danas. Nužno je potrebno provoditi vrijeme s Bogom, kako bismo uvijek bili svjesni tko smo i kome smo poslani i što Bog očekuje od nas. Drugi izazov pred kojim se uvijek iznova nalazimo jest zajedništvo s drugima. Da bismo bili sposobni stvarati zajedništvo i raditi na zajedništvu, potrebno je znati da smo ljubljeni i da nismo sami. Ako njegujemo zajedništvo s Bogom i vjerujemo njegovom glasu, onda smo sposobni stvarati zajedništvo. Zajedništvo nije uvijek romantika. Ali u zajedništvu možemo živjeti samo ako nam je srce duboko ukorijenjeno u Bogu. Papa Franjo će u pobudnici „Radost evanđelja“ reći da nas „način na koji se odnosimo prema drugima ozdravljuje, umjesto da nas čini bolesnima“. I poziva nas da ne „dopustimo da nam se ukrade zajedništvo“ (EG, 92). Ako pokušamo čuti glas Božje ljubavi u zajedništvu, onda ćemo brzo osjetiti da smo poslani služiti. I to je treći izazov. Zajednica nije malo sigurno mjesto, u kojemu ću provesti svoj život ugodno. Isus je osnovao zajednicu apostola kako bi ih poslao u svijet da naviještaju Radosnu vijest. Nismo pozvani samo u zajedništvo s Bogom i međusobno, nego da služimo ljudima. Stoga, ovakvi trenuci našega zajedništva, trebaju nam pomoći da sačuvamo prostor za govor s Bogom, prostor za molitvu. Ovi trenuci nam trebaju pomoći da sačuvamo prostor za izgradnju zajedništva, a da ne budemo posesivni. Želja mi je da ova naša skupština danas bude prigoda kako bismo sebe učvrstili u svom poslanju i jedni drugima dali podršku u našem služenju ljudima i na našem putu naviještanja Radosne vijesti. Papa Franjo kaže svima nama, i svećenicima i laicima, da smo poslani biti ‘kvasac u svijetu’. A to znači ‘naviještati i nositi Božje spasenje u ovaj svijet, koji se često gubi i koji ima potrebu dobiti odgovore koji ohrabruju, koji daju nadu, koji daju novi polet na putu” (EG, 114), poručio je svojim svećenicima biskup Palić.

Nakon toga prof. dr. Črpić održao je predavanje pod naslovom „Vrednote u Hrvatskoj od 1999. do 2018. prema European Values Study“. Istraživanje o vrednotama provodi se u Europi još od 1981. a Hrvatska se u taj projekt uključila s trećim valom istraživanja 1999. godine preko Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predstavljeni su nam rezultati zadnjeg (petog) vala istraživanja u Hrvatskoj (2017./2018.), uz usporedbu s rezultatima trećeg (1999.) i četvrtog vala (2008.). Istraživanje se najviše fokusirao na vrednote: obitelj, posao, politika, religija, moral-etika, socijalna osjetljivost-solidarnost, povjerenje prema ljudima i institucijama.

U „poretku“ vrednota daleko prednjači obitelj (99%). Brak je vrijedan/važan kod 80% pučanstva. Dobra plaća većini je najjači motiv za posao i rad (88%). Politička orijentacija govori da je za centar 43% ispitanika, dok se lijevo (28%) i desno (30%) orijentira približno sličan postotak ispitanika. Desna orijentacija prevladava među najmlađim ispitanicima. Uočljiva je tendencija slabljenja centra te jačanje lieve i desne opcije što pokazuje određenu radikalizaciju društva. Najviše ispitanika podržava demokratski politički sustav (91%), a 85% ispitanika bi radije prihvatilo stručnu nego političku Vladu. Mladi između 18-30 godina skloniji su autoritarnim režimima nego demokraciji. Uočljivo je kako od 1999. do 2018. opada važnost religioznosti kao vrednote. Solidarnost se pokazuje u brizi za bolesne i nemoćne o kojima se brine 82% ispitanika. Tzv. socijalna distanca pokazuje da 70% ispitanika ne želi za susjede imati narkomane i alkoholičare (60%), a i homoseksualce (39%). Uočljivo je da su mladi u toj distanci radikalniji. Povjerenje u ljude (tzv. socijalni kapital) je dosta nisko. Čak 87% ispitanika zauzima stav „nikad dovoljno opreza prema ljudima“. Po nepovjerenju u ljude vodeći smo u Europi. Najskeptičniji su mladi. Stručnjaci kažu da za funkcioniranje demokracije barem 30% populacije mora iskazivati povjerenje u druge. Stoga se čini da je u nas demokracija ugrožena. Pitanje o povjerenju u institucije pokazuje da je vojska institucija kojoj se najviše vjeruje (61%). Povjerenje uživaju i odgojno-obrazovne sutanove (51%) dok Crkva uživa povjerenje svega 38% ispitanika. Najmanje se vjeruje društvenim medijima/tisku i političkim strankama. Konstanta je da se u tri vala ispitivanja vidi stalni pad povjerenja u institucije, rapidna erozija povjerenja. Povjerenje u Crkvu je od 1999. – 2018. palo 26%. Ali zato raste povjerenje u Boga. Religijska samoidentifikacija otkriva da se 84% ispitanika smatra religioznima, nereligioznima 10%, a uvjerenim ateistima 6%. Raste broj uvjerenih ateista. Što se tiče prakticiranja kršćanskih obreda (mise) tjedno to čini 23% ispitanika; mjesečno 12%; povremeno 45%, a nikada 20%. Redovito slavljenje mise je palo 9%., a u rastu su ono „nikada“ i „povremeno“. S prakticiranjem molitve je nešto drukčije. Čak 57% ispitanika kaže da moli tjedno. Ispitivanja pokazuju kako su mladi prilično religiozni.

