Predstavljena knjiga „Marija Magdalena: Od Isusove učenice do bludnice. Teološko - kulturalna analiza“

O knjizi, aktualizaciji poruke života i tretmana društva prema Mariji Magdaleni, koje je ulogu te Isusove učenice tijekom povijesti marginaliziralo i diskreditiralo, govorili su doc. dr. Marko Vučetić i Matea Lončar, univ. bacc. phil., oboje s Odjela za filozofiju Sveučilišta u Zadru, autorica Anić, a video snimkom tumačenja razloga sudjelovanja u tom djelu, prisutnima se obratila i suautorica Globan.

Istaknuvši misao da „znanje razbija strahove“, jer se društveni diskurs o Mariji Magdaleni uvelike temelji na neznanju, nepoznavanju, odnosno neisticanju biblijskih činjenica, dr. Anić, znanstvena savjetnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, istaknula je temeljnu zabludu: temeljem evanđelja u Novom zavjetu, Marija Magdalena nije velika grešnica, nego je Isusova učenica i apostolica. Dr. Anić je podsjetila da Marija Magdalena zadobiva ispravno vrednovanje svoga života i u apostolskom pismu pape Ivana Pavla II. Mulieris dignitatem – ‘Dostojanstvo žene’ (1989. g.), o dostojanstvu i pozivu žene objavljenom povodom marijanske godine, u kojem se taj sveti Papa poziva na tradiciju, kršćanske oce, velikog crkvenog naučitelja Sv. Tomu Akvinskoga i Sv. Jeronima, koji Mariju Magdalenu nazivaju ‘apostolica apostola’. Kad se već govori o višestoljetnoj povezanosti Hrvata i Svete Stolice, odnosno vjernosti hrvatskog naroda nasljedniku Svetoga Petra, dr. Anić je potaknula da se korektni pristup i tumačenje uloge Marije Magdalene promatra i u kontekstu poštovanja stavova koje o Mariji Magdaleni iznosi crkveno učiteljstvo, odnosno sv. Ivan Pavao II. i papa Franjo. Dr. Anić je istaknula da je papa Franjo 2016. g., odnosno Kongregacija za bogoslužje i disciplinu sakramenata, spomendan Marije Magdalene uzdigla na razinu blagdana, dakle, da se Marija Magdalena u Crkvi liturgijski slavi na razini proslave blagdana muških apostola. „Papa Franjo nije učinio nešto novo, nego je vratio na staro i ispravio na način kako je nekada bilo. Jer, do 1955. g. Marija Magdalena slavila se u Crkvi na razini blagdana, a onda je ‘spuštena’ na razini spomendana“ rekla je s. Rebeka.

Žalosno je da se, unatoč objavi u Svetom Pismu i učiteljstvu Crkve, još uvijek i sada neki, i u samoj Crkvi, čude kako se može reći da je Marija Magdalena učenica i apostolica. „Naučili smo da su oko Isusa bili muški učenici, njih poistovjećujemo s apostolima. U Djelima apostolskim spominju se i aktivne žene. Štoviše, Junija je žena apostolica koja se spominje u Svetom Pismu, da je bila među apostolima. Pavao u Poslanici Rimljanima kaže: „Pozdravite Andronika i Juniju, rođake i suuznike moje; oni su ugledni među apostolima i prije mene su bili u Kristu“ (Rim 16,7). Kasnije je Junija u prijevodu promijenjena u muško ime, Junije. Oko Isusa su bile i žene. Za žene se kaže da su bile sljedbenice, u smislu posluživanja u svakodnevnom životu. Međutim, riječ ‘služenje’ nije značila posluživanje kod stola, nego se, prema tumačima evanđelja, koristila u značenju učenika“ rekla je dr. Anić. Istaknula je i da se riječ učenik koristi u množini, pri čemu se to prvo lice množine izjednačuje s muškarcima. No, „kada se govori o muškoj množini ‘učenici’, govori se o ženama i muškarcima, misleći i na žene koje su bile oko Isusa“ rekla je autorica Anić. Prema egzegetima, odgovor na pitanje „koji su kriteriji da bi osoba bila Isusov učenik“ glasi: „Učenik je onaj tko slijedi Isusa“.

„Isus kaže: ‘Hoće li tko za mnom, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom’. Učenik uči na temelju života Učitelja i oponaša ga. Kaže se da je u ono vrijeme za muškarce bilo opasno stajati pod Isusovim križem, jer su kao Isusovi nasljedovatelji također mogli stradati kao Isus, biti pogubljeni“ rekla je dr. Anić, navodeći tu tezu u prilog ‘opravdanja’ zašto muškarci, Isusovi učenici, nisu bili pod križem raspetog Gospodina. „No i za žene je bilo opasno biti pod križem. I one su mogle biti pogubljene, jer su slijedile Isusa. No, žene ostaju pod križem. Žene ispunjavaju kriterij mučeništva! Žene su premostile jaz između smrti i uskrsnuća, taj rascjep u vjeri. Više nije upitno niti pitanje da se žene smatraju učenicama“ istaknula je dr. Anić.

