Nametnuta dvojba

Preko samoga naslova predavač je dao nazrijeti stvarnu ili umjetnu dvojbu u opredjeljenju i vjerovanju između Boga Stvoritelja i materijalističkoga bezboštva promicanoga kroz evolucionizam. Za vjernike ne bi trebalo biti nikakve dvojbe između temeljaškoga kreacionističkog i evolucionističkoga pogleda na svijet, ali mnogi su zbunjeni time, što i među nama vjernicima ima onih, koji vjeruju u “darvinističku”, odnosno “teističku” evoluciju, po čemu se, po uvjerenju drugih vjernika, isključuju iz milosnog otkupiteljskoga djela.

Predavanje je počeo katehezom pape Benedikta XVI. od 6. veljače 2013., naslovljenom „Vjerujem u Boga: Stvoritelja neba i zemlje, Stvoritelja ljudskog bića”. Nadalje se temeljio na Svetom pismu i predaji Katoličke Crkve, iskazanoj u Katekizmu Katoličke Crkve (KKC). U razmatranju suodnosa između jednoga (vjerničkoga) i drugoga (nevjerničkoga) pogleda na Svijet bitno je osvijestiti barem jednu činjenicu, a to je priznavanje ili nepriznavanje povijesnosti prvih stvorenih ljudi – Adama i Eve. Stvorenih, ne evoluiranih. Druga važna činjenica je vjerovanje u poimeničnu doslovnost Isusova rodoslovlja, zapisanog u evanđelju po Mateju i Luki, koje nas opet dovodi do Adama.

To je prvi pokazatelj vjerodostojnosti na Svetom pismu utemeljenoga kršćanskoga vjernika katolika. KKC navodi 65 puta Adama kao povijesnu osobu, a brojni su članci u KKC-u koji tumače „istočni” grijeh i njegove posljedice: 402, 413, 414, 419, 635, 769, 1008, 1018 …

Adamova je povijesnost nepobitna i u Svetome pismu, osobito u dvama evanđeljima. Na toj činjenici i sv. Pavao temelji svoj govor o starom i novom Adamu, koji je Isus Krist. Kad ne bi postojao stari Adam, bi li imao smisla govor o novom Adamu? U slučaju nepostojanja povijesnoga Adama, koji bi smisao imala otkupiteljska žrtva Gospodina našega Isusa Krista?

Prvi je par ljudi Adam i Eva stvoren da vječno živi u Raju zemaljskom. No, svojim su grijehom prouzročili smrt, koja je, dakle, posljedica grijeha. Kad bi evolucija bila točna, koju, nažalost, promiču i neki kršćani, tada odpada bogoobjavljena istina, da je smrt posljedica točno poznatoga grijeha, jer se, po (teističkoj) evoluciji, tijekom navodnoga milijunskog i milijardskoga razvoja svijeta smrt događala i prije njihova grijeha. A to nije nauk naše Crkve. Prema bilo kojem evolucijskom pogledu na svijet, smrt nije, dakle, posljedica grijeha prvoga čovjeka, već je ona sastavni dio samoga bića, stvorena od samoga Boga. Za bezbožnike to nije teškoća, jer oni ne priznaju Boga, ali za kršćanske (teističke) evolucioniste to je nepremostiva teškoća, unatoč kojoj oni i dalje promiču bezbožnički evolucionistički pogled na svijet.

KKC u broju 1008 nas poučava: „Smrt je posljedica grijeha. Kao vjerodostojni tumač nauka Svetoga pisma i Predaje, crkveno Učiteljstvo uči da je smrt ušla u svijet zbog ljudskoga grijeha. Iako čovjek posjeduje smrtnu narav, Bog je odredio, da ne umre. Smrt je dakle protivna naumu Boga Stvoritelja; ona je ušla u svijet kao posljedica grijeha. ‘Tjelesna smrt, od koje bi čovjek bio pošteđen, da nije sagriješio’, postala je tako čovjekov ‘posljednji neprijatelj’ (1 Kor 15, 26), koji treba biti pobijeđen.”

KKC 402: „Svi su ljudi zahvaćeni Adamovim grijehom. Sv. Pavao kaže: ‘Neposluhom jednoga čovjeka svi su postali grešnici’ (Rim 5, 19); ‘kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt’ (Rim 5, 12). Toj općenitosti grijeha i smrti apostol suprotstavlja općenitost spasenja u Kristu: ‘Dakle grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost jednoga [Krista] – svim ljudima na opravdanje, na život’ (Rim 5, 18).”

KKC u broju 413 ukratko sažimlje: „‘Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih […]. Đavlovom je zavišću došla smrt u svijet’ (Mudr 1, 13; 2, 24).”

Kršćanski se evolucionisti svrstavaju zapravo u red bezbožnika, jer niječu otkupiteljsku ulogu Gospodina našega Isusa Krista, koji je pobijedio Smrt, da bismo mi vjerujući u Njega imali život vječni po našem uskrsnuću i stoga pobijedili Smrt, dok ostali idu u vječnu smrt. U Hrvatskoj postoji niz navodnih znanstvenih i vjerskih „autoriteta”, koji sustavno promiču na svojim sveučilišnim stolicama, na raznim besjedištima i po „kršćanskim” novinama upravo takav bezbožnički evolucionistički pogled do te mjere, da prosječni vjernik olako pomisli, da je to službena nauka Katoličke Crkve. Upravo je ovo predavanje pokazalo na temelju Svetoga pisma i katekizma (Predaje), da ti „autoriteti” zavode neupućene vjernike, te da je neuzdrmana vjera Katoličke Crkve u Boga Stvoritelja i Njegovo stvarateljsko djelo unutar šest dana prije oko šest tisuća godina.

Predavanje je izazvalo zanimljivu razpravu, u kojoj su sudjelovali: Vilim Karlović, Josip Jurčić, Josip Bilušić, Ivica Jurjević, Jozo Grmača, Tomislav Cindrić, Branimir Petener, Ivan Turinski, voditelj Stjepan Razum i drugi.