Predavač je izdvojio neke „detalje“ ispitivanja o religioznosti. Na kraju je istaknuo nekoliko zaključaka koji proizlaze iz ispitivanja: uočava se relativna stabilnost sustava vrijednosti, visoka očekivanja od braka/obitelji, brak se ne smatra zastarjelom institucijom, na političkom planu – radikalizacija, porast sklonosti autoritarnosti, stabilno nisko povjerenje u ljude i institucije. Spomenuo je i perspektive: povećati povjerenje u institucije, osloniti se na dobre postojeće prakse u okruženju, uzimati u obzir stanje stvari prilikom donošenja zakona tj. zakonima uređivati odnose, a ne propisivati ideale, jasna profilacija, ali paziti na ekstremizam, porast autoritarnosti, posebice kod mladih.

Zatim je župnik Supetra i upravitelj župe Škrip na Braču mr. don Pavao Gospodnetić na temelju dokumenta HBK „Da vaša radost bude potpuna“ govorio „O nekim naglascima rada s odraslima u župi“. Apostrofirao je dio predavnja prof. Črpića u kojemu se govori i o istraživanju stavova ljudi prema vjeri i Crkvi. Istaknuo je kako je taj dio predavanja zaključen rečenicom: „Pitanje je da li smo uspjeli institucionalizirati relativno veliki stupanj religioznosti u Hrvatskoj?“ Don Pavo je napomenuo da je to pitanje dobra poveznica s njegovim predavanjem. Jer, rad s odraslima je način kako bi se postavljeno pitanje moglo ostvariti. Napomenuo je kako „gotovo svi dokumenti od sedamdesetih godina pa na ovamo govore o katehezi odraslih kao glavnom i najvažnijem obliku kateheze“. U okviru našega pastoralnoga iskustva to može zvučati nekako nevjerojatno, jer je većina naših katetskih nastojanja usmjerena radu s djecom, s adolescentima ili mladima. No, u odraslima postoji jedna perspektiva, mogućnost koju rijetko koristimo. Pastoralno-katehetski rad s odraslima odvija se zmeđu stvarnosti i deala. Mi u stvarnosti imamo interesne skupine ili vjerničke krugove i pastoral sakramenata. U prvu skupinu spadaju  zupni zborovi, bratovštine te pokreti i udruženja vjernika, a u drugu zaručnički tečajevi i priprava za krštenje i vjenčanje, pa i za pričest i krizmu, jer se i tu događaju susreti s roditeljima, te  pohod bolesnicima.

Strukturama prve skupine treba pridavati veliku važnost i brižno ih njegovati. Ako ima problema, problem nije u skupinama nego u članovima. Spomenuti dokument spominje brojne skupine, zajednice, među kojima je Župno pastoralno vijeće i Župno ekonomsko vijeće o kojemu je don Pavao malo više govorio. Pritom je istaknuo kako „dobar ustroj župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća jedno od temeljnih polazišta za rad s odraslima“. Govoreći o bratovštinama kazao je kako „ u prosudbi djelovanja postojećih bratovština ne treba olako odbaciti njihovu ulogu, župni zborovi su jedna od nosivih grupa u pastoralu naših župa“. Tu su i molitvene grupe, grupe čitača i biblijske grupe koje „pružaju jedinstveno iskustvo i izrazito su pozitivne“. Dokument ističe važnost svih ovih grupa. Don Pavao je govorio i o katehetskim susretima pojedinih grupa. Kod ovih skupina ili krugova je glavni nedostatak vrlo slab ili nikakav evangelizacijsko-katehatski potencijal. Kao da su se zatvorili u sebe i kao da su sami sebi dovoljni, a papa Franjo uvijek nanovo snažno dovikuje: „Crkva je ili misionarska ili nije Crkva“.

