Država nema vlast nad savjestima

Predraga braćo i sestre!

1. Danas završavamo razmišljanje o dokumentima II. vatikanskog koncila koje smo započeli prije nekog vremena, zaustavljajući se na izjavi Dignitatis humanae, posvećenoj vjerskoj slobodi.
Poznato je da, u temi o odnosima među različitim kulturama i religijama, stavovi različitih ljudskih zajednica, država a ponekad i samih vjernika nisu bili uvijek prožeti poštovanjem i snošljivošću. Crkva je, sa svoje strane, doživljavala progone od početka svoje povijesti. S druge strane, sam je Koncil iskreno priznao da je i među kršćanima “bilo katkada postupaka koji su bili manje u skladu. Izjava Dignitatis humanae u ime zdravog razuma i objave, proglašuje istinsko i vlastito “pravo na vjersku slobodu, snagom kojega “svi ljudi moraju biti slobodni od pritiska bilo pojedinaca bilo društvenih skupina ili bilo koje ljudske vlasti, i to tako da u vjerskoj stvari nitko ne bude primoravan da radi protiv svoje savjesti, privatno i javno, bilo sam bilo udružen s drugima, unutar dužnih granica” (DH, 2).

2. Na temelju toga prava nema vjerskog relativizma ili ravnodušja, kao da ne bi postojala istina ili kao da bi svaki izbor imao istu vrijednost. Postoji, međutim, dostojanstvo ljudske osobe, koja po svojoj naravi ima pravo i dužnost tražiti istinu, i to može činiti na doista ljudski način, samo ako je uistinu slobodna. “Istina se – tvrdi Koncil – ne nameće drugačije nego snagom same istine, koja u isti čas i blago i snažno ulazi u dušu” (DH, 1).
Koncil, ipak, dodaje da se s pravom na vjersku slobodu, kao i s pravom na svaku drugu slobodu, treba služiti u poštovanju prava i zahtjeva pravednog javnog poretka (DH, 2). S te je strane prozvana građanska vlast da, doista, nema nikakvo pravo “upravljati vjerskim činima ili ih priječiti” (DH, 3), nego ima točno određenu dužnost braniti društvo od slučajnih “zloupotreba”, koje bi se mogle pojaviti pod izlikom vjerske slobode (DH, 7).

3. Molimo, draga braćo i sestre, da u svakom narodu svima bude zajamčeno to temeljno pravo.
Neka nas Sveta Djevica, žena slobodna i blaga, pouči njegovati osjećaj za Boga, koji je, ako je istinski i dubok, praćen osjećajem poštovanja i ljubavi prema svima. Neka sinovima Crkve izmoli osobito milost da potpuno usvoje velika nadahnuća II. vatikanskog koncila, koji se u ovom, kao i u svim svojim dokumentima, u tijeku vremena, sve više pokazuje baštinom neprocjenjive vrijednosti, i sigurnim tragom u hodu prema trećem tisućljeću koje je već blizu.