Budi dio naše mreže
Izbornik

Održan susret čitača u liturgiji Gospićko-senjske biskupije

Plitvice (IKA)

U subotu 16. studenog u pastoralnom centru Marije Majke Crkve na Mukinjama na Plitvicama održan je redoviti godišnji susret čitača u liturgiji Gospićko-senjske biskupije.

Ovogodišnji, 13. po redu susret započeo je molitvom Srednjeg časa koju je predvodio generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mr. Marinko Miličević. Središnju temu „O katehetskoj ulozi čitača“ za više od pedeset prisutnih čitača održao je mons. mr. Marinko Miličević jer je predviđeni predavač, rektor Bogoslovskog sjemeništa u Rijeci „Sv. Ivan Pavao II.“ mr. Mario Gerić, bio spriječen. Mons. Miličević je pojasnio da se svake godine čitači okupljaju u svojevrsnoj duhovnoj obnovi gdje predavači obrađuju teme bliske čitačima.

Pojasnio je na početku etimologiju riječi kateheza koja dolazi od grčkog glagola „katehein“ što znači učiniti da ječi. U tom kontekstu rastumačio je ulogu čitača kao onoga koji treba nastojati od sebe dati ono najbolje da bi Božja riječ odjekivala. Sam čitač također treba biti katehiziran Božjom riječju te mora naučiti kušati Božju riječ: „Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin“ (Ps 34), kako u Euharistiji, tako i u Riječi.

Naveo je da čitač ili navjestitelj Božje riječi, sam mora imati strahopoštovanje prema njoj. Kako stoji kod proroka Izaije 66,2: „Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.“ Dakle, Božjoj riječi se pristupa s vjerom i velikim poštovanjem, upravo jer je Božja! Zato se ona i naviješta s posebnog mjesta koje se zove ambon, štionik ili besjedište.

Potrebno je da se navjestitelj Božje riječi pripremi, da bude u duhu onoga što će navijestiti. To je važnije od bilo kakve čitalačke sposobnosti. Tek kada se uđe u duh onoga što će se navijestiti, tek tada riječ odjekuje u ljudskim srcima. Dobro naviještena riječ otvara vjernike dobroj propovijedi. Jasno je da čitač treba biti dobro informiran o Božjoj riječi, poznavati kontekst. Pa u tome smislu se preporučuje da čitači prate crkveni tisak koji obrađuje takvu tematiku, kao što je časopis „Živo vrelo“. Također se preporučuje da ima ABC misal u kojemu se nalaze sva nedjeljna čitanja i zapovjednih blagdana.

Na kraju je predavač ukazao na neke nezaobilazne točke na koje čitatelji trebaju paziti:

Priprema. Svaki čitač treba se pripremiti. Da je čitanje dobro proučio i da vrlo jasno zna koju Božju poruku navješćuje. Ako ima nedoumica oko naglaska kod nekih riječi, treba prethodno pitati svećenika kako se što naglašava.

Sabranost. Čitač treba biti sabran u duhu da bi što kvalitetnije navijestio Božju riječ iz svoga smirenoga srca. Zbog toga će doći ranije na misu. Nastojati biti što bliže oltaru i pomoliti se prije mise da može dobro navijestiti Božju riječ.

Prikladnost. Prikladnost se prije svega odnosi na odjeću koja dolikuje sakralnom prostoru. Osim toga, potrebno je paziti da se ne izlazi čitati s nekim predmetima koji nisu nužni, a koji bi privukli pažnju, kao što su futrole za mobitele, torbice ili slično. Svrha je navještaja da Božja riječ dođe do izražaja, a ne čitač. Čitač također treba izbjegavati kontrapost tj. oslonjenost na jednu nogu. Osim estetike, i koncentracija je bolja kada se na obje noge stoji ravnomjerno.

Usklađenost. Čitač mora biti usklađen s predvoditeljem euharistijskog slavlja i s pjevačkim zborom. On mora znati da li se psalam pjeva cijeli ili samo antifona ili se samo čita, itd.

Naći zamjenu. Čitač treba biti sposoban naći sebi prikladnu zamjenu ako je spriječen doći na svetu misu. U tome smislu ne smije biti pasivan, pa da svećenik ne zna tko će čitati te u zadnji čas traži nekoga po crkvi. Uostalom, tu se vidi i poniznost čitatelja koji mora biti sretan da će netko mlađi jednoga dana preuzeti njegovu službu. Već ga na neki način mora sam naći.

Na kraju je predavač rekao kako čitač treba biti kršćanin uzornoga života. Onaj koga prati dobar glas da ne ogovara, da je pošten, pravedan, pobožan i istinoljubiv, iz njegovih usta je i Božja riječ prihvatljivija svemu narodu.

Nakon kratke pauze, predavač je održao nagovor o tome kako da Božja riječ bude primjenjiva u vlastitom srcu. Kako joj se približiti? Kako meditirati? Kako kontemplirati? Kako Boga doživjeti u njegovoj svetoj riječi? Podsjetio je na riječi Drugog vatikanskog sabora koji kaže da Boga susrećemo u otajstvu njegove Riječi jednako kao i u Euharistiji navedene tijekom XII. opće skupštini Sinode biskupa u Rimu (2008.) na kojoj su sudjelovali delegati iz svih biskupskih konferencija iz cijeloga svijeta. Tema sinode je bila “Riječ Božja u životu i poslanju Crkve”, a zaključeno je da Riječ Božja treba biti u središtu i životu svakog pojedinca i svake obitelji.

„Svaki molitelj nad Božjom riječi ima molitveno iskustvo samo ga često ne zna registrirati. Ono je uvijek u skladu s našom slobodom, otvorenošću i čežnjom za Bogom. Molitveno iskustvo je korisno zapisati, katkad i nužno potrebno, ako želimo pratiti Božje zahvate u našem molitvenom iskustvu.  Kada razmatramo Božju riječ, potrebno je sve utišati oko sebe, posebno mobitel, tako da budemo što sabraniji. Ljubav se Božja može iskusiti samo u sadašnjem trenutku! Ako smo sabrani na taj trenutak, svjesni sebe i svjesni Boga, to je onda uvijek dobar početak za pravu molitvu koja donosi plodove preobrazbe našega života. S tom sviješću i iskustvom razmatranja kvalitetnije pristupamo i svim ostalim molitvama, posebno susretu s euharistijskim Isusom”, pojasnio je predavač.