Spomenuti dokument HBK preporuča neki novi model vjerničkih krugova, model  evangelizacijsko-katehetske zajednice vjernika koja bi imala za cilj osmisliti različite aktivnosti kako bi se proširilo djelovanje župe izvan njenih uobičajenih okvira. U tom smislu don Pavao je spomenuo katehetsku skupinu kulture duha. Naime, tvrdnja je pape Pavla VI kako je „rascjep između Evanđelja i kulture drama našega vremena“. Stoga je upravo svijet kulture potreban evanđeoskoga svjetla. Katehetsko djelovanje je prikladno i pozvano da to čini. Don Pavao je spomenuo i odgoj za dobro i promišljeno političko djelovanje. Jer, postoji potreba da se profilira novi, bolji, ispravniji način crkvenog angažmana u društvu, a s tim i u politici. To je odgoj ljudi za ispravan pristup politici; odgoj i osposobljavanje mladih na temelju socijalnog nauka Crkve. Don Pavao je istaknuo važnost obitelji u katehetskom procesu, jer u obitelji se stječe početno  životno i vjersko iskustvo koje nas obilježava kroz cijeli naš život. Župna kateheza ne može uspjeti bez suradnje s obiteljima. Obitelj su u prvom redu odrasli, supružnici, a tek onda djeca. U sadašnjem pastoralnom modelu glavnina katehetskih nastojanja usmjerena je djeci. Ljudi koje zanima vjera i ono vjersko su manjina. Manjina su i oni koji su izrazito protiv vjere i Crkve. Većina je negdje između. Na njih se može utjecati i oni su misionarski prostor Crkve. Bračni vikendi su jedan od suvremeni modela rada s obiteljima. Neki ih zovu „obiteljske škole“. Radi se o višednevnim susretima. „Mnogi bračni parovi u Hvarskoj biskupiji su zainteresirani za ovakve susrete“, kaže don Pavao.

Dokument HBK naziva duhovne obnove „vrlo pohvalnim inicijativama“, pogotovo u vremenima došašća i korizme. Hodočašća su također jedan način rada s odraslima koji donosi pozitivne plodove. Križni put u Hvarskoj biskupiji iz godine u godinu sve više budi interes naših vjernika, osobito onih srednjih godina.

Don Pavao je naveo i temeljna načela u katehetskom radu s odraslima koja se odnose na sve spomenute skupine. Opredjeljenje za katehezu odraslih pretpostavlja određenu promjenu koncepcije, promjene mentaliteta ili kako papa Franjo u svojoj pobudnici „Radost Evanđelja“ kaže „pastoralno obraćenje“. Rad s odraslima mora u sebi imati elemente kršćanske inicijacije, uvođenje u prvotno iskustvo vjere. U radu s odraslima potrebno je biti vrlo obazriv na stupanj zrelosti njihove vjere. Uz obazrivost potrebna je i postepenost u uvođenju u vjeru. To su načela božanske pedagogije koja uključuje hod na duge staze. Potrebno je ljude poticati. A hod na duge staze moguć je s onima kod koji se u srcu probudio interes za vjeru i ono vjersko, u kojima je prvi navještaj donio svoj plod. Susrete s roditeljima (npr. kod prve pričesti i krizme) treba iskoristiti za buđenje interesa. Presudno pitanje je naše iskustvo vjere, naš osobni i živi odnos s Bogom. Potrebno je pronaći živi izvor da bi se utažila žeđ. Nažalost, svugdje je jurnjava i aktivizam. Nova evangelizacija zahtjeva zauzetije pomaganje suvremenom čovjeku da izađe iz nutarnje pustinje i da nađe pravi model čovječnosti koji se očituje u Kristu. U tom smislu temeljno pitanje za naš pastoral je jesam li ja učinio taj korak, jesmo li mi došli do toga. Ako jesmo, onda se u nama probudilo veliko suosjećanje i sućut prema onima koji to nisu. Ako nismo ni mi, zašto onda strogo sudimo ovaj svijet, pogotovo odrasle u njemu o kojima je ovdje riječ. „Pastoralno obraćenje“ temeljna je misao dokumenta HBK. Crkva se uvijek i stalno treba obnavljati. Dokument HBK je određeni vjetar u leđa tom nastojanju, rekao je don Pavao.

Biskupski vikar za otok Brač i brački dekan te župnik Pučišća i upravitelj župe Pražnice don Ivica Huljev predstavio je prijedlog „Pravilnika Župnih ekonomskih vijeća“ i podijelio ga svima svećenicima od kojih je biskup Palić zatražio da prouče pravilnik te da svoje primjedbe dostave don Ivici, a onda će se donijeti odluka kad će pravilnik stupiti na snagu.

Na kraju je biskup Palić govorio svećenicima o raznim važnim pitanjima iz života unutar Hvarske biskupije i uputio im riječi ohrabrenja, a bolskim dominikancima zahvalio se za gostoprimstvo.