DEKLARACIJA O KATOLIČKOME VJERONAUKU U ŠKOLI DONESENA NA 22. KATEHETSKOJ LJETNOJ ŠKOLI SPLIT, 29.-31. kolovoza 2000.

Imajući u vidu aktualna kretanja u hrvatskome društvu i proces izrade nove koncepcije hrvatske škole, više od 700 sudionika 22. Katehetske ljetne škole u Splitu, vjeroučitelja laika, svećenika, redovnika i redovnica, raspravljajući o okvirnoj temi #!Prema cjelovitosti odgoja u vjeri. Neophodnost župne kateheze i komplementarnost s vjeronaukom u školi#!, potvrđuje i iznosi hrvatskoj katoličkoj i društvenoj javnosti Deklaraciju o katoličkome vjeronauku u školi.
Izjavljujemo sljedeće:

Članak 1.
U svome djelovanju polazimo od evanđeoskih načela koja su kroz povijest postala univerzalne uljudbene vrednote ugrađene u temelje europskoga i hrvatskog društva.

Članak 2.
Te su vrednote, u skladu s europskim standardima o vjerskim slobodama i vjeronauku u školi, ugrađene i u Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture.

Članak 3.
Podupiremo otvorenost i dobru suradnju mjerodavnih crkvenih i državnih ustanova na području odgoja i kulture te daljnjem dogovornom rješavanju svih pitanja vezanih za vjeronauk u školi.

Članak 4.
U potpunosti stojimo uz Poruku hrvatskih biskupa o vjeronauku u školi i župnoj katehezi. Uvjereni smo da biskupi dobro, utemeljeno i smjerokazno iščitavaju znakove vremena, odnosno potrebe većine roditelja katolika te njihove djece i mladih koji su izabrali i upisali vjeronauk u školi. Poruka je ujedno ohrabrujuća, jer potiče roditelje katolike da ostvare svoja temeljna ljudska prava u izboru katoličkoga vjeronauka u školi za svoju djecu.

Članak 5.
Mi vjeroučitelji, u skladu s Porukom hrvatskih biskupa, ne prihvaćamo novi sinkretistički model pod nazivom religijske kulture ili pod nekim drugim nazivom koji bi isključio konfesionalni model vjeronauka.

Članak 6.
Potvrđujemo svoju odlučnost za konfesionalni model vjeronauka u školama koji je ekumenski i dijaloški usmjeren, koji uvažava autonomiju i ciljeve javne škole, ali nalazi svoje uporište, opravdanja i legitimnost:

a) u svim relevantnim normama međunarodnog prava o pravima čovjeka kojemu pripadaju i vjerska prava kao i njegovim građanskim i političkim pravilima;

b) u pravu roditelja na vjerski odgoj djece u javnim školama i predškolskim ustanovama;

c) u evangelizacijskome poslanju Crkve u suvremenome svijetu i pravu građana na vjerski odgoj prema demokratskim standardima suvremenoga pluralnog društva;

d) u zahtjevima cjelovitog odgoja i obrazovanja djece i mladeži koji nužno podrazumijeva religiozni odgoj, odnosno izgrađivanje vlastitog identiteta;

e) u iskustvu i praksi demokratskih zemalja u uređivanju i ostvarenju vjerskog odgoja, poglavito konfesionalnog tipa, u njihovu odgojno-obrazovnom sustavu javnih škola.

Članak 7.
Mi, vjeroučitelji Katoličke crkve, poštujemo prava svih kršćanskih i ostalih vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj da izaberu put koji smatraju najprikladnijim za vjerski odgoj pripadnika svoje vjerske zajednice. Spremni smo u duhu ekumenizma, dijaloga, poštovanja, razumijevanja i solidarnosti na međusobnu suradnju i pomoć.

Članak 8.
Očekujemo od onih koji o toj tematici u javnosti raspravljaju i odlučuju da to čine bez predrasuda – #!sine ira et studio#!. Također očekujemo da se o vjeronauku u školi ne iznose samo negativnosti nego da se objektivno prikazuju pozitivne odgojne činjenice i ukupni prinos vjeronauka u školi.
Etički je neprihvatljiv svaki senzacionalistički pristup vjeronauku u školi.

Članak 9.
Pozivamo sve odgovorne u Crkvi i društvu, poglavito one na području odgoja, prosvjete i kulture, bez obzira na svjetonazorska i ostala opredjeljenja, da zajednički radimo na stvaranju kulture dijaloga, uvažavanja, tolerancije i razvoja demokratskoga i humanog društva. Uvjereni smo da samo tako možemo stvarati pozitivno odgojno obrazovno ozračje koje će pridonijeti razvoju hrvatskog školstva, odgoja naše djece i mladeži te ukupnome duhovnom, kulturnom, moralnom, gospodarskom i svakom drugom boljitku hrvatskog društva, naroda i pojedinca.

Članak 10.
Odlučni smo da odgovornim radom, trajnim stručnim usavršavanjem, posebno napose osobnim svjedočenjem Radosne vijesti (Kristova evanđelja) pridonosimo kvalitetu vjeronauka u školi te time kvalitetu cjelokupnoga odgojno-obrazovnog sustava. Prisutnost vjeronauka u školi je najprikladniji put prožimanja vjere i kulture te specifični prinos društvu.

Split, 31. Kolovoza 2000.

Uime Nacionalnoga katehetskog ureda HBK
mons. dr. Milan Šimunović, predstojnik

Uime biskupijskih katehetskih ureda
mr. Josip Periš,
predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije