Govori pape Ivana Pavla II. Hrvatima – 1999. godina
Neka vjera u Isusa Krista trajno prožima vaš život i rad
Hodočasnicima na općoj audijenciji
Vatikan, 13. siječnja 1999.
“Srdačno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike. Dobro došli! Predragi, zazivam na vas Božji blagoslov uz želju da vjera u Krista neprestano nadahnjuje i prožima sav vaš život i rad. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XXII., 1, 1999., str. 47; IKA, 14. siječnja 1999., str. 8.
Nastavite i dalje braniti neotuđiva prava svake osobe i svakoga naroda
Govor Svetoga Oca bosanskohercegovačkim biskupima prigodom pohoda ad limina apostolorum
Vatikan, 15. siječnja 1999.
“Uzoriti gospodine Kardinale, draga braćo u biskupstvu! ‘Sam sebe svima učinih slugom… Sve činim poradi Evanđelja da bih i ja s njima bio suzajedničar u njemu’ (1 Kor 9,19.23).
1. Ovim vas riječima sv. Pavla pozdravljam, dragi pastiri Crkve u Bosni i Hercegovini, koji ste došli ad limina Apostolorum da biste pohodili Petrova nasljednika. Zahvaljujem gospodinu kardinalu Vinku Puljiću na srdačnim riječima koje mi je uputio također u ime svih vas. Spomenuo je radosti i nade, tjeskobe i strahovanja, kojima je obilježen život Crkve i cijele vaše Domovine u ovome, zadnjem desetljeću drugoga tisućljeća. Imao sam prigodu osobno se osjetiti dionikom zbivanja u vašim krajevima od 1991. do danas. U vezi s tim želim spomenuti svoj pastirski pohod što sam ga napokon mogao ostvariti 12. i 13. travnja 1997. Za mene je taj pohod postao nezaboravno iskustvo, koje mi je omogućilo da na licu mjesta vidim razorne učinke rata i čvrstu volju puka da ponovno počne živjeti redovitim životom. Ne mogu zaboraviti ni brojne pothvate Svete Stolice u prilog mira, praštanja i pomirenja u vašim krajevima, kojima želim da zajedno s cijelom jugoistočnom Europom postanu vedro prebivalište mira, uz poštivanje dostojanstva i pravâ svih.
Divim se duhovnoj snazi kojom su se vaše crkvene zajednice znale suočiti s velikim iskušenjima i žrtvama za vrijeme nedavnoga sukoba i kojom se suočavaju u ovome ne lakom poratnom vremenu u želji da ostanu vjerne Kristu i službi koju je povjerio svim učenicima tijekom sve povijesti. Zajedno ste sa svojim svećenstvom, čak i uz cijenu života, učinili sve ‘da istina Evanđelja ostane’ u vašoj Domovini (Gal 2,5).
2. Želim vas danas potaknuti da nastavite ići tim putem te preko vas želim ohrabriti svećenike da neumornom velikodušnošću nastave svoje služenje braći, u potpunoj vjernosti svojemu pozivu. Oni su, naime, svetim ređenjem postali dionici vaše službe. Oni su vaši prvi pomoćnici (Presbyterorum Ordinis, 2.4.), vaši najprisniji suradnici i savjetnici (usp. ibid. 7; Lumen gentium, 28), predraga braća i prijatelji (Lumen gentium, 28). Drugi vatikanski sabor lijepo osvjetljuje tu posebnu ulogu svećenika kada podsjeća da su ‘svi svećenici, bilo biskupijski bilo redovnički, snagom Svetoga reda i službe, pridruženi zboru biskupâ te su po svojemu pozivu i milosti u službi dobra cijele Crkve’ (Isto). Isti Sabor također tvrdi da su svećenici pozvani živjeti ‘među drugim ljudima kao među braćom’ (Presbyterorum Ordinis, 3). Posve predani djelu na koje ih je Gospodin pozvao (Djela 13,2), oni djeluju kao ‘oci u Kristu’ (Presbyterorum Ordinis, 28), uzori stada koje im je povjereno (1 Petr 5,2–4) te se, po Gospodinovu primjeru, skrbe za sve, a posebno za siromahe i najslabije (Presbyterorum ordinis, 6).
3. U vašim Crkvama, hvala Bogu, ne nedostaju muška i ženska zvanja posebno posvećenoga života. Čak smo svjedoci njihova providonosnoga cvata. Radi se o dragocjenome daru i velikome duhovnom blagu za kršćansku zajednicu koji krštenicima pomažu da s većom velikodušnošću odgovaraju na zajednički poziv na svetost. Muževi i žene, koji odabiru posebni oblik posvećenoga života, pozvani su da se kroz raznolike karizme posve predaju evanđeoskome svjedočenju na različitim područjima crkvenoga i društvenoga života. Međutim, da bi to svjedočenje urodilo željenim plodovima, apostolske djelatnosti valja na prikladan način prilagođavati sadašnjim potrebama Crkve i ostvarivati ih u potpunome zajedništvu s Pastirima biskupijâ. Molim Gospodina da životni polet, koji je stoljećima obilježavao Crkvu u Bosni i Hercegovini, ne oslabi nego da ojača. Želim ovdje spomenuti doprinos što su ga redovnici, prije svega manja braća franjevci, dali očuvanju katoličke vjere u razdoblju od preko četiri stoljeća otomanske okupacije. Spominjanje prošlosti proročki je poticaj na neprestano traženje novih oblika dušobrižništva prikladnih ovomu vremenu kako bi se kršćanskomu puku pomoglo da raste i sazrijeva u vjernosti Evanđelju i u ljubavi, izbjegavajući sve što bi moglo nanijeti štetu jedinstvu Crkve, stvarati pomutnju ili sablazan među vjernicima.
4. Poznato mi je što sve u svojim stalnim pastirskim nastojanjima činite da bi, u skladu s velikom katoličkom baštinom, svi dušobrižnički djelatnici u Bosni i Hercegovini vjerno ostvarivali upute Drugoga vatikanskog sabora i poslušno slijedili kanonske odredbe. Nema sumnje da će usklađenost u apostolskim ciljevima i prisna suradnja svih, od svećenikâ, redovnikâ, redovnicâ do vjernikâ svjetovnjakâ, pod revnim vodstvom biskupâ, uroditi obilnim plodovima vjere, ljubavi i svetosti. Bit će to na korist ne samo Crkvi, koja će time biti odlučno upravljena prema budućnosti, nego također građanskome društvu.
Časna braćo u biskupstvu, vi ste glavni odgovorni za crkveno dušobrižništvo. Na vama je da njime, snagom evanđeoskoga poslanja što ste ga primili biskupskim ređenjem, upravljate u potpunome zajedništvu s Petrovim nasljednikom, koji je baštinik ‘sigurne karizme istine’ (St. Irenae Lugdunensis, Adversus haereses, IV, 26, 2: PG 7, 10,53). Sveti Ignacije Antiohijski uči da ‘je Crkva ondje gdje je i biskup’ (S. Ignatii Antiocheni, Epistula ad Smyrnaeos, VIII, 2). Ako dušobrižnički rad, koliko god po sebi bio zanimljiv, nije u skladu s ovim temeljnim načelima, u opasnosti je da loše utječe na zdrav razvoj cijeloga tijela Crkve, čak i onda kad bi onaj tko ga obavlja bio uvjeren da djeluje u Božje ime, na dobro vjernikâ i same Crkve.
Od svega srca želim da se uzmognu naći mirna i zadovoljavajuća rješenja za teškoće, koje se tiču uređenja apostolskih djelatnosti. Potrebno je to kako bi svi dušobrižnički djelatnici obnovljenim poletom svoje snage stavili u službu Evanđelja. S nezamjenjivom je službom svećenikâ i s proročkim svjedočenjem redovnikâ i redovnicâ povezano odlučno djelovanje vjernikâ svjetovnjakâ, koji su svojim djelovanjem vjernim apostolskomu nauku i pomognuti čestim primanjem sakramenata i u vašoj zemlji pozvani na neustrašivu i djelotvornu nazočnost.
Na to su pozvani svi vjernici svjetovnjaci bez obzira na svoju društvenu pripadnost: zemljoradnici i privrednici, trgovci i oni koji rade u uslužnim djelatnostima, kulturni djelatnici i političari. Naravno, ova njihova apostolska nazočnost zahtijeva odgovarajući kršćanski odgoj, koji mora biti plod stalnoga i sustavnoga zalaganja.
