Govori na otvorenju izložbe "Hrvati - kršćanstvo, kultura, umjetnost", u Vatikanu 28. listopada 1999.

Pozdravni govor bibliotekara Svete Rimske Crkve nadbiskupa Jorgea Marie Mejie

Spada na mene kao “Bibliotekara Svete Rimske Crkve” izgovoriti ove riječi prilikom svečanog otvaranja izložbe “Hrvati – kršćanstvo, kultura, umjetnost”, u prisutnosti uzoritoga gospodina kardinala državnog tajnika Njegove Svetosti Ivana Pavla II. i veleštovanoga gospodina predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana. To je za mene istovremeno velika čast i velika radost. Za ovu priliku koja mi je sada pružena, zahvaljujem prije svega Gospodinu, uzroku svakoga dobra, kao i priređivačima ove izložbe.
Otvoriti izložbu s takvim naslovom i sadržajem znači s jedne strane iskazati poštovanje prema hrvatskom narodu i njegovoj posebnosti koju je sačuvao kroz povijest i, s druge strane, čestitati mu na njegovoj neprekinutoj vjernosti našoj katoličkoj vjeri i Svetoj Stolici. Nije, dakle, slučajno da je Izložba ugošćena u Vatikanskim palačama, mjestu gdje boravi papa i gdje će je razgledati tisuće i tisuće znatiželjnih posjetitelja.
Izložba, dakle, upravo pokazuje tu dvostruku značajku hrvatskog naroda već od početaka njegove tisućljetne povijesti. Tako su je zamislili i ostvarili vrijedni organizatori kojima i ovom prilikom izražavam svoje divljenje! Gledajući Izložbu može se odmah opaziti kako se hrvatski narod već u počecima europske povijesti predstavlja svojom vlastitom fizionomijom i već tada dolazi u dodir s našom katoličkom vjerom i sa njezinim središtem, tj. s Petrovom Stolicom i samim njegovim Nasljednikom. Svjedoče to pismo pape Ivana VIII. upućeno hrvatskom knezu Branimiru 879. godine, kao i ostala papinska pisma upućena drugim hrvatskim knezovima i kraljevima koja se velikim dijelom čuvaju u Tajnome Vatikanskom Arhivu. Pored toga umjetnički predmeti koji ukrašuju svaki korak Izložbe, plod su hrvatske kulture ili su bili njome nadahnuti, ali istovremeno su i izraz vjere hrvatskog naroda. Nije, dakle, slučajno da se odmah na početku vidi Višeslavova krstionica. Tko poznaje smisao krštenja bilo za jednu osobu, bilo za čitav narod, odmah će razumjeti kako je na taj način, kao božanskim pečatom, označena osobnost i budućnost jedne ljudske zajednice. Taj dojam koji smo stekli na početku, postaje sve jači tijekom razgledavanja Izložbe. Odatle i njezin naslov “Hrvati – kršćanstvo, kultura, umjetnost”. Nije uvijek slučaj da naslov tako vjerno izražava smisao i sadržaj same izložbe.
Ona tako sadrži određenu poruku za sve koji će je posjetiti i koja će biti nešto više od jednog rastresenog i letimičnog pogleda. A ta poruka je sljedeća: jedan narod uspijeva sačuvati svoj identitet u onoj mjeri u kojoj ostaje vjeran svojim počecima. Hrvatski narod, to svi znamo, sačuvao je tu vjernost i uz cijenu prolijevanja krvi vlastitih sinova i kćeri. Pomislimo samo na blaženoga kardinala Stepinca i na tolike druge, manje poznate ili sasvim nepoznate svjedoke vjere. Neka, dakle, Europa ne zaboravi svoje početke u kojima je utkano i krštenje. Samo tako će ponovno naći svoj identitet. To je upravo jedna od poruka izložbe koju smo željeli istaći u ovom svečanom trenutku njezina otvaranja. Hvala.

Govor državnog tajnika Svete Stolice kardinala Angela Sodana

Gospodine predsjedniče Republike Hrvatske, uzorita i preuzvišena gospodo, ugledni posjetitelji izložbe, gospođe i gospodo!
Riječi preuzvišenoga gospodina mons. Jorgea Mejie, bibliotekara i arhivista Svete Rimske Crkve, bile su vrlo bremenite sadržajem i otvorile su nam vrata da možemo okusiti ljepotu ovoga izvanredna kulturnog pothvata.
Meni, pak, kao državnom tajniku, ostaje samo otvoriti izložbu uime Njegove Svetosti Ivana Pavla II. uz želju da ona postigne potpun uspjeh.
