Đakovo: Simpozij u povodu 100. rođendana Karla Rahnera

Đakovo, (IKA/BTU) – U povodu 100. obljetnice rođenja znamenitoga teologa 20. stoljeća isusovca Karla Rahnera (1904-1984), održan je 27. studenoga na Teologiji u Đakovu cjelodnevni znanstveni simpozij. Simpozij je ostvaren u organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i Teologije u Đakovu, a moderatori su bili dr. Ivica Raguž, profesor fundamentalne teologije na Teologiji u Đakovu i dr. Željko Tanjić, profesor fundamentalne teologije na KBF-u u Zagrebu.

O temi “Selbstmitteilung Gottes” kod Karla Rahner govorio je dr. Željko Tanjić, a temu Božje samopriopćenje – Rahnerovo polazište za sistematsko shvaćanje Trojstva izložila je dr. s. Nela Gašpar, profesorica dogmatske teologije na Teologiji u Rijeci. U prvom dijelu predavanja s. Nela istaknula je Rahnerov naglasak na trojstvenoj vjeri u Boga koja je srce kršćanske teologije. Rahner polazi od soteriološke perspektive: čovjek je dio zajedništva s Bogom. Rahner ističe jasno polazište: Bog ostaje praotajstvo. Jednako tako i čovjek je otajstvo, tajna, misterij. Čovjek je biće koje je sposobno dokučiti misterij. Tako čovjek ne predstavlja granicu govora o Bogu, nego je njegova polazna točka.
Profesor dogmatske teologije na KBF-u u Zagrebu dr. Ivan Karlić izložio je temu Memoria vitae, mortis et resurrecionis Isusa iz Nazareta u “transcendentalnoj kristologiji” Karla Rahnera. Budući da je u Rahnerovo vrijeme prevladavao više povijesni pogled prema Isusovoj smrti, i kod njega je vidljiv utjecaj pozornosti na Isusa čovjeka, na kojega se gleda kao na “čovjeka za druge”. U Rahnerovu govoru o “transcendentalnoj kristologiji” jasno prepoznajemo govor teologa, tj. samu Rahnerovu nakanu da ne želi biti smatran filozofom. U kristološkom govoru važnu ulogu ima i antropološka dimenzija Kristove naravi koja se ne smije zaboraviti. Čovjek transcendira vrijeme i mjesto jer ga privlači transcendentalni nemir. Tako čovjek teži za smirenjem svojeg nemira.
Prijepodnevna predavanja završila su predavanjem “Ekleziološke teme u teologiji Karla Rahnera” koje je izložio profesor fundamentalne teologije na KBF u Splitu dr. Nediljko Ančić. Činjenica je da Rahner nije nikada predavao traktat o Crkvi niti je napisao djelo o Crkvi. Kada govori o Crkvi govori u kontekstu milosti i sakramenta. Za Crkvu osobito upotrebljava pojam sakrament. Smatra da je Crkva povijesna, univerzalna prisutnost spasenjske Božje volje. Dr. Ančić je također istaknuo da je Rahner bio i kritičar, ali je prije svega bio čovjek Crkve, te je imao vrlo velik utjecaj na koncilske događaje.

Niz poslijepodnevnih predavanja započeo je dr. Ivica Pažin, profesor katehetike na Teologiji u Đakovu i predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda. Izložio je temu “Vjera počinje ondje, gdje mislimo da završava”, orisi pastoralne teologije Karla Rahnera. “Čovjek postaje uvijek više, uvijek dublje, uvijek egzistencijalnije zahvaćen Božjim životom. Taj ga život sve više obuhvaća u svim dimenzijama njegova bića, ukorjenjuje se sve više u njega, integrira sve više mogućnost njegova bića u jedan jedinstveni čin potpune pripadnosti čovjeka Bogu”, rekao je dr. Pažin. U svom izlaganju spomenuo je i raznovrsnost teoloških područja kojima se bavio Karl Rahner, od kojih je upravo pastoralna teologija zauzimala posebno mjesto. U Rahnera pastoralna teologija ima dijaloški karakter.
Profesor ekumenske teologije na Teologiji u Đakovu dr. Antun Čečatka izložio je temu Rahner – Fries: “Ujedinjenje Crkava stvarna mogućnost”. Dr. Čečatka polazi od teze da je vjera sadržana u Simbolu vjere osnovni polog. Kada je u pitanju ujedinjenje Crkava, važno je prije svega zajedništvo u samoj vjeri, a zatim crkveni ustroj i službe povezane sa samim crkvenim ustrojem.
Niz izlaganja završio je dr. Ivica Raguž predavanjem: Rahnerovo poimanje filozofije religije u “Hoerer des Wortes”. Najprije je pojasnio Rahnerovo polazište u “Hoerer des Wortes”, ističući: “Polazište za razumijevanje Boga nije čovjek u svome konkretnome nego metafizički čovjek, metafizička antropologija”. Govoreći o poimanju nadnaravnog egzistencijala dr. Raguž povlači paralelu između De Lubaca i Rahnera. U predstavljanju Rahnerove misli pozabavio se i razlikom između prvog i drugog izdanja njegova djela “Hoerer des Wortes”. Tako se u prvom izdanju dolazi do granice između naravnog i nadnaravnog, a u drugom izdanju se na neki način ta razlika briše i pojavljuje se nadnaravni egzistencijal. U Rahnerovoj misli čovjek je po naravi usmjeren i otvoren objavi. Na temelju čovjekove otvorenosti prema bitku moguće je proniknuti u slobodu objave. Apsolutni bitak je skriven i slobodan što znači da se može i objaviti. Mjesto objave za Rahnera je “Riječ”.
Nakon svakoga od ukupno sedam predavanja, dana je mogućnost rasprave, a na kraju je uslijedila završna rasprava u kojoj se pokazao velik interes za teologiju Karla Rahnera čime se pokazuje i aktualnost Rahnerovih postavki za današnje vrijeme života i djelovanja Crkve. Susret je opkupio oko stotinu sudionika, među kojima su bili profesori i studenti Teologije u Đakovu, redovnice iz zajednice sestara sv. Križa te četrdeset studenata i studentica Katoličkog bogoslovnog fakulteta koji su za tu prigodu zajednički stigli iz Zagreba. Na kraju simpozija, u ime organizatora svim predavačima i slušateljima zahvalio je dr. Ivica Raguž.