Autorica Anić je pojasnila i povremeni govor u javnosti „da je Marija Magdalena bila Isusova ljubavnica“, pri čemu mediji spominju apokrifno evanđelje po Filipu. U njemu piše, misleći na Isusa, „Volio je i često ljubio…“. Onda nedostaje dio, završetak te rečenice, što, gdje je Isus ljubio. „Poljubac u usta u prvim stoljećima kršćanstva nema erotsko značenje, kako se danas poima. Prema znanstvenicima, poljubac je značio pripadnost, znak povezanosti među pripadnicima jedne skupine. Poljubac je imao značenje predaje duha, objave, života, prenošenje duhovnog  znanja na izabranog pojedinca“ istaknula je s. Rebeka, autorica prvog dijela u knjizi naslovljenog: ‘Marija iz Magdale – Od Novoga zavjeta do legendi’. Dr. Anić je rekla da je Marija Magdalena zaštitnica znanstvenika, značajnih sveučilišta Oxford i Cambridge, dominikanskoga reda, simbol je nade. Zaštitnica je i frizera, krojača, kožara, tkalaca, suknara, tapetara, zatim proizvođača vina, parfema, prodavača vode, vrtlara, bolnica, hospicija, gubavaca, pustinjaka i raznih pokorničkih društava.

Suautorica knjige dr. Globan, docentica na Odjelu za komunikologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, rekla je da je „knjiga posvećena svim ženama koje su kroz povijest gurnute na margine, a tema je aktualna i danas“. „Novozavjetnoj ženi Mariji Magdaleni treba vratiti njeno izgubljeno dostojanstvo. Percepciju ljudi kroje mediji i popularna kultura. Film kao medij utječe na našu kolektivnu memoriju. Povijest je Mariji Magdaleni nanijela veliku nepravdu, gurnuvši je na marginu“ rekla je dr. Globan. Utjecaj kulturalne i seksualne revolucije krajem 1960.-ih godina naglašava čovječnost Isusa. Marija Magdalena stavljena je u kontekst seksualnih prijestupa. U filmu ‘Posljednje Kristovo iskušenje’ (Martin Scorsese, 1988. g.) prikazana je kao njegovo iskušenje, kao žena lakog morala prikazana je i u filmovima ‘Isus Krist superstar’ i ‘Da Vincijev kod’. Zadnjih deset godina događa se promjena.

Pišući u knjizi kako je Marija Magdalena prikazana u filmskoj industriji, dr. Globan je navela naslove filmova u kojima se tematizira njen lik i kako su je redatelji prikazali. Filmski prikaz Marije Magdalene u većini filmova ne odgovara evanđeoskome, odstupa od njene biblijske slike. „Za oblikovati kolektivnu memoriju o tom novozavjetnom liku značajna su 24 filma. Prvi film je Život i muka Isusa Krista (Ferdinand Zecca, 1903. g.), Od jaslica do križa (Sidney Olcott, 1912.), Otkupljenje (Carmine Galone, 1919.), Kralj kraljeva (Cecil B. DeMille, 1927.), Najveća priča ikad ispričana (George Stevens, 1965.), Mesija (Roberto Rossellini, 1975.), Isus iz Nazareta (Franco Zeffirelli, 1977.), Marija Magdalena (Rafaele Mertes, 2000.), Evanđelje po Ivanu (Philip Savile, 2003.), Pasija (Mel Gibson, 2004.), Magdalena: oslobođena srama (Charlie Jordan Brookins, 2007.) te zadnji film Marija Magdalena (Garth Davis, 2018.).

„Uvijek se u filmovima Marija Magdalena pojavljuje u duetu s Isusom. Zajedničko im je da je Marija iz Magdale prikazana kao grešnica i predstavlja mozaik puno novozavjetnih žena. Prikazana je kao obraćena prostitutka koja u susretu s Isusom biva otkupljena, prototip otkupljenog čovjeka“ rekla je dr. Globan. U drugom dijelu knjige naslovljenom: ‘Bludnica, obraćenica, učenica: 120 godina Marije Magdalene na filmu’, dr. Globan je, opisujući transformaciju Magdaleninog filmskog lika u 20. i 21. st., tematizirala filmove podijelivši ih u filmska razdoblja: vrijeme nijemog filma do 1927. g., europski film i holivudski biblijski epovi sredinom 20. st., eksperimentiranje i stilizacija biblijskih filmova od 1970.-ih godina do danas, novi biblijski film, filmske hagiografije Marije Magdalene i filmovi s Magdaleninim dvojnicama.   

