Proslava Presvetog Srca Isusova u osječkoj Retfali

Jutarnju i večernju pjevanu misu u župnoj crkvi predslavio je župni vikar konkatedralne Župe sv. Petra i Pavla u Osijeku Blaž Jokić, a suslavio župnik Ivica Martić. 

Slavlju je prethodila trodnevna pobožnost Srcu Isusovu, uoči večernjih misa u crkvi te poslije uz kapelicu posvećenu Presvetom Srcu Isusovu (1. lipnja 1936. godine), smještenu na raskrižju Psunjske i Čvrsničke ulice u retfalačkoj župi, gdje su vjernici častili Srce Isusovo pjesmom i molitvom predvođenom Ružicom Val. 

Prije misnoga slavlja sabrani su poslušali prigodni recital „Srce Isusovo“ u izvedbi djece i mladih koje je i ove godine uvježbala Blanka Kundakčić, suautorica stihova uz Anamariju Rebu. Hvalospjev Isusovoj ljubavi i hvalu župljana spjevanu župnim duhovnicima izveli su: Nadja Berišić, Laura Vuković, Eva Vuković, Laura Lovrić, Hanna Kaladić, Ana Magličić, Anamarija Reba, Jonna Mikulandra i Anja Nenadović. 

Recitalom su poručili i ovo: „Kad zamirišu lipe u ulici ovoj, znam, Isuse, da ćemo se okupiti na gozbi tvojoj. Svakoga dana u ovome mjesecu moli se krunica tvome Presvetom Srcu. Zato te danas slavimo, molimo i pjevamo, mi, dječica tvoja, poklanjamo ti srca svoja. Svećenici dragi, danas smo se okupili na ovom misnom slavlju da nas Gospodin podari mirom i ljubavlju. On vas je postavio da budete pastiri naši i da nas kroz vaše riječi on snaži. Želimo da uvijek njegovim stazama kročite te da se putom svetosti hoditi ne bojite. Svojim životom posvjedočite da nas Gospodin na svetost zove. A na kraju misnoga slavlja podajte nam obilje Božjega blagoslova.“

Župnik Martić uvodno je zahvalnom dobrodošlicom pozdravio predslavitelja Jokića i sabrane na slavlju, podsjetivši kako tradicija čašćenja Presvetoga Srca Isusova u Retfali traje 84 godine, prije osnivanja župe (1961. godine), kada nije bilo sagrađene župne crkve Uzvišenja sv. Križa te je za župnu zajednicu svetkovanje Presvetoga Srca Isusova radosni događaj uz koji se veže proštenje – mali kirvaj, dok je veliki kirvaj na crkveni god. „I današnjim slavljem, pobožnošću izražavamo svoju ljubav Srcu Isusovu i posebno mi je drago što u tome sudjeluju naša djeca. Kroz Srce Isusovo ostvarujemo naše planove, snove i nade, hod s Kristom“, kazao je Martić te razložio kako se zbog komunalnih radova uz kapelicu misa slavi u crkvi gdje je donesen kip Isusa s Presvetim Srcem kako bi bio sa svojim štovateljima.

U propovijedi Jokić je govorio o važnosti jasnoga, neiskrivljenoga „pogleda na naš/moj odnos s Bogom bez kojega ništa ne možemo i što smo mu bliže, uviđamo vlastitu manjkavost i slabost“ te istaknuo kako većina vjernika ima krivu sliku o nebeskom Ocu i treba ju mijenjati u vlastitim životima polazeći od osnovnih istina koje nam daje Isus. „Bog oprašta naše grijehe na ispovijedi… no problem je da ni nakon ispovijedi ljudi (npr. djecoubojice) sami sebi nisu oprostili. Drugo, danas ljudi jako puno pričaju, ali riječi pred Bogom ne vrijede apsolutno ništa, ako ne živim autentično, ako su djela protiv riječi; ako iza riječi ne stoje autentična djela. U trećoj slici, bliskoj odnosu Isusa i Jude, vidimo koliko je Isus s njim imao strpljenja, a jako dobro je znao tko je Juda. Imajmo strpljenja jedni prema drugima, starima, bolesnima, nemoćnima! Isus nas poziva da ne gledamo očima i u tom, četvrtom stavu, poziva na ‘dubinu’, dok se pitamo zašto Isus nije razgovarao s Pilatom već je šutio. Danas čovjek pročita jednu knjigu u životu i sve o svemu zna!? To su površni ljudi… I naposljetku, jeste li znali kako je naš Bog jako šaljiv Bog? Naš Bog je pun nježnosti, ljubav sama i s njim nema viška“, zaključio je propovjednik. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor uz ravnanje s. Vianee Pezer i orguljsku pratnju Biljane Grašić.

Nakon mise vjernici su ostali u tihoj molitvi ispred kipa Isusa s Presvetim Srcem koji je znakovit vremešnim župljanima. Naime, zavjetnu kapelicu Srcu Isusovu „da nas sačuva od svakog zla”, kako stoji uklesano u podnožju kipa Isusa s Presvetim Srcem, podigli su ’36. Marija i Drago Gutal iz tadašnje Nove Retfale. Vjerni narod Božji sabirao se ondje u molitvi ili pobožno zastajao ispred kapelice uz koju su održavane pobožnosti do 1945. godine. Tek 1994. slavljena je misa i začeta obnova kapelice i kipa. Nastavljeno je s procesijom i misna slavlja svake godine predslavi gostujući svećenik te je istodobno zaživio i pučki duhovni recital koji je za djecu osmišljavala župljanka pok. Hermina Lanz.