Božić je, probudi se!

Draga braćo i sestre!

Velika i draga novost svetkovine Božića ušla je ponovno u naše živote. Našim ljudskim tminama svjetlo božićne noći ponudilo je svoju sjajnost. “Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet” (Iv 1, 9). Božić je, probudi se! Čuj pjesmu anđeoskog zbora i prihvati ponudu koja nam dolazi s neba! Svima Vama, predragi, od srca rado želim da se tom ponudom veselo poslužite. U toj ponudi ima za svakoga od nas puno radosti i priželjkivanog mira. Božić je, probudi se! Zapjevaj! Pomoli se! Ojunači se, čvrsto neka srce tvoje prione uz jaslice! Zaustavi se! Promatraj!

Uoči, sestro, brate, uoči u Božiću Božju poruku, Božje pismo. Prepoznaj u Božiću rukopis Boga našega! Rukopis, dapače krasnopis, ljepopis! Sve je to tako jednostavno, rekli bismo obično, prepoznatljivo, a opet tako drago i svakome prihvatljivo. Kad Bog piše – uvijek lijepo piše! Kad Bog šalje – uvijek najljepše šalje! Kad Bog poručuje – uvijek je to poruka mira, radosti, pravednosti, sigurnosti, istine…, a nadasve ljubavi. Božić je, probudi se, pročitaj Božju poruku! Usvoji Božje nacrte i planove! “Da poslušam što mi to Gospodin govori: Gospodin obećava mir narodu svojemu…” (Ps 85, 9), potiče pisac psalama. A starozavjetnik će preporučiti: “Tražite Gospodina svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate naredbe njegove!” (Sef 2, 3) Probudi se, Božić je!

Kad se dogodilo najveće čudo povijesti – rođenje Sina Božjega, kad je “Riječ tijelom postala i nastanila se među nama” (Iv 1, 14), kad je “Bog postao čovjekom”, kako ispovijedamo u Vjerovanju, kad se dogodio prvi Božić, bila je noć, ponoć. Ljudi su tvrdo spavali. Pjesmu anđela čuli su najprije oni koji su Rođenome najbliži, pastiri: na poljanama betlehemskim “…pod vedrim nebom čuvali su stražu kod svojih stada…” (Lk 2, 8). Prestrašene hrabri anđeo da se ne boje, “jer se dogodila velika radost za sav narod” (Lk 2, 10). I krenuše pastiri na poklon, poniješe darove. Istodobno, u nedalekom Jeruzalemu, na dvoru kralja Heroda, uznemirenje, strka, nevjerica, traženje podataka. U svojevrsnu potjeru za Novorođenim uključili su se “glavari svećenički i pismoznanci narodni”, te napokon vojska, u toj neobičnoj potjeri našli su svoje mjesto svi mogući plaćenici i doušnici tražeći i ispitujući “gdje se Krist imao roditi” (usp. Mt 2, 1-7). To njihovo uključenje u događaj Božića bilo je puno zlonamjernosti, zluradosti, jer je Herod “i sav Jeruzalem s njime” mislio da Bog dolazi kako bi nekome nešto oteo, ukrao, kako bi nekoga isključio iz “gozbe života” ili, modernim jezikom rečeno, kako bi se “miješao u politiku” i “dirao u poslove koji ga se ne tiču”. Zato je kralj Herod, uz ostalo, u svoju “kampanju” protiv Krista tek rođenog uključio i gatare i grobare. Tadašnji “mediji” (obavijesna sredstva) bili su potpuno u Herodovim rukama, pa se moglo očekivati da i ubijanje Djeteta bude – sve po zakonu i pravovaljano, štono bi se reklo – legalno. “Jači vlada, a slabiji strada”, rekao bi pjesnik.