Dr. Vučetić rekao je da tu knjigu od 478 stranica promatra „proročkom knjigom koja govori o nadolazećem svijetu gdje će se izvršiti dekonstrukcija muške moći. U vremenu kad diskurs moći promiče stanje muške uzvišenosti, to će biti govor istine, ravnopravnosti i jednakosti, u međusobnom poštovanju“. Upozorio je na „antropologiju kozmetičkog i hermeneutičkog užasa gdje nismo u stanju živjeti drugost drugoga“. Marija Magdalena je svedena na bludnicu da se njena egzistencija konstruira kao slaba, a ne kao Kristova učenica vjerna Kristu, i to u situaciji kad su se muškarci razbježali, rekao je dr. Vučetić, ironično rekavši da su „u tom kriznom trenutku“ Isusovog umiranja na križu, „muškarci postali meditativno – kontemplativna bića“.

„Među ženama koje su gledale kako Krist pobjeđuje smrt u odsustvu muškaraca, bila je i Marija Magdalena. Zato je ona ‘trebala’ postati bludnicom, a zapravo treba pročistiti muški diskurs i pogled. U zapadnom kršćanstvu postoje dvije slike čovjeka, jedna je o muškarcu, druga je o ženi. Te dvije slike još nisu ravnopravne“ upozorio je dr. Vučetić, rekavši da „Krist nije imao na umu ekonomiju spasa koja će sadistički nastupiti prema Magdaleni, identificirajući je s grešnicom i preljubnicom“. Autorica Anić se pita „zašto ta ekonomija propovijedanja nije vrijedila za muškarce“. „Svaka žena koja se spominje u Svetom Pismu nosi antropologiju slike Božje“ poručio je dr. Vučetić.

U 16. st. počelo se raspravljati o ulozi Marije Magdalene, u smislu da se djela o njoj ne smiju čitati i bila su među zabranjenim knjigama. Istaknuvši da je tom knjigom „Anić razotkrila veo neistine upućene čovjeku“, dr. Vučetić je upozorio da se u svijetu i danas razapinje ljude. „Svatko tko je razapet zbog nekog svog identiteta (spol, nacionalnost, vjera itd.) je Marija Magdalena i biva proglašen bludnicom, a ljude treba promatrati kao one koje je Krist oslobodio. Magdalena je bila bludnica u filmskim prikazima i u protu-antropološkoj ekonomiji propovijedanja. Bludništvo joj je nametnuto kulturološki. A zapravo, bludnici na povijesnoj sceni su oni koji vlastito bludništvo utiskuju u egzistenciju sugovornika“ upozorio je dr. Vučetić, dodavši da su „povijesne kulturološke zablude bludničenje nad umom i mogućnošću da spoznamo što je istina. A istina je da je Marija Magdalena Isusova učenica, apostolica apostola“.

Studentica filozofije Lončar svoje viđenje knjige stavila je u kontekst propitivanja uloge žene u društvu. Upozorila je na česte situacije kada osoba biva ponižena zato što je žena. „To je pitanje nepravde, a onda treba reagirati. Lik Marije Magdalene se iskrivljeno interpretira, u filmskoj industriji se iskrivljavao njen položaj, prešućivale su se žene“ upozorila je Lončar. Autorica Anić pokazuje da postoji više identiteta lika Marije Magdalene i kako je spominju četiri evanđelista. Uz Mariju Magdalenu kao ženski lik iz Novog zavjeta, prisutno je stapanje više likova u jedan lik: Marija iz Magdale, Marija iz Betanije (sestra Marte i Lazara) i grešnica koja Isusu pere noge i briše ih svojom kosom.

„Svaka osoba živi različite uloge, pa je u tom kontekstu Marija Magdalena motiv za transformacije koje nam se u životu događaju, motiv da odgovorno ostvarimo sve svoje uloge i identitet. S odgovornošću treba pristupati svemu što mislimo. Marija Magdalena može biti motiv za pravednost, zahvalnost, za bolje djelovanje, za obraćenje, praštanje, ljubav. Marija Magdalena se pojavljuje u ključnim trenucima: kod razapinjanja, polaganja Krista u grob i kod uskrsnuća. U situacijama Isusovog umiranja, smrti i uskrsnuća uloga žene je bila ključna! A ta je žena kroz povijest bila minimalizirana i krivo interpretirana. Što bismo tek imali da interpretacija Marije Magdalene nije izokrenuta“ upitala je Lončar, sugerirajući da uloga Marije Magdalene ostaje velika unatoč netočnim i nepravednim interpretacijama koje odudaraju od zapisa o njoj u Novom Zavjetu – Marije Magdalene kao učenice koja je Isusa nasljedovala u svom životu i slijedila ga do njegovog križa.