Ekumenizam u Hrvatskoj nakon NEK-a

U dvorani bl. Alojzija Stepinca u Biskupskom dvoru u Požegi biskup Antun Škvorčević održao je 22. siječnja predavanje prigodom Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana o temi “Dvadeset godina ekumenizma u Hrvatskoj nakon Nacionalnoga euharistijskog kongresa”. Naime, biskup Škvorčević kao tajnik pripravnog odbora za Nacionalni euharistijski kongres 1984. godine bio je pokretač i organizator pohoda katoličkih vjernika grada Zagreba drugim kršćanskim zajednicama u tijeku Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana. K tome, biskup Škvorčević bio je od 1985. tajnik Vijeća za ekumenizam Zagrebačke nadbiskupije, od 1989. tajnik Vijeća za ekumenizam Biskupske konferencije Jugoslavije, od 1996. tajnik Vijeća za ekumenizam i dijalog Hrvatske biskupske konferencije, od 1997. supredsjedatelj, a od 1998. i predsjednik istoga Vijeća. Tako su brojni sudionici tribine u Požegi mogli iz prve ruke doznati o ekumenskoj inicijativi koja traje već dvadeset godina. Biskup je u svom izlaganju istaknuo da je jedan od plodova NEK-a upravo ekumenska molitva na način postaja u gradu Zagrebu, koju su preuzele i pojedine zajednice u nekim drugim našim gradovima. Protumačio je prisutnima polazišta II. vatikanskog sabora i vjeru da je jedna i jedincata Isusova Crkva prisutna u punini u Katoličkoj crkvi, a u različitim stupnjevima u drugim Crkvama i crkvenim zajednicama te da je to razlog zbog kojeg katolici trebaju s poštovanjem pristupati drugima, i prihvaćati ih ne kao opasnost, nego kao obogaćenje i truditi se oko jedinstva kršćana u pomirenoj različitosti.
Dvadestogodišnje ekumensko molitveno nastojanje u Hrvatskoj biskup je podijelio u tri razdoblja. Prvo razdoblje od 1987. do 1990. nazvao je jugoslavenskim, jer je međukršćanske odnose značajno uvjetovao tadašnji jugoslavenski državni i ideološki okvir, koji je ekumenizmu davao političke predznake bratstva i jedinstva. Spomenuo je da u tom kontekstu valja gledati i podjele koje su nastale u Savezu baptističkih crkava u Jugoslaviji, odnosno vodstvu baptista u Zagrebu, a potom i pentekostalaca u prihvaćanju želje katolika da 1987. i idućih godina prisustvuju u njihovoj crkvi na redovitom bogoslužju. Nakon osamostaljenja Hrvatske i utemeljenja Saveza baptističkih crkava Hrvatske nestale su spomenute poteškoća te su se odnosi s katolicima počeli slobodnije razvijati na vjerskom temelju. Biskup je istaknuo važnost katoličko-pravoslavnog ekumenizma u Hrvatskoj, koji je spomenutih godina u određenom smislu bio također uvjetovan onodobnim političko-crkvenim okvirom. No, otvorenost i razumijevanje metropolita SPC zagrebačko-ljubljanskog Jovana Pavlovića, posebno pak široko ekumensko raspoloženje tadašnjega arhijerejskog namjesnika protojereja Jovana Nikolića, pridonijeli su u tim godinama stanovitom napretku katoličko-pravoslavnih odnosa u Zagrebu. Od 1984. pa do 1989. godine o. Jovan Nikolić je u tijeku Molitvene osmine za jedinstvo kršćana nakon redovitih bogoslužja u pravoslavnoj crkvi pozdravljao katoličke vjernike, poticao molitvu Oče naš i omogućio pjevanje katoličke pjesme. Kada je 1985. nakon NEK-a osnovano Vijeće Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam, njegov predsjednik biskup Đuro Kokša i tajnik Antun Škvorčević redovito su priređivali molitvene susrete u pojedinim crkvama u Zagrebu, na njima sudjelovali, a biskup Kokša je uvijek upućivao riječ pozdrava, pojedinih godina podijelio i biskupski blagoslov u pravoslavnoj crkvi. Godine 1986. bogojavljensku večernju liturgiju predvodio je mitropolit Jovan Pavlović, poveo je biskupa Kokšu na vladarski tron te je u liturgiji pozdravio sve katolike, zamolivši biskupa da uputi prisutnima svoju riječ. Godine 1988. na liturgiji u pravoslavnom hramu u prigodi Molitvene osmine uz biskupa Kokšu bio je prvi put senior Evangeličke crkve dr. Vladimir Deutsch. Obojica su na svršetku liturgije uputili svoju riječ a pozdrav o. Jovana Nikolića bio je popraćen snažnim pljeskom odobravanja. Nakon molitve u crkvi, ekumenske goste primio je u svom domu metropolit Jovan i predstavio im kulturno blago pravoslavne Crkve, koje se čuva u tamošnjem muzeju. No, politička zbivanja 1989. godine počinju unositi u katoličko-pravoslavne odnose kod nas neki novi duh te su katolici prigodom pohoda pravoslavnoj crkvi u Zagrebu u tijeku Molitvene osmine za jedinstvo kršćana doživjeli večernju molitvu, akatist u čast srpskih velikomučenika kao neprimjeren trenutku te se o. Jovan Nikolić nakon bogoslužja ispričao. Biskup Škvorčević istaknuo je da se od 1990. pa do 1995. može govoriti o ekumenizmu u ratu. Na zamolbu katolika da u tijeku Molitvene osmine pohode pravoslavnu crkvu u Zagrebu, metropolit Jovan je odgovorio: “Što se tiče dosadašnje prakse međucrkvenih susreta, koje ste dosada prakticirali, na žalost, ove godine u tome ne možemo sudjelovati. Razloge za otežane prilike iznijeli smo u pismu, koje Vam je dostavljeno s redovitoga prošlogodišnjeg zasjedanja Svetog arhijerejskog sabora”. Bilo je to pismo u kojem su na račun Katoličke crkve ponovljene određene optužbe, umnažane u tom vremenu u beogradskom tisku.