Od svega srca zahvaljujem Vama, gospodine predsjedniče Republike Hrvatske, članovima Vaše Vlade, te svim brojnim ustanovama koje su sudjelovale u ostvarenju ove izložbe.
Bit će ovo izložba, koja će govoriti umovima i srcima tolikih posjetitelja, posebno današnjoj mladeži, koja će na ovaj način moći bolje upoznati kršćanske korijene hrvatskoga naroda.
Ovdje izložene isprave i umjetnička djela podsjećaju nas na prve veze Hrvata s Kristovim evanđeljem i predočuju nam njihovo kršćansko iskustvo sve do naših dana. Iznoseći sjećanja sa svojega prvog pohoda Hrvatskoj, Sveti je Otac na redovitome tjednom susretu s hodočasnicima 14. rujna 1994. nazočnim Poljacima rekao: “Katolici su Hrvati (u Papinu pohodu) sudjelovali s oduševljenjem i u vrlo velikom broju. Zajedno smo molili i zahvaljivali Bogu za dar krštenja, za dar kršćanstva koje su Hrvati primili možda prvi među svim Slavenima. Gledano sa stajališta vjere i krštenja, Hrvati su od nas Poljaka stariji nekoliko stoljeća. Prošlo je barem trinaest stoljeća otkako su prvi Hrvati, došavši sa sjevera, iz okolice Krakowa, u svoje današnje krajeve upoznali kršćanstvo i postali dio Crkve. Uspostavili su i posebno snažne veze sa Svetom Stolicom. Moglo se to vidjeti i osjetiti na svakome mjestu za vrijeme pohoda”.
Ovu čvrstu povezanost sa Svetom Stolicom možemo ovdje na sasvim uočljiv način pratiti u raznim papinskim ispravama koje su pridonijele oblikovanju srednjovjekovne hrvatske države. Mislim na ovdje izložena pisma pape Ivana VIII. hrvatskim knezovima, na poseban način na pismo upravljeno knezu Branimiru 7. lipnja 879. po kojemu Hrvatska ulazi u krug samostojnih država. Mislim također i na pisma iz 925. koja očituju odnose između pape Ivana X. i hrvatskog kralja Tomislava, na spis o prisegi vjernosti hrvatskog kralja Zvonimira 1075. papi Grguru VII. te na pismo pape Inocenta IV. od 29. ožujka 1248. senjskome biskupu Filipu, kojim je ponovno potvrđena uporaba glagoljanja u rimskome bogoslužju.
Sva je kasnija povijest obilježena posebnom pozornošću Svete Stolice prema hrvatskom narodu. Bio bi odveć dug popis papinskih isprava i djela, koja su snažno obilježila vjerski, kulturni i politički život Hrvatske. Rječit su primjer toga ovdje izložene isprave iz novijeg doba, među kojima je i isprava o proglašenju blaženim kardinala Alojzija Stepinca 3. listopada 1998. godine.
Preostaje mi još samo poželjeti da svi koji dođu vidjeti ovu izložbu nauče i bolje upoznaju ovo blago hrvatskog naroda, njegove zemlje, njegove povijesti i njegove kulture, te budu u stanju ponovno otkriti kršćansku Hrvatsku i obogatiti se primjerima žive vjere u Isusa Krista, Gospodina i Spasitelja našega.
Izložba će “Hrvati – kršćanstvo, kultura, umjetnost” na taj način postignuti svoju svrhu, a to je – poslužiti “razmjeni darova” među narodima i kulturama, u okviru zajedničke katoličke vjere. Neka Bog blagoslovi Hrvatsku, Europu i sav svijet!”

Govor predsjednika RH dr. Franje Tuđmana

Uzoriti gospodine Državni tajniče, preuzvišena gospodo i Ekscelencije, dame i gospodo!
Velika mi je radost i ponos da vam se danas mogu obratiti i pozdraviti vas ovdje, u ovoj velebnoj dvorani, u srcu Vatikanskih muzeja, u svečanoj prigodi kada Hrvatska dragocjenim povijesnim dokumentima i umjetničkim djelima, biljezima blistave postojanosti nastalim u rasponu većem od 13 stoljeća, predstavlja svoj duhovni, kulturni i umjetnički prinos kršćanskome zapadnom svijetu.
Jedinstven je taj povod, uzvišeni su mjesto i vrijeme u kojem se događa: snažno nas prožima spoznaja o njihovu zajedničkom smislu u dugotrajnom povijesnom kretanju.
