CRKVA MORA DO KRAJA RAŠČISTITI SVOJU ODGOVORNOST ZA HOLOKAUST

Teolog Papinog doma javno odgovara jeruzalemskom rabinu
U povodu održavanja znanstvenog skupa “Korijeni protužidovstva u kršćanskoj sredini” u Vatikanu od 30. listopada do 1. studenoga, rabin David Rosen iz Jeruzalema je izjavio: “Katolička Crkva mora ići do kraja u otkrivanju svoje odgovornosti u kršćanskom antisemitizmu i svojoj ulozi u tijeku holokausta.”
Neposredno je i na tu tvrdnju u svom razgovoru za Radio Vatikan odgovorio o. Georges Cottier: “Dvije stvari nisu dobro shvaćene: teološki aspekt i činjenica da su se, na ovom simpoziju, susreli samo kršćani. Zašto? Zato što je bila riječ o ispitivanju može li se, u kršćanskoj predaji, u predaji Svetog Pisma, pronaći čimbenike koji bi pružili argumente u prilog antisemitizma ili antijudaizma. Evo zašto je riječ o ispitu savjesti koji trebaju poduzeti kršćani. Sastali su se kršćani kako bismo zajedno iščitali naše izvore i pitali smo se je li naše ponašanje – danas i jučer – bilo u skladu s Isusovim naukom. U tome je problem. Ako želimo započeti dijalog, moramo imati jasne pojmove o nama samima. Želio bih da se dobro shvati da ako želimo – a želimo – ući u pošten dijalog, pošten s obje strane, prvo moramo raščistiti stvari u sebi samima. U tisku sam pročitao i nešto nesmotreno: došlo je do miješanja činjenica. Na primjer, o problemu ‘Shoaha’, koji je također od velikog značenja, nismo bili mjerodavni govoriti. Od ovog se kolokvija, dakle, očekivalo rezultate koji nisu bili predviđeni da se do njih dođe. U tom smislu, razabrali smo određeno nestrpljenje, osim toga ničim potaknuto, koje će stoga biti razočarano. Ispravno treba shvatiti ono što je bilo rečeno od samog početka: već je i sam naslov skupa objašnjavajući. Riječ je bila o teološkom skupu kršćanskih teologa o korijenima antijudaizma u kršćanskim sredinama. Kada kažem sredine jasno je da mislim i na način na koji su se neke kršćanske sredine služile kršćanskim Pismima.”
Na pitanje o tome hoće li papa Ivan Pavao II. objaviti dokument o Crkvi i “shoah” (istrebljenje Židova, holokaust), o. Cottier je odgovorio: “Pri tom moramo biti oprezni. Čuo sam govoriti o sličnom dokumentu, no naše vijeće nije dobilo zadaću da ga pripremi. Pri Vijeću za jedinstvo kršćana postoji Komisija za religijski dijalog sa židovima, i vjerujem da bi se njoj trebalo postaviti pitanje u tom smislu. Jamačno, shoah je bio takva trauma za savjest Europe; optužbe su se upućivale u svim smjerovima, zbog čega je još važnije ispitati što se doista dogodilo. Bio je to užasni pokolj cijeloga jednog naroda, s namjerom potpunog zatiranja toga naroda. Problem je: gdje leže odgovornosti? I moram reći da kršćanstvo kao takvo nije izravno odgovorno, jer je Hitlerova poganska ideologija bila također antikršćanska. Rasizam nije nikada bio kršćanski stav, niti je to danas. U nekim narodimai ima pretjeranog nacionalizma, no misao Crkve uvijek se je snažno protivila toj ideologiji. Radije bih rekao da savjesti mnogih kršćana nisu bile dovoljno budne, možda zbog predrasuda koji su se proširili u našim narodima. Kada je došlo ono Hitlerovo nevrijeme, ljudi tog doba nisu bili dovoljno pozorni u prepoznavanju otrova u njemu. Jamačno, iznenađenje je bilo veliko, no da je svijest bila izoštrenija, budnija prema bratstvu s židovima, možda bi i otpor bio jači. U svijesti europskih naroda antisemitizam se proširio možda s previše lakoće.”
“Kako biste u tom slučaju objasnili zauzimanje glede obraćenja i poziv na oproštenje u kršćanskim okružjima?”, bilo je slijedeće novinarevo pitanje, na koje je o. Cottier odgovorio: “Crkva je uvijek tražila oproštenje za grijehe. Crkva, koja je sveta, traži oprost za grijehe svoje djece. Stoga, Veliki jubilej: jubilej znači radost, no radost zbog čega? Zato što je trenutak u kojem primamo Božje milosrđe, oslobođenje od grijeha. No kako bismo se oslobodili grijeha, moramo tražiti oproštenje od Boga, i rekao bih od Crkve, jer kada kršćani čine zlo, ono zatamnjuje kršćansko svjedočanstvo i poslanje Crkve. Na početku euharistije svi se, pokajničkim činom, kajemo i kajanje je dijelom crkvenog djelovanja. Na tome uznastojimo još više za vrijeme Svete godine, jer je to prigoda – budući da nije jubilej poput ostalih – ispit savjesti o dvijetisuće godina kršćanstva, u pripremi za budućnost. Naime, biti svjesni tih grijeha znači biti spremnima da ih se ne počini iznova u budućnosti, biti pozornijima. Ovaj znanstveni skup ne bi bio ni pripremljen da ne postoji enciklika ‘Tertio millennio adveniente’: upravo je taj dokument dao poticaj za početak razmišljanja na posebni način o tim pitanjima. No, sama činjenica da smo započeli upravo s tim pitanjima mora kršćane učiniti budnima i na ostalim područjima gdje kršćanska savjest nije dovoljno budna. Nije samo riječ o prošlosti, nego i o sadašnjosti!”, završio je o. Cottier. (dl)

ZBORNIK U POVODU 80. OBLJETNICE ROĐENJA FRA CELESTINA TOMIĆA
Hrvatska provincija franjevaca konventualaca tiskala je u povodu 80. rođendana fra Celestina Tomića publikaciju “Spe gaudentes – U nadi radosti”, Zagreb, 1997.
Zbornikom radova brojnih stručnjaka iz područja teologije “Spe gaudantes – U nadi radosti”, Provincijalat hrvatskih franjevaca konventualaca, obilježio je 80. obljetnicu rođenja fra Celestina Tomića, bibličara, profesora, pisca i odgojitelja. Naslov ovog zbornika, “U nadi ljubavi”, kao da uz sadržaj zbornika, označava ujedno i nadu u kojoj je fra Celestin pisao tolika svoja djela, kojima je želio pomoći “Božjem narodu, da bolje shvati, uzljubi i zavoli Bibliju, da mu ona postane djelić njegova života”.
Zbornik je podijeljen u nekoliko dijelova. Prvi dio donosi biobibliografske priloge te ocjene rada i djela fra Celestina. Drugi dio obuhvaća radove stručnjaka iz područja teologije, uglavnom biblijskih znanosti. Obrađenu tematiku u njihovim prilozima priređivač je naslovio zajedničkim naslovom “Spe gaudentes – U nadi radosti”, dok se u trećem djelu nalaze studije autora, koji su svojim radovima željeli odati zahvalnost svom učitelju i prijatelju u povodu 80. obljetnice njegova rođenja. (ab)