DRUGA OBLJETNICA SMRTI NAJISTAKNUTIJE HRVATSKE KATOLIEKE NOVINARKE SMILJANE RENDIA

Zagreb, 4. 6. 1996. (IKA) – Biskup Marko Culej, predsjednik Vijeaa HBK za sredstva javnog priopaavanja, predvodio je u ponedjeljak, 3. lipnja, misu zadušnicu za istaknutu katolieku novinarku i publicistkinju Smiljanu Rendia, o 2. godišnjici njene smrti, u kapeli Bogoslovnog sjemeništa, na Kaptolu, u Zagrebu.
Misu su, zajedno s biskupom Culejom, služili predsjednik Hrvatskog društva katoliekih novinara dr. Mirko Mataušia, direktor “Glasa Koncila” dr. Josip Ladika, glavni urednik “Glasa Koncila” Ivan Miklenia, glavni urednik IKE don Živko Kustia, glavni urednik “Veritasa” o. Ljudevit Maraeia, kao i duhovnik nadbiskupskog sjemeništa dr. Josip Kuhtia. Na misi su sudjelovali predstavnici brojnih katoliekih društava i uredništava, kao i bogoslovi. U prigodnoj propovijedi don Živko Kustia govorio je o novinarskom radu Smiljane Rendia, istaknuvši da je bila “živa enciklopedija”, a u radu ju je vodila ljubav prema Crkvi i domovini.
Smiljana Rendia je svojim izvanrednim novinarskim talentom i prosvijetljenim vjerniekim stavovima neizbrisivo oznaeila cijelo razdoblje hrvatskoga katoliekog novinstva i publicistike poslije drugoga svjetskog rata. Formirana u splitskoj skupini mladih katolika koji su se ratnih godina okupljali oko isusovca Stjepana Poglajna, brzo nakon rata morala je napustiti Split. Novinarski zanat ispekla je u uredništvu rijeekih novina La voce del popolo, odakle je brzo izbaeena zbog “klerikalizma”. Morala se zaposliti u administraciji revije Jadranske plovidbe, odakle se pod pseudonimima poeela javljati u obnovljenom katoliekom tisku. Najprije u Glasniku sv. Antuna Padovanskog (koji se ubrzo nazvao Veritas) pod pseudonimom Vjera Marini, a zatim od jeseni 1963. u Glasu Koncila, odmah nakon njegove pojave u novinskom liku, pod vrlo znakovitim biblijskim pseudonimom Berith, što znaei Savez. Proslavila se nizom aktualnih eseja iz života vjernika i nevjernika u ondašnjem našem društvu. Bile su to svojevrsne pripovjedaeke reportaže u kojima je po prvi put bio podignut zastor s svakodnevnih patnji, snalaženja, vjernosti i posrtanja, tjeskoba i ustrajnosti onih dana. Ti su eseji zatim izdani u 3 zbirke: “Mi ovdje”, “Pozdrav Ignaciji” i “Crni šator”. U hrvatskom proljeau g. 1971. ukljueila se i u politieku javnost te je na poziv Vlatka Pavletiaa za easopis Kritiku napisala elanak “Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod” zbog kojega je ubrzo optužena i osu?ena na godinu dana strogog zatvora i godinu dana zabrane nastupanja u javnosti, a Vrhovni sud joj je, vjerojatno zbog bolesti, kaznu promjenio u uvjetnu. Ali odmah je udaljena s posla i izbaeena iz stana, te dobila vrlo bijednu mirovinu. Uz pomoa rijeeke nadbiskupije i Glasa Koncila dobila je skromni smještaj u župnoj kuai na Trsatu. Do smrti je iz te sobice preko radija i inozemnih novina pratila život Crkve u svijetu i redovito pisala za Glas Koncila. Dobro je poznavala više svjetskih jezika, te je dugogodišnjim proueavanjem postala struenjakinjom, osobito za biblijske i povijesne znanosti. Ostavila je za sobom bogatu struenu knjižnicu. O 25. obljetnici Glasa Koncila g. 1988. svi hrvatski nadbiskupi kao izdavaei tih novina dodjelili su jedinstveno odlieje “Zlatno pero” koje ni prije ni poslije nikome nije dodijeljeno.
Smiljena Rendia ro?ena je u Splitu 27. kolovoza 1926. a preminula na Trsatu 26. svibnja 1994.