5. Časna braćo, slušajući vas na susretima za vrijeme ovoga pohoda ad limina, dobro sam shvatio da je, nakon nedavnih pustošenja, glavni zadatak pred Crkvom u Bosni i Hercegovini ponovno urediti život u biskupijama i župama. Istodobno je potrebno nastaviti pružati pomoć mjesnim pučanstvima za obnovu onoga što je ratni vihor razorio i pružati im nadu u sretniju mirnu budućnost. Želim vas ohrabriti u tome ne lakom zadatku u kojemu vas katkad priječe složene prilike u kojima živi vaša zemlja, prilike na koje, nažalost, možete malo utjecati. Poznato mi je zalaganje vaših crkava u pružanju pomoći svemu puku da počne ponovno živjeti redovitim životom. Nastavite i dalje braniti neotuđiva prava svake osobe i svakoga naroda, kao što ste to činili sve od samoga početka krvavoga sukoba, koji je iza sebe ostavio mržnju i nepovjerenje, mrtvace i izbjeglice te s cijelih područja uklonio pučanstva koja su tamo živjela stoljećima.
Kako se s bolju ne prisjetiti da se broj katolikâ više nego prepolovio? Kako ne spomenuti pustošenja, koja su se dogodila skoro posvuda, a posebno na većemu dijelu Banjolučke biskupije i Sarajevske nadbiskupije, stare Vrhbosne, kao i na dijelu Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije?
Radujući se zbog brojnih znakova u učvršćenju mira, ne mogu ne spomenuti sjene koje uzrokuju zabrinutost. Radi se prije svega o neriješenosti teškoga pitanja povratka izbjeglica i o nejednakome postupanju s trima konstruktivnim sastavnicama Bosne i Hercegovine, posebno pak što se tiče potpuna poštivanja vjerskoga i kulturnoga identiteta. Upoznat sam sa zaprekama na koje nailaze katolička pučanstva na području srednje Bosne, na banjolučkome području i u Posavini pri pokušaju da se ponovno vrate na svoja ognjišta. Glavno pitanje koje valja riješiti i o kojemu ovisi pravedno rješenje različitih drugih pitanja ostaje stvaranje nepristranih uvjeta za ovaj tako željeni povratak prognanih i izbjeglih u vlastite domove i osiguranje njihove mirne budućnosti.
6. Ono što se traži za katolike vrijedi također i za pripadnike drugih vjerskih zajednica i etničkih skupina na cijelome području Bosne i Hercegovine, bez podupiranja jednih na štetu drugih. Svima se moraju jamčiti temeljna prava. Svima se moraju pružati iste mogućnosti. Istina, sloboda, jednakost, uzajamno poštivanje, solidarnost temelj su mirne budućnosti i napretka za svakoga pojedinca i za sve zajedno. Na tim vrijednostima valja graditi zemlju, koju tvore različiti narodi, kulture i vjerske zajednice. Čovjek je, svaki čovjek, najdragocjenije blago svake zemlje.
Neka predvečerje trećega tisućljeća u Bosni i Hercegovini uzmogne biti obilježeno mirom, poštivanjem neotuđivih prava svake osobe i svake društvene skupine. Neka svaki narod u vašoj Domovini uzmogne vidjeti da se promiču njegovo dostojanstvo i njegove zakonite težnje za ravnopravnošću i razvojem. Neka svaka obitelj uzmogne mirno gledati na budućnost obilježenu slobodom, solidarnošću i mirom.
7. Draga braćo, i dalje u pastirskome duhu nastavite promicati i podupirati metodu dijaloga uz poštivanje područja djelovanja koje je vlastito političarima. Njima su povjereni točno određeni zadaci, koji se tiču ustroja ljudskoga društva. S pouzdanjem nastavite ekumensko zalaganje s braćom pravoslavcima, kao i dijalog sa Židovskom općinom i s Islamskom zajednicom. Znam koliko ste u svezi s tim učinili u najtežim trenutcima nedavnih godina. Potrebno je i danas nastaviti s ondašnjim zanosom kako bi se taj dijalog pretvorio u služenje čovjeku i stvari mira.
Budite neumorni glasnici praštanja i pomirbe. Crkva je svjesna da je to sastavni dio propovijedanja Evanđelja i svjedočenja milosrđa Oca nebeskoga. U tome je okviru i vidu priprava na Veliki jubilej hvalevrijedna vaša odluka da 1999. proglasite ‘Godinom pomirenja’. U Mariji Bistrici sam 3. listopada 1998. podsjetio da ‘oprostiti i pomiriti se znači očistiti sjećanje od mržnje, zavade, želje za osvetom, znači priznati bratom čak i onoga koji nam je nanio zlo, znači ne dopustiti da nas pobjedi zlo, nego zlo svladati dobrim’ (Rim 12,21), (Ionannis Pauli PP. II Homilia in sanctuario v. d. »Marija Bistrica« inter Beatificationis Ritum Aloisii Stepinac, 5, die 3. oct. 1998: Insegnamenti di Giovanni Paolo II, XXI, 2 (1998) 639).
Zbog toga je zalaganje za čovjeka i za njegovo dobro sastavni dio poslanja Crkve u svijetu (Mt 25,34–46; Lk 4,18–19). U tome svjetlu valja poticati djelatnost Caritasa i ostvarenje pothvatâ socijalne naravi što ih Crkva poduzima u korist pojedinaca i obitelji potrebnih pomoći. Neka bude vaša stalna skrb da se, dok se pruža kruh potrebnima, braći u vjeri osigurava Kruh života i da se svima naviješta Krist kao ‘put, istina i život’ (Iv 14,6).
8. Svjetlo Krista spasitelja, koje smo nedavno motrili u otajstvu Božića, neka rasvjetljuje obitelji i crkvene zajednice u Bosni i Hercegovini. S ljubavlju prihvaćajući riječ Boga koji spasava, neka vaše crkvene zajednice ostanu vjerne Kristu sve do dovršenja otajstva Božjega (Otk 10,7) te budu pozorne na ono što im govori Duh u ovome značajnom prijelaznom razdoblju iz drugoga u treće tisućljeće.
Marija, Majka Crkve i Majka otkupljenoga čovječanstva, svima vama isprosila dar vjernosti, sloge i nade. U vašemu vas neumornome radu i apostolskome revnovanju pratio apostolski blagoslov, koji od srca udjeljujem vama, kleru u vašim biskupijama zajedno sa svim redovnicima, redovnicama i ostalim vjernicama svjetovnjacima povjerenima vašoj pastirskoj skrbi. ‘Milost Gospodina Isusa sa svima’ (isto, 22,21).”
Ins., XXII., 1, 1999., str. 57 – 63; IKA, 21. siječnja 1999., prilog biltenu IKA – Vijesti
Neka vjera raste u vama i donese obilne plodove
Hodočasnicima iz Prečkoga na općoj audijenciji
Vatikan, 3. ožujka 1999.
“Srdačno pozdravljam vjernike župe Presvetoga Trojstva iz Prečkoga u Zagrebu. Dobro došli! Predragi, svakomu od vas, vašim obiteljima i cijeloj vašoj župnoj zajednici udjeljujem apostolski blagoslov te želim da vjera, koja vas je ovamo dovela, raste i donese obilne plodove. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 463; IKA, 4. ožujka 1999., str. 8.
Nastojte ponovno otkriti onu prisnu i životnu povezanost čovjeka i Boga
Hodočasnicima na općoj audijenciji
Vatikan, 10. ožujka 1999.
“Od srca pozdravljam hrvatske hodočasničke skupine, koje su došle iz Zagreba i drugih mjesta. Neka vam, predragi, vaše hodočašće u Rim u sklopu ovoga korizmenog vremena pomogne ponovno otkriti onu ‘prisnu i životnu povezanost čovjeka s Bogom’ (Gaudium et spes, 19), koji nas je iz ljubavi stvorio i po Kristu otkupio. Vrlo rado udjeljujem apostolski blagoslov vama i članovima vaših obitelji. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 506; IKA, 11. ožujka 1999., str. 7; GK, 21. ožujka 1999., str. 4.
Molimo za hrvatsku zemlju da vjera u Krista bude upisana u njezinu povijest i u novim tisućljećima
Papine riječi na početku misnoga slavlja s hrvatskim biskupima u papinskoj privatnoj kapeli prigodom pohoda ad limina apostolorum
Vatikan, 13. ožujka 1999.
“Draga braćo u biskupstvu! Okupljeni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, počinjemo slavlje presvete euharistije, koja je ‘vrelo i vrhunac svega kršćanskog života’ (Sacrosanctum Concilium, 11), ‘središte i korijen’ življenja svakoga svećenika (usp. Presbyterorum ordinis, 14). Ovaj sakrament ‘žrtve pomirenja’, ‘žive i svete’, koja omilje Ocu, u kojoj se očituje i istodobno izgrađuje jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva.