Od svih tih i brojnih drugih povijesnih oznaka, Božić danas, od Njegova rođenja dvije tisuće i pete, ništa nije izgubio, samo su načini i pristupi ponešto drugačiji, ali vrlo, vrlo slični. U naše ljudske zabrinutosti i strahove, Božić želi unijeti smirenost, želi ohrabriti sve koji mu dobronamjerno pristupaju (poput pastira ili svete trojice Kraljeva). Ljudskim zabrinutostima nudi veselu božićnu pjesmu, ljudskim nelogičnostima nudi dobronamjernost, ljudsku oholost upućuje na jednostavnost i skromnost, a gospodare ovoga svijeta ne želi uznemiriti ili rastužiti a najmanje razdružiti i preuzeti njihovu ulogu, ali ih želi upozoriti na vrijednost života, vrijednost vjerovanja i svega što je korisno za život svakog čovjeka. Svijet, u kojem, tako nam se čini, malo se ulaže u pravednost, a puno se govori o ljudskim pravima, taj svijet Krist želi upozoriti na pravednu raspodjelu svjetskih dobara, na iskreno i istinsko uvažavanje svakog čovjeka, na dostojanstvo svake ljudske osobe i na poštivanje prava svakog čovjeka od prirodnog začeća do njegove prirodne smrti. Moderni Herodi to ne žele ili, možda, kao da nisu sposobni to razumjeti i prihvatiti. S jedne strane se želi poštene ljude i “dobre građane”, a kad se takvi pojave – onda su to u očima nekih “teške naivčine koje ništa ne razumiju od života”. Ponekad nam se učini da je kod nekih veća zabrinutost za prava životinja od zabrinutosti za prava čovjeka. Svijet zna da su nam potrebne sređene obitelji, solidni očevi i dobre majke, da su nam potrebni vjerni supružnici, a s druge strane sve reklame, filmovi i brojni televizijski programi nude obilnu “pašu” za jeftini provod, varanje, mijenjanje bračnog druga, nude nam se glumci i glumice koji se rastavljaju po ne znam koji put. S jedne strane svijet očekuje od mlade generacije radišnost i zalaganje, očekujemo da mladi uoče prave vrijednosti već u djetinjstvu kako bi život naših obitelji i cijelog naroda imao zdravu i sretnu budućnost, jer “svijet na njima ostaje”, a istodobno u mlade se malo ili ništa ne ulaže, dok su s druge strane mladi izloženi tolikim bezdušnostima i ponudama bez dobrog sadržaja, od jeftinih ponuda “Velikog brata” do filmova “strave i užasa”, razbojstava i nemilosrdnog ubijanja, što sve ulazi u svijest i način razmišljanja djece i mladih i što razara sve lijepo i mladenački čisto u njima i koji vrlo lako i vrlo rado pribjegavaju stilu života što su ga vidjeli na televizoru, internetu ili na reklamama što se nude, a koje su tako sročene i ponuđene da je teško razlikovati stvarni događaj od izmišljenog, stvarni život od prikazanog na malom ili velikom ekranu. I kad se nađe ubojiti pištolj u rukama mladog čovjeka, kad noževi sijevnu u njihovim rukama, kad oni progovore jezikom nasilja i odbojnosti, pitamo de od kuda to? Tada nerijetko svu odgovornost svaljujemo na roditelje dotičnih mladih, koji su, neki od tih roditelja, mnogo uložili napora za pravilni odgoj svojega djeteta, ali cjelokupna stvarnost društva je potpuno suprotna i zlo je glasnije od dobra. “Postrojbi” zla može se oduprijeti jedino “postrojba” dobrih, a ti dobri moraju biti jedinstveni u odnosu na cilj što ga žele postići. Droga, noćni život, pijanstvo, lijenost, općenito neuredni život… ne smiju nas ostavljati ravnodušnima i otupjele savjesti na sve što se oko nas događa! Dužnost nam je, nama starijima osobito, zaštiti pravo djeteta na djetinjstvo, dužnost nam je vratiti djeci ugroženo djetinjstvo! U tom poslu, dakako, najprije je na roditeljima sveti zadatak. Ali i na cjelokupnoj zajednici, od vladajućih koji odlučuju o propisima i zakonima, preko odgojitelja u školama i odgojnim institucijama, do svakoga od nas kojega će dijete i mladi ljudi usputno susresti. “Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela” (Heb 10, 24).

Božić je, probudi se! “Probudi se, dušo moja! Probudi se harfo i citro! Probudit ću zoru jutarnju” (Ps 57, 9). Okupimo se ovih svetih božićnih dana oko Krista! Neka se u našim zajednicama osjeti potrebna i lijepa povezanost! U kući, u obiteljima najprije, u susretima, na poslu. Nedjeljna i blagdanska sveta misa neka bude blagoslovljeni čin vjere koji će hraniti našu vjerničku povezanost! Ohrabrimo se, usudimo se biti vjerniji Bogu i jedni drugima! Usudimo se biti drugačiji, mijenjajmo se na bolje vjerničko ozračje! Obogatimo nedjelju pravim sadržajem da bismo bili bogatiji ljudskim i kršćanskim vrijednostima! Ako se pojave zapreke, posustajanje, možda ponekad i ruganje onih koji kažu da su vjernici i da ne treba “lizati oltare” svaki dan i ako osjetimo da nije u nekim sredinama lako biti usamljeni svjedok, pa dolaženje na misu nije zgodno – sveti bi Augustin dobacio: “Zgodno je onima koji to hoće, a nezgodno onima koji to neće”.

Radosno svima čestitam Božić i od srca rado želim veseo i blagoslovljen početak Nove 2006. godine! Sa svetim apostolom Judom sve Vas pozdravljam moleći za sve Vas Božji blagoslov i želeći da “obilujete milošću, mirom i ljubavlju” (Ju 2).

Slobodan Štambuk
hvarsko-bračko-viški biskup