Biskup Mrzljak: Grijeh oholosti najveća je zapreka za vjeru

Prije mise gradskim je ulicama i trgovima upriličena tradicionalna procesija s Gospinim likom. U zajedništvu s biskupom Mrzljakom bili su domaćini; župnik fra Željko Železnjak te ostali franjevci, međimurski arhiđakon i kanonik prepošt Stolnog kaptola Blažene Djevice Marije na Nebo uznesene mons. Antun Perčić, kanonik magistar Čazmansko-varaždinskog zbornog kaptola Duha Svetoga, župnik u Prelogu i dekan Preloškoga dekanata preč. Antun Hoblaj, te mnogi drugi svećenici pristigli iz svih krajeva Međimurja.

U propovijedi biskup Mrzljak podsjetio je na riječi zborne molitve: „Gospodine, danas slavimo časni spomen Presvete Djevice Marije Kraljice anđela” te dodao kako u Litanijama lauretanskim Blažene Djevice Marije za nju nalazimo desetak naziva ‘kraljica’, a prva je upravo Kraljica anđela.

„Iako je Marija samo čovjek, ona je uzdignuta iznad tih nevidljivih stvorenja, anđela. Čuli smo u Evanđelju o susretu između Marije, koja je ljudsko stvorenje, i anđela Gabrijela, koji je Božje stvorenje, a koji joj naviješta to veliko otajstvo naše vjere – da će Božja Riječ postati čovjekom, jednim od nas. To je toliko velik misterij da nismo ni svjesni koliko je to veličanstveno. Bog se snizuje i dolazi k nama kao jedan od nas, a to trebamo prepoznati u poniznosti. Pojedini tumači Svetoga pisma i teologije smatraju kako su se neki anđeli – đavli – pobunili protiv Boga zbog toga što se nisu mogli pomiriti s time da bi netko od ljudi mogao biti veći od njih. To je ta oholost – taj prvi od sedam smrtnih grijeha – kada čovjek zapravo ne vidi druge, nego samoga sebe.

Grijeh oholosti najveća je zapreka za vjeru. Čovjek ne može priznati nekog većeg od sebe. Sigurno da i kod samih sebe možemo opaziti taj grijeh, ali posebno u onom čovjeku 21. stoljeća koji je tako uvjeren u samoga sebe, svoja dostignuća i svoj napredak. Takvom čovjeku smeta Onaj koji je bio veći od njega. Tu se nalazi korijen naše nevjere i pitanje jest kako mi u toj poteškoći oholosti života možemo prepoznati Boga, ali i sebe u svojoj skromnosti, poniznosti i ograničenosti, kazao je mons. Mrzljak.

U tom svjetlu istaknuo važnost svetoga Franje koji je prepoznao upravo one životne vrijednosti za koje se isplati živjeti.

Marija je Kraljica apostola, rekao je biskup te poručio kako je to jedna od najupečatljivijih slika prve Crkve – dvanaestorica apostola koji su zajedno s Marijom bili postojani u molitvi te su bili prvi svjedoci Isusa koji je živ. „Marija je pod križem trpjela sve ono što je njezin sin trpio. U njoj možemo gledati trpljenja i patnju svih onih žena i muškaraca kroz povijest koju su prolazili u svojim životnim križnim putevima. Marija je zato i Kraljica mučenika, onih koji su u prva kršćanska vremena izdržali sve kušnje i prepoznali vjernost koja se zove Isus Krist.

Vjeru treba redovito ispovijedati i živjeti. Ne može biti vjera nešto sa strane ili samo u krugu obitelji, a u javnosti da smo nešto drugo. Ne možemo biti dvostruki, nego trebamo svjedočiti i živjeti po vjeri, kazao je biskup.

Podsjetio je kako Blaženu Djevicu Mariju nazivamo i Kraljicom obitelji. „Pitamo se što je to obitelj. Kada bih sada iznio klasični crkveni nauk o obitelji, ono što Crkva naučava i čuva, možda bi se mnogi nasmijali i rekli kako je to nešto zastarjelo. ‘Obitelj, vjernost u braku, da muž i žena žive zajedno do smrti? Pa to se danas mora malo ublažiti i prilagoditi današnjemu svijetu’, reći će neki. Ali kada ovih dana slušamo o crnim događajima koji se događaju uslijed nekih negativnosti obiteljskog života, onda zaista moramo itekako zazivati Kraljicu obitelji moleći za sve naše obiteljima da sačuvaju ono vrijedno što se ne mijenja“, poručio je mons. Mrzljak.

Na kraju mise svima je srdačno zahvalio domaćin o. Železnjak, dok je biskup Mrzljak prije završnog blagoslova podsjetio na jučerašnju objavu odluke pape Franje koji je prihvatio njegovo odreknuće za pastoralnim služenjem Varaždinskoj biskupiji, u skladu s kanonom 401 člankom 1. Zakonika kanonskoga prava, te je novim varaždinskim biskupom imenovao mons. Božu Radoša, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije i dosadašnjega rektora Papinskoga hrvatskoga Zavoda sv. Jeronima u Rimu.

Samoj proslavi Porcijunkulova prethodila je trodnevna duhovna priprava koju je predvodio fra Ilija Mijatović iz Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, voditelj Hrvatske katoličke misije Sankt Pölten i hrvatski delegat za Austriju. Uz tu koncelebriranu središnju misu, na blagdan Gospe od Anđela u crkvi Sv. Nikole u Čakovcu slavljene su još mise u 6.30, 8, 10, 18.30, dok je u 11.45 sati slavljena misa na slovenskom i mađarskom jeziku.

Na blagdan Gospe od Anđela franjevci se spominju obraćenja svetog Franje koje se dogodilo 1208. godine u Porcijunkuli, malenoj crkvi Gospe od Anđela u Asizu, koja je postala kolijevkom franjevačkog reda. U toj crkvici godine 1216. u žaru svoje molitve, hoteći sve ljude „poslati u nebo”, potpomognut molitvama presvete Djevice, od Gospodina Isusa sv. Franjo izmolio je glasoviti Porcijunkulski oprost koji mu je doskora u Perugiji potvrdio novoizabrani papa Honorije III. Blagdan Gospe od Anđela tako je dan potpunog oprosta, tzv. Porcijunkulskog oprosta. Oprost je prvotno bio vezan uz pohod Porcijunkuli, ali kasnije se proširio na sve franjevačke i župne crkve. Na taj dan u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili potpuni oprost od vremenitih kazni koje su posljedica čovjekova grijeha.