Župa svetih Kuzme i Damjana u Kuzmincu proslavila nebeske zaštitnike

Župa u Kuzmincu na blagdan svojih nebeskih zaštitnika organizirala je duhovno-izletnički program za članove Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva i njihove goste. Sveti Kuzma i Damjan zaštitnici su, naime, liječnika, ljekarnika, kirurga, stomatologa, farmaceuta i primalja. Već nekoliko godina članovi Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva hodočaste na spomendan tih dvaju ranokršćanskih mučenika iz Arabije u malenu podravsku župu.

U zajedništvu s mons. Mrzljakom bilo je desetak svećenika iz Ludbreškoga dekanata, ali i šire, a prije početka misnog slavlja biskup je blagoslovio nedavno postavljenu ploču ispred ulaza u crkvu na kojoj su ispisana imena svih župnika Kuzminca od osnivanja župe u 15. stoljeću.

U homiliji u kuzminečkoj crkvi mons. Mrzljak govorio je o tome što znači biti vjernik – kršćanin – katolik. Istaknuo je kako smo svoju vjeru primili u obitelji, od roditelja ili djedova i baka, no kako su prvi vjernici, u prvom redu dvanaestorica apostola, sami morali povjerovati. Na riječi apostola povjerovali su mnogi u prvim vremenima, a bilo je i onih koji su svjedočili svojim mučeništvom, odnosno svoj su zemaljski život dali za svjedočanstvo, nastavio je mons. Mrzljak. „Među te prve mučenike ubrajamo svete Kuzmu i Damjana, prema predaji liječnike, ali koji su svoj život na zemlji davali za druge. Liječili su, i to besplatno, ne samo fizičke tegobe, već su brinuli i za duhovno zdravlje tako što su svjedočili o Isusu Kristu. To je bilo svjedočanstvo vjere koje se već 20 stoljeća prenosi. Bilo je vjerojatno i onih koji su se kolebali i nisu ustrajali. Koji su spasili svoj zemaljski život, ali su ga zapravo izgubili. Ali da su izgubili život, zapravo bi ga spasili. To je taj paradoks kršćanstva – kada gubimo, a zapravo dobivamo. Kada se dajemo za druge mislimo da nešto gubimo, no zapravo smo na dobitku, trajnom dobitku. Čovjek mora biti dosljedan i živjeti po svojoj savjesti makar ga to koštalo i ovog vremenitog života jer vjerujemo da na taj način dobivamo nešto više. To su pokazali mučenici iz prvih kršćanskih vremena. O svetom Kuzmi i Damjanu ne znamo mnogo, ali znamo da su zaista pomagali drugima i svjedočili svoju vjeru, a kada ih danas slavimo pitamo se odakle im snage za njihova djela. Postoje i danas mučenici, pa postavimo si pitanje koliko svojim životom svjedočimo svoju vjeru. Božja riječ nije samo teorija, već praksa koju živimo. Primjeri svetaca su uvijek oni koji nas poučavaju i pomažu nam da i mi budemo svjedoci, da prevladamo ono što je ljudsko i nagradimo ono što je Božje. Često imamo neka svoja pravila, postupamo drukčije od onoga što nam evanđelje govori. Zbog toga se događaju svađe, tučnjave, ratovi, mržnja… Isus nas uči drukčije, poručuje nam ako nas netko udari po obrazu, neka mu pružimo i drugi. Umjesto zlo za zlo, uzvratimo na zlo dobrim. Na mržnju uzvratimo ljubavlju, a na laž istinom. To je put kršćanskoga života koji su živjeli mučenici. Kako su oni to mogli? Nisu u sebi imali tu snagu, već je Bog snaga u čovjeku čega su i oni sami bili svjesni. Pitamo se stoga koliko u našoj kršćanskoj Europi i kršćanskoj Hrvatskoj ima kršćanskoga života. Nije to samo neka tradicija ili riječi koje ćemo naučiti, već znajmo da je to život koji treba živjeti. Zato je dobro prisjećati se slavnih mučenika Kuzme i Damjana. Oni su sjeme kršćana, svoju su krv prolili, a na nama je da prepoznamo rast i da kao Crkva rastemo zajedno s njima, poručio je biskup Mrzljak.

Na kraju mise domaći župnik Igor Radašić zahvalio je mons. Mrzljaku, svim svećenicima, Župnom zboru sv. Jurja iz Đurđevca, te svima koji su pridonijeli organizaciji slavlja župnih zaštitnika.

U sklopu proslave župnoga blagdana i ove godine prije mise multidisciplinarno istraživanje o mučeništvu svetih Kuzme i Damjana, širenju njihova štovanja i posebnostima župe predstavio je kroničar župe Dražen Galenić.