Direktor programa Radio Vatikana o Papinu 97. putovanju

Vatikan, (IKA) – Direktor programa Radio Vatikana o. Federico Lombardi, koji je pratio papu Ivana Pavla II. u tijeku cijeloga putovanja u Kanadu, Gvatemalu i Meksiko, osvrnuo se za Radio Vatikan na upravo završeno Papino putovanje, te u razgovoru s novinarom pojasnio zbog čega izgleda kao da se mladima sviđa Papa, ali ne i ono što on govori.

“Papa ima uvijek vrlo zahtjevne govore”, kazao je o. Lombardi, “on mladima uvijek govori o kršćanskoj svetosti koja košta. Ali Papa, dok je bio svećenik i biskup u Poljskoj, puno je radio s mladima, pa zna da toj životnoj dobi valja predložiti velike ideale, jer je to dob i velikih odluka. Stoga i ciljevi koji se nude moraju biti veliki, lijepi i zahtjevni, kako bi pobudili zanos te usmjerili na život koji vrijedi živjeti”. “Kaže se da Sveti Otac privlači više kao karizmatska osoba, kao ‘zvijezda’ za mlade, nego zbog onoga što govori. Ja mislim da to uopće nije istina i da to očituje nedostatak poštovanja prema mladima. Mladi koji sudjeluju u proslavama Svjetskoga dana mladeži, mjesecima se pripremaju za taj susret, razmišljaju o Papinim porukama za pripravu Dana mladeži, radeći zarađuju za troškove putovanja, sudjeluju u zahtjevnim katehezama svojih biskupa… Dakle, to su osobe koje vrlo dobro razumiju ono što im se govori i što im Sveti Otac predlaže, a ipak s oduševljenjem odgovaraju na njegove pozive. Mislim, stoga, da valja poštivati njihovu inteligenciju i shvatiti da se od njih traži nešto vrlo zahtjevno, ali veliko”, istaknuo je o. Lombardi. “Osim toga, kad se svi ti mladi okupe na proslavi Svjetskoga dana mladeži, mnogo ih je. Ali, kada se vrate svojim domovima, svojim župama u domovini, u stvari ih je malo. Tamo su oni mala manjina u odnosu na mlade koji ih okružuju. Zbog toga im Sveti Otac govori da moraju biti sol zemlje – oni nisu zemlja, nego su sol razasuta po zemlji”, dodao je.

Govoreći o različitim osobitostima svakog Svjetskog dana mladeži, o. Lombardi je kazao kako je u Torontu posebno došla do izražaja karitativna služba mladih. Dopodne bi pratili kateheze organizirane u crkvama po gradu, a popodne su sudjelovali u konkretnim karitativnim aktivnostima sa siromasima, bolesnima, i slično. “Druga važna osobitost susreta u Torontu”, istaknuo je o. Lombardi, “bio je paviljon za zvanja u kojemu su redovničke kongregacije, te različiti pokreti, izlagali svoje životne ideale, te je tako i zanimanje za zvanja bilo ponuđeno mladima, koji odlučuju kako iskoristiti vlastiti život na najbolji način. Treća stvar koja je obilježila susret u Torontu jest Križni put, koji je doista bio veličanstveni događaj. Obuhvatio je oko tri kilometra glavne ulice u Torontu, pjevali su se i gregorijanski napjevi i suvremene duhovne pjesme, a snimalo ga je više od 200 kamera kanadske televizije”. “U organizaciji tako velikoga događaja, kao što je Svjetski dan mladeži, nažalost, nije nedostajalo ni problema”, kazao je o. Lombardi, osvrćući se na teškoće na koje su neki mladi naišli tražeći vizu za Kanadu, kako bi mogli sudjelovati na tom događaju. Kanada vodi vrlo restriktivnu politiku u davanju viza za ulazak u zemlju. “Nažalost, kao i uvijek, najgore su prošle najsiromašnije zemlje, prema kojima je bilo manje povjerenja. Ali, nadajmo se da će mladi koji su mogli sudjelovati na susretu, umnožiti njegove plodove i u svojim domovinama”, napomenuo je ravnatelj Radio Vatikana. “Tijekom ovoga putovanja”, nastavio je o. Lombardi, “došla su do izražaja dva tipična vidika pontifikata Svetog Oca: odnos prema mladima i Svjetski dan mladeži, koji je upravo on ustanovio; i kanonizacije i beatifikacije kao način kršćanske pedagogije. Smatram da je ona vrlo učinkovita. Eto, Sveti je Otac u Meksiku kanonizirao jednoga i beatificirao dva urođenika. To je, naravno, vrlo velika poruka u karakterističnom crkvenom rječniku – priznati dostojanstvo jednoga naroda, njegove mogućnosti da dođe do punine, do najviše točke kršćanskoga života”. “Nazočnost Petrova nasljednika u Latinskoj Americi bila je vrlo značajna i zbog velike nazočnosti sljedbi na tom području. U Gvatemali, primjerice, procjenjuje se da je oko 40% pučanstva, nažalost, prešlo s katolištva u sljedbe. Papin je pohod, stoga, vrlo jaki poziv na katolički identitet te snažna objava univerzalnosti Crkve”, napomenuo je o. Lombardi te istaknuvši kako je u tijeku ovoga putovanja Sveti Otac bio četvrti put u Meksiku, kazao je kako se zbog toga u toj zemlji već osjeća kao u obitelji. “To, između ostaloga, pokazuje kako su se značajno razvili odnosi između države i Crkve u Meksiku. Želju predsjednika Foxa da osobno primi Svetog Oca i da sudjeluje na misi, meksički su laičko-masonski krugovi snažno kritizirali. Ipak, on je prekinuo izvjesno licemjerje u kojem je postojao narod tako blizak Papi te politički establishment koji se pravio da ne vidi tu ljubav prema Papi. Mislim da je to velika novost zbog koje Sveti Otac može doista biti vrlo zadovoljan”, zaključio je o. Lombardi.