Fulda: Seminar za hrvatske pastoralne suradnice i suradnike

Fulda, (IKA) – “Uloga Biblije u katehezi” bila je tema seminara za pastoralne suradnice i suradnike iz hrvatskih katoličkih misija iz Zapadne Europe održanog od 24. do 27. ožujka u Kući za daljnje usavršavanje Fuldske biskupije u Fuldi, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta. Sudionice i sudionike, kojih je bilo više od 40, sve je na početku pozdravio delegat za hrvatsko dušobrižništvo u Njemačkoj fra Josip Klarić, koji je ujedno i predvodio euharistijska slavlja.
Dr. s. Valentina Mandarić s Katehetskog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu u prvom predavanju naslovljenom “Uloga Biblije u katehezi” istaknula je kako proglašavajući ovu godinu Biblije, Crkva želi dati intenzivniji impuls u poticanju vjernika da se trajno vraćaju na izvore svoje vjere, a to su biblijski izvori. Govoreći o katehezi i riječi Božjoj, kazala je kako kateheza po samoj svojoj naravi pripada djelatnostima Crkve koje su u službi Riječi, tj. ona je i slušateljica riječi: “Biblija treba imati središnje mjesto u navješćivanju i katehezi zbog činjenice da je sama Biblija u mnogim dijelovima upravo nastala kao plod navješćivanja kateheze. Posebni impuls za povratak Biblije u katehezi, zasigurno je dala konstitucija Dei Verbum, a u naše vrijeme od presudne je važnosti dokument koji je objavila Papinska biblijska komisija Tumačenje Biblije u Crkvi (1993)”. “Današnja kateheza temelji se na tri stožera: ljudskome i kršćanskom iskustvu adresata, riječi Božjoj koja je sadržana u Pismu i prenošena u tradiciji, izražajima vjere u obliku vjeroispovijesti (slavlja i svjedočanstvo). Mjesto i uloga Biblije u katehezi danas, doživjela je duboke promjene koje su započele ili su se najsnažnije potencirale. Osim u katehezi, postoje i drugi oblici susreta vjernika s Biblijom, a to su tradicionalni oblici i oblici izravnog susreta s Biblijom”, kazala je s. Mandarić.
U drugom predavanju naslovljenom “Kako koristiti Bibliju u vjeronaučnoj nastavi” s. Valetina istaknula je kako je za Crkvu oduvijek čitanje Biblije važno kao i euharistija. Govoreći o poteškoćama u komunikaciji s biblijskim tekstom, kazala je kako se prema kršćanskoj vjeri, u Bibliji objavljuju istina i volja Božja. “Budući da ona progovara kao riječ Božja, ona treba biti prihvaćena, slušana i shvaćena. Između slušanja i čitanja Svetog pisma treba se roditi životni odnos. Postoje mnogobrojne poteškoće, osobito kod mladih, u komunikaciji s Biblijom. Za mnoge ona više nije privlačna lektira, a uobičajeni biblijski komentari baš i nemaju velikog uspjeha. I među vjernicima raste indiferentizam u odnosu na biblijsku pouku”, napomenula je predavačica. Govoreći o korištenju različitih metoda, kazala je kako je važno promicati one metode koje omogućuju učenicima aktivno sudjelovanje, zauzimanje stava, razumijevanje, povezivanje s njihovim životnim iskustvima, lakšu identifikaciju i interiorizaciju biblijskih sadržaja. Neki su od tih metoda i metodičkih pristupa: razgovor i razmišljanje, bibliodrama, povezivanje teksta i slike, meditacija, narativno pripovijedanje, slobodni prijevod, korištenje scenske lutke, itd.
U trećem predavanju govorila je o kateheti u susretu s Biblijom. “Da bi metode bile zaista učinkovite, potrebno je najprije da sam vjeroučitelj uspostavi familijaran odnos s Biblijom, u tolikoj mjeri da njegov jezik postane biblijski, njegovi stavovi biblijski stavovi. Kateheta mora dozvoliti da ga Božja riječ odgaja kako bi uvijek iznova otkrio da je to riječ života, a time će onda shvatiti da je i izvor kateheze. Jasno je da kateheta ne smije i ne može računati s laganim i jeftinim uspjehom, već mora biti spreman sve dublje ponirati u biblijsko iskustvo i u njemu tražiti nadahnuća za djelovanje u ovom vremenu. Onaj, naime, tko svojim životom ne svjedoči da je njemu Biblija hrana i piće i da od nje živi, uzalud će se truditi da Bibliju približi djeci i mladima. Samo duboko iskustvo postaje poruka. To znači da kateheta mora biti pogođen, potresen Radosnom viješću u vlastitom životu”, istaknula je dr. s. Valentina, zaključivši kako je Biblija knjiga srca te kako je pravo razumjeti može tek kad ju se zavoli.
Nakon svakog predavanja slijedio je praktični rad po skupinama, a nazočni su sudjelovali i u živoj diskusiji. U tijeku seminara govorio je i mo. Ivan Žan, najprije o glazbenom oblikovanju liturgijskog slavlja, a potom i o ulozi zbora u liturgijskom slavlju. Između ostalog je kazao kako je liturgijska glazba od najranijih vremena vezana uz biblijske tekstove i to s jedne strane psalme, a s druge strane uz hvalospjeve. “U svome razvojnom putu preko gregorijanskoga i zborskog pjevanja ona je zadržala ono bitno, a to je da je ona službenica liturgije, a ne njezina gospodarica. Liturgijsko slavlje u glazbenom smislu treba biti tako organizirano da prije svega zajednica vjernika sudjeluje u glazbenom oblikovanju liturgijskog slavlja, ali da se na momente također koriste i zbor i pjevači i solisti i orgulje. Ali prije svega treba dati potporu sudjelovanju zajednice. Treba dakako učiti nove napjeve, ponavljati stare i pobrinuti se da se svake godine u širem smislu zauzeta cjelovita zajednica u liturgijskom slavlju”, mo. Žan. Govoreći o ulozi zbora u liturgijskom slavlju, mo. Žan je kazao kako je u prvim počecima kršćanstva liturgijsko pjevanje predvodio pjevač, a kasnije schola cantorum. “Tek u renesansi zbor preuzima ulogu u crkvenom slavlju. U doba Palestrine na posebni način razvija se vokalna polifonija, koja je na Tridentinskom saboru dozvoljena kao ravnopravni partner gregorijanskom pjevanju. U kasnijim stoljećima došlo je do zapostavljanja gregorijanskog pjevanja, odnosno prevelike uloge zbora u liturgiji, što je dovelo krajem 19. stoljeća do reforme, do Cecilijanskog pokreta, gdje se sve vratilo na početak, tj. gregorijanskom pjevanju i Palestrininu stilu”, rekao je predavač, napominjući kako 20. stoljeće, konstitucije npr. “Musica sacra”, ističu ponovno da je potrebno uključiti narod i zbor, i da zbor uvijek treba biti predvoditelj i onaj koji podupire liturgijsku glazbu.

Nazočne je o sjednici Vijeća za hrvatsku inozemnu pastvu Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine izvijestila s. Mariangela Todorić, a o nedavno otvorenoj izložbi slika hrvatskog akademskog slikara Vladimira Blažanovića u Bonifatiushausu govorio je đakon Mato Valjan. Sudionici seminara upoznali su se i sa znamenitostima Fulde, posebice katedrale.
Pastoralni suradnik Mladen Lucić na kraju je zahvalio fra Josipu Klariću za sve što je u svom mandatu delegata učinio za pastoralne suradnice i suradnike.