Ovo je mjesto, naime, dvorana pape Siksta V. kojemu zahvaljujemo utemeljenje Kaptola i Zavoda svetog Jeronima 1589. godine u Rimu, gdje su se odgajali brojni hrvatski svećenici i intelektualci, i gdje je desetljeće kasnije, 1599. godine bila osnovana Akademija hrvatskog jezika koja je povjerena znamenitom hrvatskom jezikoslovcu, isusovcu Bartolu Kašiću.
Ovo je vrijeme osvita Velikog Jubileja – Svete godine, kada u zalasku stoljeća možemo točnije utvrditi doseg ostvarenoga, kada možemo bolje prepoznati smisao zbivanja koja su prethodila i, možda, jasnije predvidjeti smjer onih koja će se dogoditi. Za nas Hrvate, pak, ovo je i vrijeme dovršetka duge prošlosti pune napora, žrtava i odanosti okrunjenih 13. siječnja 1992. godine, kada je Vatikan bio među prvima koji su priznali samostalnu hrvatsku državu, demokratsku Republiku Hrvatsku.
Tom su povijesnome činu prethodili mnogi drugi, a neki su od njih bili sudbonosni za duhovnu i političku vlastitost hrvatskog naroda.
Kada 879. godine papa Ivan VIII, kao vrhovni crkveni i politički autoritet kršćanske Europe, hrvatskome knezu Branimiru priznaje zemaljsku vlast nad cijelom Hrvatskom, on time daje poticaj europskim državama i vladarima da Hrvatsku prepoznaju kao nezavisnu i suverenu državu. A kada 925. i 928. godine na, za Hrvate prevažnima splitskim sinodama, papa Ivan X. bude uspostavio jedinstvenu crkvenu pokrajinu, i time sljubio Dalmaciju s Hrvatskom u jedinstveni hrvatski duhovni i kulturni prostor, tada će biti postavljeni temelji za izrastanje hrvatskog naroda onakvog kakav je danas – nikad u sebe zatvoren, na razmeđu dviju europskih ekumena, dviju kultura i civilizacija, ujedno most i razdjelnica, ali uvijek unutar Zapada i nikada izvan njega. Zato nam je iznimno stalo do toga da ova izložba rasvjetljuje duboke slojeve bića, vlastitosti i životnoga kretanja hrvatskog naroda.
Umjetnička djela, knjige, povijesni dokumenti i spomenici koji su ovdje prikazani, nama ne mogu biti dragocjeniji nego što jesu kao znamen duhovnog nacionalnog i kulturnog identiteta hrvatskog naroda. Mnogi su od njih sada prvi put predstavljeni izvan domovine, primjerice, prvi spomenik na ovoj izložbi, Višeslavova krstionica iz kraja VIII, ili početka IX. stoljeća, koja svjedoči o ranom pokrštenju Hrvata što je započelo sredinom VII. i bilo dovršeno u IX. stoljeću.
Njima se potvrđuje uklopljenost hrvatskog naroda, kao snažno izraženoga slavenskog etničkog bića, u kontinuitet antičke kulture i latinske tradicije zatečene u njegovoj čarobnoj domovini između Podunavlja i Jadrana. Oni su svjedočanstvo o privrženosti Hrvata njihovu narodnome jeziku i glagoljskom pismu kojim je pisan Hrvatski glagoljski Misal, objavljen 22. veljače 1483. godine, dakle, manje od 30 godina nakon Gutenbergova izuma tiskarstva, a namijenjen uporabi u rimskome obredu. To je ujedno prvi takav misal uopće koji nije tiskan latinicom i na latinskom jeziku.
Uporabu starohrvatskog jezika i glagoljice u liturgiji papa Inocent IV. dopustio je 1248. godine senjskom biskupu Filipu. Znameniti europski humanist Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, uzvisit će hrvatski jezik do najviše vrijednosti hrvatskog nacionalnog i kulturnog individualiteta svoga doba.
Blistava crkvena umjetnost, plastika, poezija od zlata i srebra kao, primjerice, ona nenadmašna škrinja svetoga Šimuna, zavjetni dar hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete Kotromanićeve, slike i skulpture od predromanike do sredine našeg stoljeća, simbolički obilježenoga raspetim Kristom kipara Ivana Meštrovića, svjedočanstvo su nadahnuća, vjere i odanosti koja se rađala i razvijala u povijesnim europskim bdjenjima, u krvi i u ognju, u neprekinutoj borbi za opstojnost naroda i za pravo na vjerski i državni legitimitet.
