BEZ VJERSKE SLOBODE NISU MOGUĆE NI OSTALE OSOBNE I ZAJEDNIČKE SLOBODE Papa uputio poruku biskupu Valencije Didieru L(onu Marchandu u prigodi dvjestote obljetnice smrti pape Pija VI.

Vatikan, 31. 8. 1999. (IKA) – Vjerska sloboda i poštivanje savjesti neophodni su preduvjeti za izgradnju Europe i međunarodnih odnosa, istaknuo je papa Ivan Pavao II. u pismu biskupu Valencije Didieru L(onu Marchandu u prigodi dvjestote obljetnice smrti pape Pija VI., koji je živio u izgnanstvu u tome francuskom gradiću. Obljetnica je obilježena svečanom proslavom u nedjelju 29. kolovoza kojom je, u svojstvu posebnoga Papina izaslanika, predsjedao kardinal Roger Etchegaray.
Podsjećajući u poruci na križni put Pija VI. i kušnje Crkve u doba Napoleona i u bolnom razdoblju prevrata, Ivan Pavao II. taj je povijesni trenutak označio kao izvor nauka, podsjećajući nadasve da bez vjerske slobode “ostale osobne i zajedničke slobode nisu moguće”. Upućujući srdačni pozdrav protestantskim zajednicama u Francuskoj, Papa osobito potiče katolike na djelatno sudjelovanje u životu zemlje, u suradnji sa svim sunarodnjacima “u službi osobe, društva i bratstva među svim ljudima”. Papa potom upozorava da “odbacivanje priznavanja duhovne i vjerske protege ljudske osobe i zajednica predstavlja osiromašenje pojedinaca i društvene djelotvornosti”. Govoreći nadalje o tome razdoblju francuske povijesti Ivan Pavao II. istaknuo je da se u opravdanom traženju ljudskih prava ne smije zaboraviti da se ta prava zasnivaju na “moralnim i duhovnim vrijednostima” te dodaje: “Geslo Francuske: sloboda, jednakost i bratstvo, na prikladni način združuje zahtjeve slobode pojedinca s nužnom pozornošću prema svoj braći, osobito najmanjima i najslabijima, od začeća do prirodne smrti”.
U svom govoru na svečanoj proslavi u Valenciji, kardinal Etchegaray je posebno govorio o odnosima između Crkve i suvremenoga laičkog društva. On ja istaknuo da “nakon kršćanske države, čiji je kraj označio II. vatikanski sabor, te nakon bezbožne države, koja je njezina točna i nepodnošljiva suprotnost, laička se država ne bi smjela zadovoljiti nekom neutralnošću označenom jednostavnim suzdržavanjem: njezina je neporeciva obveza pozivati na vjerske vrijednosti kao na odrednicu sposobnu hraniti i snažiti slabo tkivo društva”. Kardinal Etchegaray potom je komentirao kršćansko svjedočanstvo Pija VI. koji je umro praštajući svojim neprijateljima: “Praštanje je najpotresniji i najrevolucionarniji čin koji neki čovjek može izvršiti protiv nasilja povijesti. Praštanje je u konačnici istinska pokretna sila povijesti ljudskih odnosa”.