Dok sada ovdje stojimo okupljeni oko oltara Gospodnjega, dolaze mi na pamet prizori duboke radosti doživljene za vrijeme svetih misa što sam ih služio u Zagrebu u rujnu 1994. te u Mariji Bistrici i Splitu u listopadu prošle godine, gdje sam vidio nepregledna mnoštva koja ‘žude za izvorima Crkve, za Ocem i Sinom i Duhom Svetim’ (Sv. Jeronim, Propovijed novokrštenicima na psalam 41, u CCL 78, 542), mnoštva koja žele slušati riječ Božju.
Upravo zbog toga za vrijeme slavljenja ovoga ‘Otajstva vjere’ svoju zajedničku molitvu upućujemo za ljubljenu Crkvu koja je u Hrvatskoj da neprestano znade koristiti ‘pogodno vrijeme’ propovijedanja Evanđelja. Svojom se prošnjom obratimo Bogu za hrvatske obitelji, za djecu, za mladež, za starce i starice, da prosvijetljeni riječju života znaju prepoznati i prihvaćati spasenje koje im nudi Krist te graditi vlastitu budućnost na čvrstoj stijeni Evanđelja.
Molimo, draga braćo, za hrvatsku zemlju, da vjera u Krista bude upisana u njezinu povijest i u novim tisućljećima kao što je bila upisana i u prva dva, te da i ubuduće rađa plodovima svetosti i ljubavi. Molimo istodobno i za sav svijet, da svoja vrata otvori Spasitelju.”
Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, 30. ožujka 1999., str. 8.
Vaš je prvi dušobrižnički zadatak nova evangelizacija
Papin govor biskupima Hrvatske biskupske konferencije prigodom pohoda ad limina apostolorum
Vatikan, 13. ožujka 1999.
“Časna braćo u biskupstvu!
1. ‘Onomu, koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije negoli mi moliti ili zamisliti, Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga!’ (Ef 3,20–21).
Dragi pastiri Crkve koja je u Hrvatskoj, rado vas pozdravljam ovim riječima Apostola narodâ i očitujem vam svoju bratsku dobrodošlicu. Stigli ste u pohod apostolskim pragovima da biste potvrdili svoje zajedništvo s Petrovim nasljednikom, ‘trajnim i vidljivim počelom i temeljem jedinstva kako biskupâ, tako i mnoštva vjernikâ’ (Lumen gentium, 23). Susreti s vama ovih dana u Rimu dozivlju mi u pamet nezaboravne uspomene s dvaju pastirskih pohoda koje sam Božjom pomoću ostvario u vašoj dragoj Domovini u rujnu 1994. i u listopadu prošle godine. Bile su to providonosne prigode za vrijeme kojih sam s radošću mogao uočiti vjeru hrvatskoga puka. Ispunjavajući nalog, koji mi je povjerio Gospodin, utvrdio sam braću i sestre u vjeri i ohrabrio ih u nadi da njihova ljubav bude jača i življa. Ovim se današnjim susretom na određeni način zaključuju ta apostolska putovanja, koja sam ostvario kao ‘hodočasnik Evanđelja’.
Zahvaljujem zagrebačkom nadbiskupu metropolitu mons. Josipu Bozaniću na srdačnim riječima koje mi je kao predsjednik vaše Biskupske konferencije uputio u ime svih, tumačeći očekivanja i nade što prožimlju mjesne Crkve kojima ste postavljeni za prave i istinske učitelje i svećenike (usp. Lumen gentium, 20; Christus Dominus, 2) i djelitelje milosti (usp. Lumen gentium, 26).
Također mi je posebno drago što mogu pozdraviti pastire nedavno osnovane Požeške i Varaždinske biskupije, te vojnoga ordinarija, koji po prvi put dolaze u pohod apostolskim pragovima. Rječit je to znak rasta Crkve u Hrvatskoj te njezine apostolske i misionarske životnosti.
U ovome se trenutku prisjećam i časnoga kardinala Franje Kuharića, umirovljenoga zagrebačkog nadbiskupa, te mu zahvaljujem za sve što je učinio za Crkvu u Hrvatskoj i što nastavlja činiti da bi novim naraštajima prikazao veliki lik svojega prethodnika, blaženoga Alojzija Stepinca.
2. Susreti koje sam ovih dana imao sa svakim od vas omogućili su mi upoznati naume i očekivanja, teškoće i mogućnosti, radosti i zabrinutosti kojima je obilježena vaša svakodnevna služba. Zahvaljujem Gospodinu za dobro koje činite u svojim biskupijama te vam ujedno jamčim svoju stalnu duhovnu potporu. Predraga i časna braćo u biskupstvu, nastavite ići dosadašnjim putem u izgradnji Kraljevstva Božjega u vašoj Domovini, koja sada, nakon onih tako teških vremena, poznaje novo i nadom prožeto proljeće vjere. Kad sam prošle godine zakoračio na tlo vaše zemlje, na svojemu sam prvome susretu želio podsjetiti da je ‘životno važno da hrvatski narod ostane vjeran svojim kršćanskim korijenima te da istodobno bude otvoren zahtjevima sadašnjega trenutka koji, iako nosi nemale teškoće, ipak omogućuje nazreti utješne razloge nade’. Posebno sam dodao: ‘Želio bih da kršćani znaju dati odlučan zamah novoj evangelizaciji velikodušno svjedočeći za Krista Gospodina, Otkupitelja čovjeka’ (Ioannis Pauli PP. II Sermo ad congregatam gentem Croatam inter Apostolicam Peregrinationem, 3, die 3. oct. 1998: Insegnametni di Giovanni Paolo II., XXI, 2 (1998) 630.; L’ Osservatore Romano, 8. listopada 1998., dodatak, str. II). Ponavljam i danas taj snažni poticaj. Neka vam evangelizacija bude prvi i žurni dušobrižnički zadatak! Obnovljena s obzirom na oblike i prilagođena novim zahtjevima, nova evangelizacija, međutim, mora i dalje, bez ikakvih nagodbi, izlagati istinsku i nepromjenjivu evanđeosku poruku. Neka ni jedno područje života pojedinca, obitelji i društva ne bude isključeno iz propovijedanja Evanđelja, jer je prijeko potrebno da ‘radosna vijest’ dopre i prožme postojanje svake pojedine osobe upravo tamo gdje ona živi i radi, gdje pati i gdje se raduje.
Propovijedanje je Evanđelja dužnost svih članova naroda Božjega. Potrebno je zbog toga, kao što sam istaknuo prošle godine u Splitu, ‘da Crkva koja je u Hrvatskoj učvrsti zajedništvo svih svojih različitih snaga kako bi postigla ciljeve koji su pred njom u današnjemu ozračju slobode i demokracije’ (Isti, Sermo in civitatem Spalatensi, 2, die 4. oct. 1998: Insegnametni di Giovanni Paolo II., XXI, 2 (1998) 656; L’Osservatore Romano, 8. listopada 1998., dodatak, str. VI). Ona će jedino na taj način pred svima moći uvjerljivo svjedočiti jedinstvo u Kristu te biti u stanju nositi se sa starim i novim izazovima i odgovarati na očekivanja onih koji, poticani Duhom Svetim, traže istinu i žele dati potpuni smisao svojemu postojanju.
Neka vaša glavna skrb, časna braćo, bude pružanje pomoći svakomu vjerniku da se odazove sveopćemu pozivu na svetost. Pri tom sve koji su povjereni vašoj apostolskoj skrbi neumorno upućujte na neiscrpiva i bistra vrela milosti: na sakramente, i to posebno na euharistiju i pokoru ili ispovijed. Neka svaka kršćanska zajednica, ojačana darovima milosti i u jedinstvu sa svojim pastirima, znade očitovati svoje lice radosne Božje obitelji u kojoj svećenici, redovnici, redovnice i vjernici svjetovnjaci zajedno rastu u vjernosti i ljubavi prema Kristu i braći.
3. Postoji i jedan drugi razlog koji naviještanje Evanđelja našim suvremenicima čini još žurnijim. Riječ je o pripravi na skorašnji Veliki jubilej 2000. Potrebno je s tim u svezi nalaziti nove putove i tražiti nove mogućnosti propovijedanja evanđeoske poruke i kršćanskoga svjedočenja te se na najbolji mogući način koristiti vjerskim, duhovnim, ljudskim i kulturnim blagom naroda Božjega. Jedino će na taj način vjernici biti u stanju pružiti svoj poseban doprinos istinskomu i skladnomu, materijalnomu i duhovnomu razvoju društva.
