Kvirinovo proslavljeno na zagrebačkom Pantovčaku

Misno slavlje predvodio je rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji preč. Matija Pavlaković u zajedništvu s domaćim župnikom i dekanom Gornjogradskog dekanata preč. Vladimirom Kerečenijem, duhovnikom u šalatskom sjemeništu vlč. Lukom Premelčem te svećenikom u miru vlč. Franjom Mezakom. Đakonsku službu tijekom slavlja vršio je trajni đakon Božidar Hadaš.

Uvodeći u misno slavlje, preč. Pavlaković je pozdravio domaćeg župnika, okupljene svećenike, redovnice, sjemeništarce, ministrante te sve okupljene vjernike. „Danas smo zahvaćeni dvostrukim slavljem. Kao Crkva proslavljamo Boga trojstvene ljubavi u slavlju svetkovine Presvetoga Trojstva, a kao župna zajednica spominjemo se zaštitnika ove župe sv. Kvirina, koji se rodio za nebo 4. lipnja između 303. i 305. godine. Na današnju svetkovinu Presvetoga Trojstva želimo zajedno s biskupom i mučenikom Kvirinom prisjetiti se i proslaviti trenutke u kojima smo, poput njega, doživjeli djelovanje Božje ruke u našem životu; želimo sebi posvijestiti činjenicu da se svatko od nas i čitav svijet nalazi u Božjem zagrljaju ljubavi. Bog Otac, stvoritelj naših ruku; Bog Sin Isus, ljudske Božje ‘ruke’ u našoj stvarnosti koji nam pokazuje kako ispružiti ruku prema potrebnome; Bog Duh Sveti, ljubav i naklonost koju osjećamo u Božjem zagrljaju ljubavi“, poručio je rektor šalatskog sjemeništa.

U propovijedi se osvrnuo se na misna čitanja svetkovine Presvetoga Trojstva, naglasivši da „je Presveto Trojstvo prva vjerska istina s kojom se susrećemo. Roditelji, bake i djedovi odmalena uče djecu činiti znak križa uz riječi: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Pretpostavljam da i svi mi više puta dnevno učinimo znak križa. Crkva je ustanovila ovu nedjelju da bismo promišljali o značenju onoga što izgovaramo čineći znak križa. S jedne je strane to toliko jednostavno, no s druge opet toliko duboko i teško razumljivo. (…) Ove, dakle, nedjelje nećemo razmatrati ono što Bog čini ili govori, nego ono što on jest”, istaknuo je propovjednik.

Zatim je okupljenima pokušao približiti otajstvo Presvetoga Trojstva, uzimajući u pomoć članke Katekizma Katoličke Crkve ističući istinu da je „naš Bog zajedništvo triju osoba – Oca, Sina i Duha Svetoga, što znači i vječna razmjena ljubavi“. Potom je spomenuo i papu Benedikta XVI. koji je jednom rekao „da je u cijelom Katekizmu Katoličke Crkve, od gotovo tri tisuće članaka, najvažniji članak u kojem piše, prema rečenici Novoga zavjeta (1Iv 4, 8-16): ‘Bog je ljubav’. U tomu je članku opisano što je Bog, ali i što smo mi ljudi. Taj članak vjere otkriva smisao svačijega života. (…) Bog je i tebe i mene stvorio iz čiste ljubavi – mi smo djeca Božja. Ta nas istina poziva da sudjelujemo u ljubavi iz koje smo nastali. Stvoreni smo iz ljubavi kako bismo na kraju ušli u ljubav, u nebo”, naglasio je preč. Pavlaković.

Govoreći o zaštitniku župe svetom Kvirinu, između ostaloga, je rekao: „Ne želim s ovoga mjesta prepričavati njegov životopis koji, vjerujem, već znate napamet, nego ću zapitati sebe i vas – gdje je sv. Kvirin pronašao snagu i hrabrost da se odrekne poradi Krista čak i vlastitoga života? Od kuda mu sposobnost da ustraje sve do kraja? Odgovor je u današnjoj svetkovini Presvetoga Trojstva. Odgovor je u vjeri. U vjeri koju je on, poput nas, ispovijedao i živio. Bio je spreman odreći se vlastitog života samo zato što je vjerovao u jedan drugi život, u kojem će biti zajedno s Ocem i Sinom i Duhom Svetim.

Takva vjera vodi k svetosti koja bi za nas kršćane trebala biti inspiracija, jer svetac je ostvaren čovjek koji je ispunio smisao svoga bića, a smisao je čovjeka postati dionikom Božjega života. U svecu se očituje Božja riječ, Božja ljubav i njegovo milosrđe. Biskup i mučenik Kvirin tako je postao svjedok Vječnoga i putokaz prema Njemu, a taj zadatak – biti svjedok i putokaz, ostavio je i nama u nasljedovanje. Predragi, mučenici koji svoj život stave na kocku poradi Boga trojstvene ljubavi sve izriču, izriču sve svoje ideale, svoje vrijednosti i to na najrječitiji način. U njihovom životu i svjedočenju do kraja, događa se otajstvo zajedništva Boga i čovjeka. I mi se želimo prepoznati u zajednici onih koji ispovijedaju pravu vjeru, koji pred sobom imaju Boga, stvoritelja svega, Oca i Sina i Duha Svetoga, a ne nekih idola stvorenih od ljudskih ruku“, poručio je propovjednik.

Propovijed je preč. Pavlaković zaključio riječima: „Presveto Trojstvo je otajstvo koje se nalazi u srcu naše vjere, a Bog želi da ga smjestimo i u srce naših života na onaj isti način kako je to učinio prije nas biskup i mučenik Kvirin. Stvoreni smo radi ljubavi. Kad osjećamo ljubav u našim životima, dragi prijatelji, ona je nebeska, ali je još uvijek samo slika jedne veće slave koju ćemo gledati na nebesima, slave koju već sada naviještamo riječima: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.“

Oko oltara su posluživali sjemeništarci i ministranti župe, a liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor i zbor mladih pod ravnanjem s. Lidije Grgat i Marijane Essert Palić. Na kraju misnog slavlja preč. Kerečeni zahvalio je predsjedatelju na dolasku i upućenoj propovijedi, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji, tako i u čitavoj Hrvatskoj.

Bliža duhovna priprema za proslavu župnog blagdana započela je u četvrtak 1. lipnja molitvenim programom i zajedničkom pobožnošću koje su predvodila trojica ovogodišnjih mladomisnika Zagrebačke nadbiskupije. Tijekom duhovne pripreme vjernici i štovatelji sv. Kvirina imali su priliku za sakrament ispovijedi, osobnu molitvu te čašćenje relikvija sveca. Po završetku euharistijskog slavlja i spomen fotografiranja, susret se nastavio zajedništvom kod stola u prostoru župne vjeronaučne dvorane. Misnom slavlju prisustvovala je i ministrica poljoprivrede Marija Vučković.