Potpora Svete Stolice znanstvenom uzdizanju i djelovanju hrvatskih umjetnika i znanstvenika, Jurja Julija Klovića, Bare Boškovića, Bartola Kašića, Ruđera Boškovića, Fausta Vrančića, Stjepana Gradića bila je trajna i od povijesne vrijednosti za razvitak hrvatskog nacionalnog bića. Mnoga su povijesna svjedočanstva o tome kako su rimski pape podupirali hrvatska kulturno-povijesna nastojanja u krugu zapadne i mediteranske civilizacije “Orbis-Romanus”.
Ekscelencije, dame i gospodo,
Ovakva velebna izložba kojom se Hrvatska pokazuje svijetu ne samo da se održava u svom prirodnom ambijentu – Vatikanu, već je i kruna odličnih odnosa i razumijevanja koje povezuje Hrvatsku i Katoličku crkvu. Zbog toga smo neizmjerno zahvalni Svetom Ocu što nam je još jednom pružio prigodu da, kao mali narod Europe, pokažemo svijetu svoju baštinu i vjeru, koja je pratila sve hrvatske bitke za očuvanje svoje Crkve, za vlastitu državu i nezavisnost.
Te odlične odnose i trajne povijesne veze hrvatskog naroda sa Svetom Stolicom, na osobit je način potvrdio Sveti Otac Ivan Pavao II. time što u četiri godine dvaput posjetio Republiku Hrvatsku: prvi pohod 1994. godinu u povodu 900. obljetnice utemeljenja Zagrebačke nadbiskupije, a drugi 1998. godine kada je Sveti Otac u hrvatskom nacionalnom svetištu Mariji Bistrici proglasio blaženim i uzdigao na čast oltara zagrebačkog nadbiskupa, mučenika Crkve i vjere i svoga naroda, kardinala Alojzija Stepinca. Veličanstveni se susret Svetog Oca dogodio s vjernicima i u Splitu i Solinu, u povodu 1700. godišnjice grada i sjećanja na solinske starokršćanske mučenike. Čuvat ćemo te pohode u trajnome sjećanju.
Uvjeren sam da će ovu izložbu posjetiti mnogi žitelji drevnog Rima, ali i mnogi namjernici iz svijeta, koji u Vatikanu traže, uz vjeru, i svjedočanstvo bogate kulturne baštine svijeta. Želio bih da svi ponesu sa sobom sliku o burnoj, ali i ponosnoj hrvatskoj povijesti, njenoj bogatoj kulturnoj baštini i visokoj umjetničkoj razini hrvatskih stvaratelja. A nadasve, čvrstu poruku jedne države i naroda koji želi dalje izgrađivati svoju porušenu zemlju nakon okrutnog i nametnutog rata i stvarati uvjete za boljitak svih njenih građana.
A tko je bolje mogao izreći takvo uvjerenje i dati nam ohrabrenje, od samog Svetog Oca kada je, odlazeći iz Hrvatske, rekao: “Mnogo je učinjeno i vide se plodovi. Nikoga ne smiju obeshrabrivati preostale teškoće. Neka Bog udijeli Hrvatskoj mir, slogu i ustrajnost u zauzimanju za opće dobro!”.
Ekscelencije, dame i gospodo,
Svoje završne riječi i zahvalnost upućujem onima koji su prvi izrekli zamisao o ovoj izložbi – Papinskom Hrvatskom zavodu svetog Jeronima i monsignoru Antonu Benvinu, kao negdašnjem, i monsignoru dr. Juri Bogdanu, njegovu sadašnjem rektoru.
Nadasve, zahvaljujem na velikodušnoj potpori i pokroviteljstvu Državnom tajništvu Svete Stolice i Vatikanskoj Apostolskoj knjižnici.
Zahvaljujem Hrvatskoj biskupskoj konferenciji na brižnosti koju su iskazali tijekom priprema i ostvarenja ove izložbe i raduje me nazočnost visokog izaslanstva, koje predvodi monsignor Josip Bozanić, Nadbiskup zagrebački, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i supokrovitelj ove izložbe.
Zahvaljujem Ministarstvu kulture Republike Hrvatske na čelu s ministrom mr. Božom Biškupićem, nositelju organizacije izložbe, a napose brojnim stručnjacima i umjetnicima, zaslužnima za njezinu vrsnoću i ljepotu.
Sa željom da se hrvatski narod i njegov doprinos povijesti, kulturi i umjetnosti zapadnoga svijeta bolje shvati i prosudi onako kako zaslužuje, predstavljam vam izložbu “Hrvati – kršćanstvo, kultura, umjetnost”.