Raznovrsni će oblici dušobrižničke djelatnosti na župnoj i biskupijskoj razini, jednako kao i na razini crkvenih pokrajina i Biskupske konferencije, pružati obnovljeni polet novoj evangelizaciji. Kao rječit primjer za to mogu poslužiti i slavlja priređivana prigodom proslave spomena trinaest stoljeća kršćanstva u hrvatskomu narodu, koja su počela 1975. u Solinu i završila se 1984. u Mariji Bistrici. Kako ovdje ne spomenuti sretnu zamisao svakodnevne molitve, nastalu u tome razdoblju, koja u večernjim satima sabire hrvatske katolike na skupno zajedništvo hvale i zahvaljivanja za dar vjere i prošnje za potrebe u sadašnjosti i budućnosti? Revnost, dosjetljivost i dalekovidnost pastira onoga doba nisu bili bez nadahnuća i poticaja Duha Svetoga. Uvjeren sam da ćete i vi nastaviti ići tim putem osluškujući što Duh danas govori Crkvama, koje vam je Gospodin povjerio (usp. Otk 2,7).
4. Neka se nikada ne smanji vaš apostolski polet i način evanđeoskoga razmišljanja i djelovanja. Pozvani ste biti učitelji vjere, glasonoše nade, svjedoci ljubavi. Vaše misli neka budu usredotočene na skrb za svećenička i redovnička zvanja te na stalni vjerski odgoj vjernikâ svjetovnjakâ.
Osobno sam, kao pastir, više puta iskusio koliko je važno da sjemenište i bogoslovija i općenito mjesta za odgoj budu ‘zjenice oka’ svakoga biskupa. Skrb za zvanja obveza je koja se također tiče cijele kršćanske zajednice (usp. Optatam totius, 2). Zvanje se, naime, rađa u kršćanskoj zajednici i u njoj se učvršćuje. Sama će pak zajednica u svoje doba uživati plodove svoje skrbi za zvanjâ.
Jačanje prije svega vjerskoga smisla života najbolji je lijek koji valja upotrijebiti u društvenoj i duhovnoj krizi što je zahvatila i vašu zemlju. Valja pritom pomagati kršćanskim obiteljima da budu mjesto gdje se vježbaju i škola u kojoj se uče i prenose trajne ljudske i evanđeoske vrijednosti. Mladeži su potrebni snažni primjeri koji će joj pomoći da ne izgubi ideale što nadilaze obične i sporedne stvari; potrebna su joj svjedočanstva života posve prožeta vjerom da bi se okrenula prema mnogo širim i zahtjevnijim obzorima. Koliko li je u svemu tome važno svjedočanstvo biskupâ, svećenikâ, redovnikâ i redovnicâ koji su svoj život velikodušno suobličili s Kristom Isusom te se potpuno predali nesebičnomu služenju Bogu i bližnjemu!
Pomozite, draga braćo, mladim naraštajima da vjerno slijede poziv koji svakomu od njih Bog upravlja u Crkvi i u društvu. Posebno pak svećeničkim pripravnicima osigurajte prikladan odgoj za službu koja će im biti povjerena. Bratski se skrbite za prezbitere, svoje najprisnije suradnike. Oni, naime, nisu dužnosnici, koji djeluju u ime Crkve, nego sluge i navjestitelji Evanđelja, služitelji milosti Božje. Postavši dionicima Kristova svećeništva i pridruženi biskupu u služenju, prezbiteri su poslani u crkvene zajednice da se zajedno s biskupom skrbe za sav Božji narod. Potrebno je da život prezbiterâ, radi prikladnoga ispunjenja njihove zadaće, bude ukorijenjen u Kristu, koji je besprijekoran uzor svetosti i molitve, te da bude prožet živim osjećajem za Crkvu. Bdijte, dakle, draga braćo, da prezbiteri uvijek i posvuda zajedno s vama budu uzori stada povjerena vašoj pastirskoj skrbi (usp. 2 Tim 4,12; 1 Pt 5,3).
5. Crkva je uvijek gajila posebno poštovanje prema pozivu i radu redovnikâ i redovnicâ. Oni su veliko duhovno bogatstvo koje Bog daje svojemu narodu. Redovničke su karizme, osim za osobno posvećenje, dane također za rast i poslanje Crkve, jer posebni darovi, koje Duh dijeli, ‘izravno ili neizravno, koriste Crkvi, a imaju za svrhu njezinu izgradnju, dobro ljudi i potrebe svijeta’ (Katekizam Katoličke Crkve, 799). Zbog toga je, kao što sam podsjetio jednom drugom zgodom, ‘biskupova zadaća isto tako pružati potporu redovnicima i redovnicama u njihovu posvemašnjemu predanju Gospodinu, potičući ih da velikodušno žive karizmu zajednice kojoj pripadaju i da uvijek rade u zajedništvu s mjesnom i općom Crkvom’ (Ioannis Pauli PP. II, Nuntius Ad Praesules Conferentiae Episcopalis Croatiae in civitate Spalatensi commissus, 4, die 4. oct. 1998.: Insegnamenti di Giovanni Paolo II., XXI, 2 (1998) 658; L’Osservatore Romano, 8. listopada 1998., dodatak, str. VI).
Dušobrižnička uprava župama spada prije svega na dijecezanski kler. Međutim, posvećene osobe imaju službu djelotvornoga svjedočenja sklada raznovrsnih karizmi koje su dane za dobro Crkve. Prave karizme izgrađuju Otajstveno Tijelo Kristovo u ljubavi, u poslušnosti, u bezuvjetnome nasljedovanju Božanskoga Učitelja. Časna braćo, redovnike i redovnice podupirite svojom molitvom i svojom ljubavlju. Pomažite im da uvijek budu vjerni svojemu pozivu. Oni će svojim darovima i u zajedništvu s vama znati dati vrijedan doprinos dušobrižničkome djelu stavljajući svoje snage u službu evangelizacije cijeloga društva.
6. Potrebno je, naime, da se zbog nove evangelizacije zajedno saberu sve snage. Pred nama na završetku ovoga stoljeća stoje materijalne i moralne ruševine što su ih izazvale razne ideologije. U ovome smo, zadnjem desetljeću vidjeli pad dugotrajnih i nasilničkih diktatura. Sada i vaša zemlja, nakon što je prošla kroz razdoblje kušnji, uživa mir i slobodu. Potrebno je ipak biti budan kako bi se išlo putem prave slobode u poštivanju svih ljudskih prava. Uloga je vas pastira, koji se uvijek skrbite za istinsko dobro svojega stada, da neumorno upućujete na trajna načela i nepromjenjive vrijednosti što ih je Stvoritelj postavio u temelje dostojanstva svake osobe i svakoga naroda.
Da bi se moglo suočavati i na pozitivan način rješavati teškoće na koje društvo i Crkva u Hrvatskoj nailaze, a kojima korijeni sežu u povijest, potrebni su duh ljubavi, postojana strpljivost i dosjetljiva dalekovidnost. Jedino će tako mlada stabla slobode i demokracije moći izrasti u čvrsta i jaka stabla. Dragi pastiri ljubljene Crkve koja je u Hrvatskoj, zajedno sa svojim svećenicima poučavajte vjernike da budu svjetlo svijeta i sol društva (usp. Mt 5,13–14). Kršćani će tako sa svoje strane moći oblikovati ‘novo lice svoje Domovine’ stupajući u razne javne službe, obavljajući ih kao pravi Kristovi vjernici i promičući opće dobro zajedno s pravdom i duhom solidarnosti (usp. Gaudium et spes, 43; 75). Znajte im sa svoje strane pružati stalni vjerski odgoj, koji će im pomoći da žive i rade u skladu s vjerom koju ispovijedaju.
Nadahnjujući se na prispodobi o pšenici i kukolju (usp. Mt 13,24–30), pomažite im da tako djeluju da kritika koja razara bude uvijek nadvladana dijalogom koji gradi i ljubavlju koja izgrađuje. Uvijek je i posvuda potrebno stalno zalaganje kako bi vjera bila djelotvorna ljubavlju (usp. Gal 5,6), a njezina dobra svima na korist, posebno siromasima i onima koji su na rubu društva. Drugi vatikanski sabor podsjeća da kršćani, ‘vjerno prianjajući uz Evanđelje i služeći se njegovom snagom, te povezani sa svima koji vole i gaje pravdu, prihvaćaju golemi posao koji se ovdje na Zemlji treba obaviti, a o kojemu trebaju dati račun Onome koji će sve suditi u posljednji dan. Ne će svi koji govore ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u Kraljevstvo nebesko, nego oni koji vrše volju Očevu i koji se djelotvorno prihvaćaju posla’ (Gaudium et spes, 93).