Zahvaljujući ekumenskom uvjerenju i trajnoj otvorenosti evangeličkog seniora dr. Vladimira Deutscha, ekumenska molitvena i druga nastojanja katolika u Zagrebu nisu prekinuta u tijeku dvadeset godina nakon NEK-a. U teškome ratnom vremenu iz Hrvatske su otišli svi episkopi i većina svećenika Srpske pravoslavne crkve. Održavali su se molitveni susreti u evangeličkoj crkvi na kojima je bio je nazočan o. Jovan Nikolić, ističući da je ondje samo u svoje osobno ime. Slično je bilo i s dr. Josipom Horakom, potpredsjednikom Svjetskog saveza baptista. No, ratne godine osnažile su međureligijske odnose u Hrvatskoj. Naime, godine 1992. Vijeće za ekumenizam i dijalog BKJ, potaknuto međureligijskim molitvenim susretima s papom Ivanom Pavlom II. u Asizu, priredilo je u sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana prvi put ekumensko-dijalošku molitvu za mir u Hrvatskoj, koju je predvodio kardinal Franjo Kuharić, senior Vladimir Deutsch iz Evangeličke crkve, dr. Josip Horak i g. Čehok iz Baptističke crkve, predsjednik Mešihata Islamske zajednice za Hrvatsku i Sloveniju efendija Šefko Omerbašić i izvršni predsjednik Židovske općine u Zagrebu Srđan Matić. Pravoslavni su bili zastupljeni samo po ulomku iz pisma o. Jovana Nikolića. Biskup Škvorčević je na predavanju spomenuo da od 1993. godine o. Milenko Popović, zagrebački paroh sudjeluje na ekumenskoj molitvi u Zagrebu, ali da je u doba rata imalo posebno ekumensko značenje pet susreta najviših izaslanstava Katoličke crkve na čelu s kardinalom Kuharićem i SPC na čelu s patrijarhom Pavlom kao i susret s moskovskim i sveruskim patrijarhom Aleksijem I. u Sarajevu. Treće razdoblje od 1995. pa nadalje biskup Škvorčević nazvao je vremenom redovitog ekumenizma, u kojem su katolici nastojali uspostaviti redovite odnose sa svim onim kršćanskim zajednicama u Hrvatskoj koje su članice Konferencije europskih crkava, odnosno Svjetskog vijeća crkava. Kod njih se priređuje molitveni ekumenski susret u tijeku Molitvene osmine za jedinstvo kršćana i to tako da katolici i drugi kršćani više ne prisustvuju na molitvi u pojedinim zajednicama, nego sudjeluju zajednički moleći po knjižici koju priređuje Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana u Rimu i Svjetsko vijeće crkava u Ženevi. U tom smislu kardinal Kuharić 1996. prvi put sudjeluje na molitvi u evangeličkoj crkvi. Ta ekumenska redovitost dobila je svoje snažno očitovanje 1997. na završetku molitvene osmine u zagrebačkoj katedrali, kada je zajedničku molitvu predvodio kardinal Kuharić. Od početnoga malog broja vjernika 1987. naraslo je ekumensko molitveno mnoštvo koje je ispunilo zagrebačku prvostolnicu. Nekoliko dana nakon toga prvi put se održava zajednička molitva u pravoslavnoj crkvi u Zagrebu, koju predvodi o. Milenko Popović, evangelički biskup Vladmir Deutsch, Antun Škvorčević, Branko Lovrec i Peter Kuzmič. K tome, te iste godine organizirane su zajedničke priprave za Drugi europski ekumenski susret u Grazu. Konačno, iste 1997. godine utemeljen je Ekumenski koordinacijski odbor Crkava u Hrvatskoj (EKOCUH), u kojem su uz katolike prisutni predstavnici svih onih zajednica koje su članice KEK-a. Posebnu snagu imalo je kršćansko molitveno zajedništvo u Hrvatskoj na ekumenskom bogoslužju u zagrebačkoj katedrali u prigodi Velikog jubileja 2000. godine. Biskup Škvorčević je istaknuo da postoje određeni problemi i pitanja kao što je međusobno priznavanje krštenja i mješovite ženidbe, o kojima će Crkve u Hrvatskoj trebati otvoriti dijalog i da se nada kako će pored dvadesetogodišnjega duhovnog molitvenog ekumenizma u Hrvatskoj ozbiljni zajednički napori donijeti napredak i na tim područjima, važnima za međusobne odnose kršćanskih Crkava kod nas. Nakon predavanja razvila se zanimljiva i duga rasprava, u kojoj je biskup Škvorčević pojasnio još neke pojedinosti iz ekumenskog gibanja u Hrvatskoj. Tribinu o ekumenizmu obogatilo je četveroglasno pjevanje skladbi iz istočne liturgije u izvedbi zbora crkve Sv. Lovre u Požegi pod ravnanjem mo. Alena Kopunovića Legetina. (ika-iž/aš)