Crkva i politička zajednica neovisne su svaka na svojemu području, ali su obje u službi jednoga te istoga čovjeka (usp. Gaudium et spes, 76). Zdravoj i plodonosnoj suradnji Crkve i države na dobro svih građana zemlje svakako pogoduje uzajamno poštivanje i međusobno dogovaranje, koji su porasli zahvaljujući također četirima ugovorima što su ih nedavno sklopili Sveta Stolica i Republika Hrvatska.
7. ‘Ostanite čvrsti u Gospodinu’ (Fil 4,1). ‘A sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi’ (2 Sol 2,16–17). Draga braćo, prihvatite ove Apostolove riječi kao da su upravljene vama osobno i neka vam budu potpora da ustrajete u velikodušnom ispunjenju svojega poslanja. Neka Presveta Bogorodica, koja je toliko ljubljena i čašćena u vašim krajevima, svojim moćnim zagovorom prati vaše apostolsko zalaganje i svaki vaš pothvat u služenju Crkvi. Neka Ona vama i vašim biskupijama isprosi obilje milosti i mira u Gospodinu našemu Isusu Kristu. Nošen tim osjećajima, ponovno vrlo rado udjeljujem apostolski blagoslov vama, vašim svećenicima, redovnicima i redovnicama te svim vjernicima svjetovnjacima u Domovini i inozemstvu.”
Ins., XII., 1, 1999., str. 522 – 529; OR, 14. ožujka 1999., str. 1, 6 i 7; IKA, 18. ožujka 1999., str. prilog biltenu IKA – Vijesti; GK, 21. ožujka 1999., str. 3; Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, 30. ožujka 1999., str. 8 i dalje.
Dar vjere u Krista neka vam pomogne otkriti smisao i svrhu vašega života
Zagrebačkim sveučilištarcima na općoj audijenciji
Vatikan, 17. ožujka 1999.
“Dragi sveučilištarci iz Zagreba, srdačno vas pozdravljam. Dobro došli! Dar vjere u Krista, koji ste primili, neka vam pomogne otkriti smisao i svrhu vašega života i svjedočiti beskrajnu Božju ljubav. Vas i vašu budućnost povjeravam zagovoru Presvete Bogorodice te vam od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 555; IKA, 18. ožujka 1999., str. 8.
Neka vam Kristova riječ pomaže u stalnu usavršavanju vaše vjere
Hodočasnicima, umirovljenicima, učiteljima i učenicima iz Pazina i Podsuseda na općoj audijenciji
Vatikan, 24. ožujka 1999.
“Srdačno pozdravljam skupinu profesora i učenika Pazinskoga kolegija i klasične gimnazije, te skupinu vjernika iz Splita i okolice i skupinu umirovljenika iz Podsuseda u Zagrebu. Predragi ‘riječ Kristova neka u svemu bogatstvu prebiva u vama’ (Kol 3,16), i neka vam pomaže da djelatno surađujete s Duhom Svetim u stalnome usavršavanju vaše vjere preko Njegovih raznovrsnih darova (usp. Dei verbum, 5). Na taj ćete način moći obilovati plodovima ljubavi i svetosti te učinkovito pridonositi rastu i razvoju ljudskoga društva. Pratio vas uvijek Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 605; IKA, 25. ožujka 1999., str. 1999.
Znajte otkriti Božju ljubav u punini i trajno je svjedočiti u životu
Mladima i učenicima iz Splita i Makarske na općoj audijenciji
Vatikan, 31. ožujka 1999.
“Srdačno pozdravljam učenike Druge i Treće gimnazije u Splitu, mladež župe Kraljice Mira u Makarskoj, te hodočasničke skupine iz ostalih mjesta u Hrvatskoj. Dobro došli! Predragi, sutra uvečer misom ‘Večere Gospodnje’ počinje slavlje svetoga Vazmenog trodnevlja. Ono je vrhunac bogoslužne godine i istodobno nas podsjeća na neizmjernu Božju ljubav prema čovjeku, koja se na sasvim poseban način očitovala u muci, smrti i uskrsnuću Kristovu. Znajte otkriti tu ljubav u punini i svjedočiti je uvijek i posvuda. Na vas i na vaše obitelji zazivam Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 671; OR, 1. travnja 1999., str. 5.
Uskrsna čestitka
Vatikan, Trg sv. Petra, Uskrs, 4. travnja 1999.
Na kraju uskrsne poruke prigodom blagoslova Urbi et Orbi Sveti Otac je s glavne lože bazilike sv. Petra čestitao Uskrs na 61 jeziku; čestitka na hrvatskome bila je na 13. mjestu:
“Sretan Uskrs!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 671.
Neka vjera koju sam vidio u Hrvatskoj ostane živa u svima
Hodočasnicima i bogoslovima iz Splitsko-makarske nadbiskupije i sjemeništarcima iz Zagreba na općoj audijenciji
Vatikan, 7. travnja 1999.
“Srdačno pozdravljam hodočasnike koji su došli iz raznih strana Hrvatske, a posebno iz Splitsko-makarske nadbiskupije. Pozdravljam dragoga splitsko-makarskog nadbiskupa metropolita Antu Jurića s pomoćnim biskupom Marinom Barišićem, te predstavnike mjesnih vlasti. Pozdravljam sve, a želim još posebno spomenuti sjemeništarce Nadbiskupskoga dječačkog sjemeništa iz Zagreba i bogoslove iz Bogoslovije u Splitu. Draga braćo i sestre, dobro došli! Vrlo rado vas primam. Došli ste mi uzvratiti na mojemu nedavnom pohodu vašoj ljubljenoj zemlji, kada sam između ostaloga pohodio Split i Solin. Za vrijeme toga pohoda imali smo prigodu razmišljati o zadaći koju je Isus povjerio svojim učenicima prije uzlaska k Ocu (usp. Dj 1,4–8) i o pozivu na svetost što ga upravlja svakomu kršćaninu. Taj opći poziv divno je očitovao hrabri kardinal Alojzije Stepinac, kojeg sam imao radost uzdignuti na čast oltara u Mariji Bistrici. Predragi, neka vjera koju sam mogao vidjeti tom zgodom, jednako kao i na svojemu prvome apostolskom putovanju u Hrvatsku, ostane živa u svima. Neka, štoviše, neprestano raste i rađa plodovima istinske duhovne i društvene obnove. Svoju vjeru hranite slušanjem riječi Božje i razmišljanjem o njoj, redovitim pristupanjem svetim sakramentima te osobnom i obiteljskom molitvom. Crkva u Hrvatskoj moći će na prikladan način odgovoriti na očekivanja i izazove sadašnjega trenutka samo ako ostane vjerna Kristu i poslanju koje je od Njega primila. Svoj pogled uperite čvrsto u Krista, čuvajte netaknutu vazmenu radost i ljubomorno gajite poklad vjere koju su prenijeli apostoli. Svima vama ovdje nazočnima, vašim obiteljima i cijeloj vašoj domovini od srca udjeljujem apostolski blagoslov.”
OR, 8. travnja 1999., str. 7; IKA, 8. travnja 1999., str. 10.
Posljednja godina priprave na Veliki jubilej želi biti posebno vrijeme većega upoznavanja Božje ljubavi
Hodočasnicima na općoj audijenciji
Vatikan, 14. travnja 1999.
“Draga braćo i sestre, Crkva, nošena Duhom Svetim i vjerna svojemu božanskom Utemeljitelju, Isusu Kristu, ne prestaje ići ususret ‘Ocu koji je na nebesima’ (usp. Mt 5,45), koji nas neizmjerno ljubi i želi da se spasimo i nađemo život vječni što ga je pripravio za svakoga čovjeka. Sadašnja, treća i zadnja, godina priprave na Veliki jubilej, za svakoga kršćanina želi biti posebno vrijeme još većega upoznavanja te ljubavi i svjedočenja za nju pred svijetom. Srdačno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike i zazivam na njih Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 759; IKA, 15. travnja 1999., str. 8.
Što je Bog učinio za čovjeka upoznali smo u Isusu Kristu, Spasitelju svijeta
Hodočasnicima iz Požege i Osijeka na općoj audijenciji
Vatikan, 21. travnja 1999.
“Draga braćo i sestre, što je sve Bog, koji ‘je ljubav’ (1 Iv 4,8.16), koji je ‘milosrdan i milostiv’ (Izl 34,6), ‘bogat milosrđem’ (Ef 2,4), učinio za čovjeka, upoznali smo u Isusu Kristu. Njega je Otac poslao kao Spasitelja svijeta (usp. 1 Iv 4,14), i On nam je omogućio da upoznamo ‘jedinoga istinskog Boga’ (Iv 17,3; usp. 1 Iv 5,20). Od srca sada pozdravljam generalnog vikara Požeške biskupije zajedno sa članovima HKUD-a ‘Vijenac’ iz Požege te skupinu umirovljenika iz Osijeka. Na sve zazivam Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 792; IKA, 22. travnja 1999., str. 9.
Bog je prvi ljubio čovjeka te mu došao ususret da ga spasi
Hodočasnicima iz Zagreba i Splita na općoj audijenciji
Vatikan, 28. travnja 1999.
“Draga braćo i sestre, Bog je prvi ljubio čovjeka te mu došao ususret da ga spasi (usp. 1 Iv 4,10) i u ljudska srca izlio svoju ljubav po Duhu Svetome, koji nam je dan (usp. Rim 5,5). Otac je htio da Njegov Jedinorođenac bude naš zagovornik (usp. 1 Iv 2,1) i da nam pokaže kako možemo pristupiti k Njemu (usp. Ef 2,18) te primiti ‘svaki blagoslov’ (Ef 1,3). Srdačno pozdravljam skupinu studenata Instituta za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te hodočasnike iz Splita i ostalih mjesta u Hrvatskoj. Svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 841; OR, 29. travnja 1999., str. 7.
Sin, koji je “jedno s Ocem”, objavio nam je milosrdno Očevo lice
Hodočasnicima na općoj audijenciji
Vatikan, 5. svibnja 1999.
“Draga braćo i sestre, Otac je u Riječi, koja se je utjelovila i nastanila među nama (usp. Iv 1,14), želio na vidljiv način posvjedočiti svoju blizinu svakomu čovjeku: blizinu koja spašava i koja je puna ljubavi, te istodobno očitovati da je ‘Njegova zapovijed život vječni’ (Iv 12,50). Sin, koji je ‘jedno s Ocem’ (usp. Iv 10,30), objavio nam je milosrdno Očevo lice. Pozdravljam od srca sve hrvatske hodočasnike i na sve zazivam Božji blagoslov! Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 888; IKA, 6. svibnja 1999., str. 9.
Božja ljubav prema čovjeku očitovala se je već u trenutku stvaranja čovjeka
Hodočasnicima iz Čepina i Sindelfingena u Njemačkoj na općoj audijenciji
Vatikan, 12. svibnja 1999.
“Draga braćo i sestre, Oca možemo vidjeti po Sinu (usp. Iv 14,6–11) i u Sinovljevim djelima upoznati neizmjerno Očevo milosrđe prema čovjeku, koji je upao u grijeh i krenuo putem smrti (usp. Lk 10,30–35; 15,11–32; Iv 10,1–21). To milosrđe izvire iz Božje ljubavi, koja se je očitovala već u trenutku stvaranja svijeta, posebno stvaranja čovjeka (usp. Post 1–2), i koja je dosegnula vrhunac u Kristovu vazmenom otajstvu. Srdačno pozdravljam hrvatske hodočasničke skupine iz Čepina kraj Osijeka u Hrvatskoj i Sindelfingena u Njemačkoj. Na sve zazivam Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 970; IKA, 13. svibnja 1999., str. 12.
Ljubav koja je stvorila čovjeka jest ona ista ljubav koja ga je i spasila
Hodočasnicima na općoj audijenciji
Vatikan, 19. svibnja 1999.
“Draga braćo i sestre, Isusova molitva na križu, upravljena Ocu, da oprosti svojim progoniteljima (usp. Lk 23,34), i Njegovo obećanje dano jednomu od dvojice zločinaca, koji su kao i On bili obješeni na križ (usp. Lk 23,39–43), jasno očituju da Bog ljubi čovjeka do kraja (usp. Iv 13,1) i da Njegova dobrota ne poznaje ograničenja. Ljubav koja je stvorila čovjeka jest ona ista ljubav koja ga je i spasila: čovjek, kojega je Bog stvorio na svoju sliku, sebi slična (usp. Post 1,26–27), postao je u Kristu prijatelj Božji zauvijek. Od srca pozdravljam sve ovdje nazočne hrvatske hodočasnike i svima rado udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII, 1, 1999., str. 1007 – 1008; IKA, 20. svibnja 1999., str. 12.
Bog je svoju ljubav izlio u naša srca po Duhu Svetome učinivši naša tijela svojim prebivalištem
Hodočasnicima iz Ivankova, Karlovca i Varaždina na općoj audijenciji
Vatikan, Trg sv. Petra, 26. svibnja 1999.
“Draga braćo i sestre, Bog je u svojoj neizmjernoj ljubavi, koju gaji prema ljudskome rodu, uzdignuo čovjeka i ženu na dostojanstvo svoje djece te ih učinio svojim baštinicima i subaštinicima Kristovim (usp. Rim 8,16–17). Otac nam to potvrđuje darujući nam Duha Svetoga, koji je u naša srca ulio ljubav Božju (usp. Rim 5,5) i naša tijela učinio svojim prebivalištem (usp. Rim 8,9.11), hramom svetim Božjim (usp. 1 Kor 3,16–17; 6,19; 2 Kor 6,16). Srdačno pozdravljam hrvatske hodočasnike okupljene na ovome trgu, koji su došli iz Ivankova, Karlovca i Varaždina. Svima rado udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 1087; IKA, 27. svibnja 1999., str. 11.
Bog i čovjek nerastavljivo su povezani po Isusu Kristu
Hodočasnicima iz Zagreba, Carevdara, Splita, Balingena i Freiburga na općoj audijenciji
Vatikan, 2. lipnja 1999.
“Draga braćo i sestre, Sin, koji Ocu posve omilje (usp. Mt, 3,17), sišao je na zemlju da bi čovjek s Njim mogao uzaći na nebo (usp.Iv 3,13), gdje nam je, zajedno s Ocem, pripravio mjesto (usp. Iv 14,2–3). Ovo ‘otajstvo posvećenja i ljubavi’ (Rimski misal, Predslovlje poslije Uzašašća) jest ‘milost koja nam je dana… prije vremena vjekovječnih’ (2 Tim 1,9–10) i otkriva nam nerastavljivu povezanost Boga i čovjeka. Srdačno pozdravljam Mješoviti zbor blaženoga Augustina Kažotića iz Zagreba te skupine vjernika iz Carevdara, Balingena i Freiburga i skupinu roditelja i djece iz Splita. Neka vas sve uvijek prati Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 1156; IKA, 3. lipnja 1999., str. 11 – 12.
Nadahnuti vjerom, svoje ljudske vrline stavite u službu čovjeka
Skupini visokih časnika Hrvatskih oružanih snaga na općoj audijenciji
Vatikan, Trg sv. Petra, 23. lipnja 1999.
“Srdačno pozdravljam skupinu visokih časnika Hrvatskih oružanih snaga te im želim da, nadahnuti vjerom, svoje ljudske vrline i svoju strukovnost znaju uvijek staviti u službu čovjeka, općega dobra, sigurnosti, slobode i mira. Pozdravljam i ostale ovdje okupljene hrvatske hodočasnike te svima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 1445.
Po milosti krštenja čovjek je pozvan na sudjelovanje u Božjemu životu
Hodočasnicima na općoj audijenciji
Vatikan, Trg sv. Petra, 30. lipnja 1999.
“Draga braćo i sestre, čovjek je po milosti krštenja pozvan sudjelovati u Božjemu životu (usp. 1 Pt 1,4). Od Oca privučen (usp. 1 Iv 6,44), od Sina otkupljen i suobličen slici Njegovoj (usp. Rim 8,29), te od Duha Svetoga posvećen, čovjek pravednik na neopoziv je način ušao u zajedništvo Presvetoga Trojstva (usp. 1 Iv 1,3). Dar je to premilosrdnoga srca Boga našega (usp. Lk 1,78). Srdačno pozdravljam sve ovdje nazočne hrvatske hodočasnike i sve blagoslivljam! Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 1, 1999., str. 1518; IKA, 1. srpnja 1999., str. 9.
Veliki jubilej jest poseban poticaj na priznanje Kristova gospodstva nad ljudskom poviješću
Hodočasnicima na općoj audijenciji
Vatikan, 7. srpnja 1999.
“Draga braćo i sestre, skorašnja proslava Velikoga jubileja pruža posebnu prigodu za dublje shvaćanje stalne Božje skrbi za čovjeka i Božje blizine pune ljubavi i bogate milošću. Taj je događaj istodobno poseban poticaj na priznavanje Kristova gospodstva nad ljudskom poviješću u koju je Bog postavio svoje Kraljevstvo. Pozdravljam sve ovdje nazočne hrvatske hodočasnike i sve od srca blagoslivljam. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 2, 1999., str. 47; OR, 8. srpnja 1999., str. 5.
Veliki jubilej požuruje nazočnost Božjega kraljevstva u svakidašnjemu življenju i radu
Hodočasnicima iz Slavonskoga Broda i Zagreba na općoj audijenciji
Vatikan, 25. kolovoza 1999.
“Draga braćo i sestre, slavlje se Velikoga jubileja svakomu pojedinom kršćaninu i cijeloj Crkvi, među ostalim, očituje i kao sasvim posebna prigoda za odgovor na poziv upravljen čovjeku da bude dionik Kraljevstva Božjega. Spomenuto je slavlje istodobno i požurivanje uvijek sve veće nazočnosti toga Kraljevstva u svakidašnjem življenju i radu, kako na osobnoj razini svakoga pojedinca, tako na razini zajednice i društva u cjelini. Srdačno pozdravljam vjernike župe Gospe Brze Pomoći iz Slavonskoga Broda te profesore i učenike Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu. Svima vrlo rado udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 2, 1999., str. 207; IKA, 26. kolovoza 1999., str. 7.
Kraljevstvo Božje razvija se i raste u Crkvi pod stalnim poticajem Duha
Hodočasnicima na općoj audijenciji
Vatikan, 1. rujna 1999.
“Draga braćo i sestre, Kraljevstvo je Božje uspostavljeno na zemlji Kristovim dolaskom i ostvarenjem Kristova Vazmenoga Otajstva. Ono pod stalnim poticajem Duha Svetoga i uz djelotvornu suradnju ljudi iz dana u dan raste i razvija se u Crkvi, u iščekivanju Kristova slavnoga dolaska, kada će ‘Krist predati Ocu vječno i sveopće Kraljevstvo’ (Gaudium et spes, 39) da ‘Bog bude sve u svemu’ (1 Kor 15,28). Od srca pozdravljam sve nazočne hrvatske hodočasnike i svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XII., 2, 1999., str. 256; IKA, 2. rujna 1999., str. 8.
Neka Bog udijeli dragocjeni dar mira Sloveniji, Hrvatskoj i svijetu
Hrvatskim hodočasnicima na molitvi Anđeoskoga pozdravljenja nakon mise beatifikacije biskupa Antona Martina Slomšeka
Maribor, 19. rujna 1999.
“Najsrdačnije pozdravljam hodočasnike, koji su se iz susjedne Hrvatske pridružili ovomu bogoslužnom slavlju. Njihova mi nazočnost također pruža prigodu spomenuti nedužne žrtve ratova i totalitarnih režima, posebno one koje su bačene u masovne grobnice što su nedavno otkrivene blizu Maribora. Ne ponovili se više nikada ti tako dramatični događaji. Neka Bog udijeli dragocjeni dar mira Sloveniji, Hrvatskoj i svim zemljama Europe i cijeloga svijeta.”
Ins., XXII., 2, 1999., str. 380.
Ponovni Kristov dolazak u slavi za kršćanina treba biti uzrok nade i velike radosti
Hodočasnicima iz Sinja i Marije Bistrice na općoj audijenciji
Vatikan, 22. rujna 1999.
“Draga braćo i sestre, Otac je svojoj vlasti podredio vremena i zgode konačnoga dolaska Kraljevstva Božjega zajedno s Kristovim povratkom u slavi (usp. Dj 1,7) i oni su poznati jedino njemu (Mt 24,36). Taj događaj za kršćanina ne može biti uzrok straha, nego razlog žive nade i velike radosti, jer će on označiti konačno spasenje (usp. Otk 11,15–18; 12,10–11). Od srca pozdravljam hrvatske hodočasničke skupine iz Sinja i Marije Bistrice i svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XXII., 2, 1999., str. 403 – 404; OR, 23. rujna 1999., str. 7.
Čovječanstvo ide ususret danu u koji će se dovršiti veliki Božji naum s čovjekom i svekolikim stvorenjem
Hodočasnicima iz Rijeke na općoj audijenciji
Vatikan, 29. rujna 1999.
“Draga braćo i sestre, tema svršetka sadašnjega svijeta za kršćanina nije nikakva zagonetka. Riječ Božja pruža nam dovoljnu sigurnost, svjetlo i jamstva. Znamo, naime, da čovječanstvo ide ususret ‘novim nebesima i novoj zemlji’ (2 Pt 3,13; Otk 21,1), da ide k danu u koji će se dovršiti veliki Božji naum s čovjekom i svekolikim stvorenjem: ‘Uglaviti u Kristu sve – na nebesima i na zemlji’ (Ef 1,10). Srdačno pozdravljam hodočasnike iz Rijeke i ostalih hrvatskih mjesta te na sve zazivam Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XXII., 2, 1999., str. 466; OR, 30. rujna 1999., str. 7.
Riječ Božja puna je beskrajne ljubavi koja objavljuje istinu, prašta i spašava
Hodočasnicima iz Makarske na općoj audijenciji
Vatikan, 6. listopada 1999.
“Draga braćo i sestre, Bog ima potpuno gospodstvo nad svim stvarima. On je u Isusu Kristu, koji je ‘Alfa i Omega’ (Otk 1,8; 21,6), ‘Početak i Svršetak’ (Otk 21,6) i kojemu je ‘ime Riječ Božja’ (Otk 19,13), rekao svoju konačnu riječ o čovjeku i povijesti. Ta je riječ puna beskrajne ljubavi, koja objavljuje istinu, koja prašta i spašava. I nije moglo biti drukčije, jer ‘Bog je ljubav’ (1 Iv 4,16). Srdačno pozdravljam vjernike župe Kraljice Mira u Makarskoj i svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!“
Ins., XXII., 2, 1999., str. 561; OR, 7. listopada 1999., str. 9.
Ljubav prema Bogu i čovjeku jest temelj izgradnje svijeta u skladu s Božjim naumom
Hodočasnicima na općoj audijenciji
Vatikan, 13. listopada 1999.
“Draga braćo i sestre, čovjek je pozvan da na Božju ljubav odgovori ljubavlju prema Bogu i bližnjemu (usp. Mt 22,37–40; 25,31–45), pozvan je da na ljubav uzvrati ljubavlju. Ta se ljubav očituje kao osnovno pravilo ljudskoga života, kao temelj izgradnje svijeta u skladu s Božjim naumom. Ona po svojoj naravi stvara društvene, gospodarske i političke uvjete koji su prijeko potrebni da se svima omogući dostojan život. Srdačno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike i udjeljujem im apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XXII., 2, 1999., str. 581; IKA, 14. listopada 1999., str. 8.
Veliki jubilej treba biti vrijeme razmišljanja o življenju u skladu s blaženstvima
Hodočasnicima iz Dubrovnika i Umaga na općoj audijenciji
Vatikan, 20. listopada 1999.
“Draga braćo i sestre, priprava na Veliki jubilej i njegovo slavlje trebaju biti također vrijeme razmišljanja o oživotvorenju zapovijedi ljubavi (usp. Mt 22,37–40; Iv 13,34) u svakodnevici i o življenju u skladu s blaženstvima (usp. Mt 6,25–34). Od krštenika se, naime, očekuje da iz dana u dan svojim životom i djelima uvijek sve više očituju da su Kristovi učenici (usp. Iv 13,35; Dj 4,32). Od srca pozdravljam dubrovačkoga biskupa Želimira Puljića i hodočasnike iz njegove biskupije te skupinu hodočasnika iz Umaga. Na sve zazivam Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XXII., 2, 1999., str. 623 – 624; OR, 21. listopada 1999., str. 5.
Od krštenika se očekuje da svojim načinom života i rada govore da su kršteni
Zbor Lira iz Vodica, Hrvatska udruga medicinskih sestara te voditelji studentskih domova iz Zagreba na općoj audijenciji
Vatikan, Trg sv. Petra, 27. listopada 1999.
“Draga braćo i sestre, od krštenika se očekuje da svojim načinom života i rada govore da su kršćani. Taj govor treba biti govor ljubavi prema svima, uključujući i neprijatelje, govor ljubavi koja je velikodušna u praštanju i koja pruža ruku pomirnicu. Prava, naime, ljubav u sebi uključuje oproštenje i pomirenje. Srdačno pozdravljam Mješoviti pjevački zbor Lira iz Vodica, članice Hrvatske udruge medicinskih sestara te voditelje studentskih domova u Zagrebu. Svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XXII., 2, 1999., str. 644; IKA, 28. listopada 1999., str. 7.
Posljednji posjet predsjednika Tuđmana papi Ivanu Pavlu II.
Papa primio predsjednika dr. Franju Tuđmana prigodom otvaranje izložbe “Hrvati – kršćanstvo, kultura, umjetnost” u Vatikanskim muzejima
Vatikan, 28. listopada 1999.
Papa Ivan Pavao II. primio je 28. listopada u privatnu audijenciju hrvatskoga predsjednika dr. Franju Tuđmana. Pri susretu u Dvorani sv. apostola Petra i Pavla Sveti je Otac predsjedniku Tuđmanu zaželio dobrodošlicu na hrvatskome jeziku, nakon čega su se povukli u Papinu privatnu biblioteku, gdje su nastavili privatni razgovor koji je potrajao dvadesetak minuta. Nakon razgovora s predsjednikom Tuđmanom Papa je primio i članove hrvatskoga državnog izaslanstva. Tom je prigodom Sveti Otac hrvatskome predsjedniku darovao komplet papinskih medalja, a predsjednik Tuđman je Papi darovao pretisak glagoljskoga brevijara iz 15. stoljeća. Predsjednik Tuđman je, predajući Papi dar, istaknuo kako je “papa Ivan Pavao II. jedan od najznačajnijih ljudi našega vremena” te je pozdravio poglavara Katoličke Crkve riječima: “Sveti Oče, doviđenja u Hrvatskoj.” Poslijepodne istoga dana predsjednik Tuđman otvorio je u Vatikanskim muzejima izložbu “Hrvati – kršćanstvo, kultura, umjetnost”. Prigodom otvorenja izrekao je divan govor o ulozi kršćanske vjere u povijesti Hrvata; taj se njegov govor može smatrati i njegovom duhovnom oporukom. Posjet Papi i Vatikanu bio je posljednji državnički posjet predsjednika Tuđmana, a govor koji je održao na otvorenju izložbe bio je i posljednji njegov govor izrečen u javnosti. Četrdeset dana nakon posjeta Rimu i Vatikanu, 10. prosinca 1999., predsjednik Franjo Tuđman završio je svoj zemaljski život.
Usp. IKA, 28. listopada 1999., str. 9.
Ljubav zamjenjuje pravdu milosrđem koje prašta od srca
Profesorima i gimnazijalcima iz Osijeka na općoj audijenciji
Vatikan, Trg sv. Petra, 3. studenoga 1999.
“Draga braćo i sestre, istinska ljubav ne pamti zlo, nego sve prekriva i sve podnosi (usp. 1 Kor 13,5.7). Ona se silno izdiže iznad pravde i zamjenjuje ju milosrđem koje prašta od srca. Praštanje je drugi oblik naziva kršćanske ljubavi. Od srca pozdravljam i blagoslivljam skupinu profesora i gimnazijalaca iz Osijeka i ostale hrvatske hodočasnike. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XXII., 2, 1999., str. 704; IKA, 4. studenoga 1999., str. 7.
Pozvani smo ljubiti jedni druge i biti milosrdni poput našega Oca
Hodočasnicima iz Pešćenice u Zagrebu na općoj audijenciji
Vatikan, 17. studenoga 1999.
“Draga braćo i sestre, pozvani smo ne samo ljubiti jedni druge kao što i Bog ljubi svakoga od nas (usp. Iv 13,34) nego biti također milosrdni kao što je i On milosrdan (usp. Lk 6,36), podnoseći jedni druge i praštajući uzajamno (usp. Kol 3,13). Jedino ćemo tako moći iskreno reći Ocu našemu koji je na nebesima (usp. Mt 6,9–13), Ocu milosrđa i Bogu svake utjehe (2 Kor 1,3): Otpusti nam duge naše kako i mi opraštamo dužnicima našim! Srdačno pozdravljam vjernike Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pešćenici i ostale hrvatske hodočasnike. Na sve zazivam Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XXII., 2, 1999., str. 922 – 923; OR, 18. studenoga 1999., str. 11.
Budite ponosni na blago vjere, koje vam je povijest povjerila
Solinskim hodočasnicima na općoj audijenciji
Vatikan, Trg sv. Petra, 24. studenoga 1999.
“Od srca pozdravljam splitsko-makarskoga nadbiskupa metropolita Antu Jurića i predstavnike Solina. Dobro došli! Predragi, vaša današnja nazočnost ovdje kraj groba sv. Petra budi u meni predivne uspomene na moj boravak u vašemu gradu i u svetištu Gospe od Otoka 4. listopada 1998., gdje sam, u predvečerje novoga tisućljeća, molio za Crkvu u hrvatskim krajevima i za sav vaš narod te se susreo s vjeroučiteljima, nastavnicima, profesorima, predstavnicima crkvenih pokreta i mladeži. Ponavljam vam ono što rekoh na mjestu na kojemu se nalaze duboki korijeni vašega vjerskog i nacionalnog identiteta: ‘Budite ponosni na blago vjere, koje vam je povijest povjerila. Čuvajte ga ljubomorno’. Vas, vaš grad i cijelu vašu domovinu povjeravam zaštiti i zagovoru Gospe od Otoka, Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta, te svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XXII., 2, 1999., str. 1010 – 1011; IKA, 24. studenoga 1999., str. 11.
Praštanje braći i sestrama potrebno je da bi se moglo pristupiti Bogu
Hodočasnicima iz Splita na općoj audijenciji
Vatikan, 1. prosinca 1999.
“Predragi, Onomu koji ‘je Ljubav’ (1 Iv 4,16) može se pristupiti jedino sa srcem punim ljubavi. Zbog toga su praštanje braći i sestrama i pomirenje s njima potrebni da bi se moglo pristupiti Bogu (usp. Mt 5,23–24) te od Njega primiti oproštenje (usp. Mt 6,14–15; 18,33–35; Mk 11,25) i ponovno uspostaviti sklad, koji je grijehom uništen, između Boga i čovjeka i, istodobno, između samih ljudi. Srdačno pozdravljam skupinu hodočasnika iz Splita te njima i ostalima hrvatskim hodočasnicima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XXII., 2, 1999., str. 1058; IKA, 8. prosinca 1999., str. 3.
Suosjećam s Vladom i cijelim narodom
Papina sućut prigodom smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana, Vatikan, 11. prosinca 1999.
Papa Ivan Pavao II. uputio je 11. prosinca predsjedniku Hrvatskoga državnog sabora akademiku Vlatku Pavletiću izraze sućuti sljedećega sadržaja:
“Na vijest o smrti Njegove Ekscelencije gospodina Franje Tuđmana, predsjednika Republike Hrvatske, suosjećam s Vladom i cijelim narodom. Molim Gospodina da mu udijeli vječni mir i sreću, a njegovima najbližima da podijeli snagu koja im je potrebna u njihovoj boli. Imajući u pameti naše susrete, odajem poštovanje tom državniku koji je poveo Hrvatsku na put samostalnosti. Želim da ta zemlja, koja se nalazi pred ustanovom novoga zakonodavnog tijela, nastavi izgrađivati svoju budućnost čuvajući svoju stabilnost i promičući mir, pravdu, jedinstvo i dijalog u okviru nacionalne zajednice i u regiji. Na pokojnikovu obitelj, na sve odgovorne u zemlji i na sve stanovnike Hrvatske zazivljem obilje Božjega blagoslova.“
Papa Ivan Pavao II.
IKA, 15. prosinca 1999., str. 3;
Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, 1999., str. 49.
Veliki jubilej 2000. upućuje na neizmjernu ljubav Trojedinoga Boga prema čovjeku
Sudionicima međunarodnoga simpozija o Bartolu Kašiću i djelatnicima Hrvatskoga leksikografskog zavoda iz Zagreba na općoj audijenciji
Vatikan, 15. prosinca 1999.
“Draga braćo i sestre, praštanje od srca i pomirenje plodovi su obraćenja i iskrenoga prihvaćanja Evanđelja. Na to nas, između ostalog, posebno poziva Veliki jubilej ljeta Gospodnjega 2000., što će početi za koji dan i što upućuje na Otajstvo Utjelovljenja i na neizmjernu ljubav Trojedinoga Boga prema čovjeku. Zbog toga se skorašnje slavlje očituje izvanredno bogato novim nadama i obilnom radošću. Srdačno pozdravljam sudionike međunarodnoga simpozija posvećena ‘ocu hrvatskoga jezikoslovlja’ isusovcu Bartolu Kašiću te djelatnike Hrvatskoga leksikografskog zavoda Miroslava Krleže u Zagrebu. Neka vas sve prati moj blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”
Ins., XXII., 2, 1999., str. 1176; IKA, 15. prosinca 1999., str. 22.
Božićna čestitka
Vatikan, Božić, Trg sv. Petra, 25. prosinca 1999.
Na kraju božićne poruke prigodom blagoslova Urbi et Orbi Sveti je Otac s glavne lože bazilike sv. Petra čestitao Božić na 59 jezika; čestitka na hrvatskome bila je na 14. mjestu:
“Sretan Božić, Isusovo porođenje!”